Nedjeljni komentar
Već sam pisao o zraku i davno shvatio da ni četiri miliona riječi ne bi bilo dovoljno da probudi vlasnike našeg Kantona. Pokrenuo sam peticiju, za godinu dana potpisalo je oko 20.000 ljudi i – ništa. Umjesto rješenja traži se pečat, a umjesto stručnjaka narod i dalje povjerenje i ljubav poklanja onima što im je glavno umijeće odanost stranci i Vođi.
Tako plućima, recimo, Mirze Čelika i sličnih njemu, ne treba zrak. Navikli uvlačiti se po najcrnjim, najdubljim i najzagađenijim mjestima, ističu u biografijama – „u stranci od rata“. Pohvalio se Čelik kako je punoljetstvo proslavio ulaskom u stranku i dokazao da ni u ratu nije imao pametnija posla nego danas.
Kao odgovor na „stanje u Kantonu“ ukazao se na društvenim mrežama prigodni „event“. Nepoznati mi „host“ organizuje 20. januara 2020. godine „Kolektivno trovanje pred Vladom Kantona Sarajevo“ i besmislenim tekstom pravda svoj potez. Opet su građani „uznemireni“ i „skeptični“, te ih organizator poziva da izraze „zabrinutost i nezadovoljstvo“. Više entuzijazma i mudrosti viđao sam po oglasima plesnih škola, ali ipak kliknuh na opciju „going“.
Tirkizno plavom, ili kako se već zove ta boja, istaknuta su dva detalja na internetskoj pozivnici za „kolektivno trovanje“. U vrhu je stilizirana zaštitna maska, a nešto niže ispisana rečenica: I DA SE GOLI SKINEMO OSTAT ĆE NAM NAŠE MASKE. U prvi mah me taj nezgrapni „slogan“ podsjeti na izlizane Principove stihove i na „plašenje gospode“, a onda vidjeh u komentarima ispod objave da neki budući protestanti već protestuju, ovaj put zbog pomenute rečenice. Ne bude mi teško, pa u pomoć pozovem najvjernijeg prijatelja, Google, te ukucam stih u tražilicu i ostanem – bez zraka. Bez čega drugog?!
Ukaže se ostatak djela iz kojeg je organizator preuzeo parolu kojom je poželio pokrenuti narod.
Dobrodošli, drugovi
na našu malu maskaradu
pozivnice imate
najbolje je to u gradu
Šampanjac otvorite
otkačimo se do daske
i da se goli skinemo
ostaće nam naše maske
Priznajem, ima nečeg privlačnog u mogućnosti da se protestanti goli prošetaju ispred Vlade Kantona, da popiju šampanjac i da, možda, cijeli skup pretvore u omaž filmu „Oči širom zatvorene“. Za one koji nisu prepoznali „poeziju“, a koji su lijeni i za dolazak na proteste, baš kao i za guglanje, reći ću da navedenu pjesmu izvodi Arkanaginica.
Oni, gospodari Pečata, hvale se mjesecima da „imaju osamnaest ruku“, a mi, dragi sugrađani, ni ruku, ni jezika!? Stotine hiljada nas ima, zatrovanih. Nema nama spasa. Sa pečatom ili bez njega.