Novinar Novosti (NN): Gospodine Plenkoviću, hvala vam što ste pristali na intervju za naš list. Prije nego što počnemo s poslom, volio bih da se kratko dogovorimo oko same koncepcije razgovora, da to bude na obostrano zadovoljstvo. Nikako ne bih htio da vas dekomodiram ili iznenadim kakvim neprikladnim pitanjem. Može?
Premijer Plenković (PP): Može, naravno. Imate li neki prijedlog?
NN: Predlažem da idemo od uspjeha do uspjeha vaše vlade. To bi, pretpostavljam, bilo najkorisnije za vaš javni imidž, a i za naš list koji vas snažno podržava. Tako da cijeli intervju odiše jednom vedrinom, optimizmom, zadovoljstvom zbog postignutih rezultata i vjerom u daljnji napredak Republike Hrvatske, ako je on uopće moguć.
PP: Odlična koncepcija. Potpuno se slažem. A s čime da počnemo?
NN: Pa ne znam… Možda s obnovom Banije nakon lanjskog potresa? Ljude to jako zanima sada kada počinje zima.
PP: Da, obnova Banije i saniranje posljedica razornog potresa predstavlja veliki uspjeh ove vlade, na koji smo posebno ponosni. Iako, tu biste me onda odmah na početku morali pitati kako to da kroz proteklu godinu dana uspješne obnove nismo uspjeli izgraditi ni jednu jedinu kuću ljudima čiji su domovi srušeni. To bi moglo unijeti stanovitu konfuziju…
NN: Ne brinite, ja vas to neću pitati!
PP: U redu, to je zato što ste konstruktivni i dobronamjerni. Držite se one moje teze da je kritiziranje Vladinih napora u obnovi zazivanje “dekonstrukcije države”, odnosno neprijateljski čin. Meni je i inače problematičan kriterij da se uspjeh obnove mjeri po broju obnovljenih i ponovno izgrađenih objekata.
NN: Apsolutno.
PP: Ali ipak je to neosporno – stišće zima, ljudi se i dalje smrzavaju u kontejnerima, ili gužvaju kod rodbine, a mi u skoro godinu dana, od preko tisuću obitelji koje su u Petrinji ostale bez doma, ni jednoj jedinoj nismo osigurali krov nad glavom. A to onda povlači za sobom niz klizavih podtema, od bešćutne birokracije, preko korupcije, do nesposobnih Vladinih kadrova. Ne znam više kojim bih frazama to pokrivao. A s druge strane, ukoliko se na to ne osvrnemo, čitaoci bi mogli reći da je sramotno razgovarati s premijerom o obnovi potresom porušene Banije, a ne pitati ga zbog čega Vlada u godinu dana nije bila u stanju ljudima izgraditi ni jednu jedinu kuću.
NN: Šta nas boli kurac za čitaoce, predsjedniče? Ispričavam se… Hoću reći: nismo još spali na to da nam čitaoci uređuju novine. To što čitaoci govore ne završava u medijima. Bitni smo vi, ja i informativni proizvod. Uostalom, to da obnova Banije napreduje izuzetno uspješno, iako nije izgrađena ni jedna od srušenih kuća, meni djeluje kao raritetno postignuće.
PP: Pa jest, kad se tako gleda… Iskreno govoreći, poznati su mi slučajevi kardinalnih nesposobnosti raznih vlada svijeta kada su u pitanju krize izazvane prirodnim katastrofama. Amerikanci su se, recimo, propisno osramotili prilikom obnove poplavljenog New Orleansa. Ali nije mi poznato da je ijednoj vladi na svijetu pošlo za rukom da godinu dana obnavlja regiju pogođenu potresom, sa stotinama porušenih nastambi, a da pritom ne podigne ni jednu jedincatu kuću. I da se obnova proglasi uspješnom. U tom pogledu to je stvarno šampionski.
NN: Eto. To bismo mogli istaknuti u naslov.
PP: Nemojte, šalim se malo, to bi bilo preradikalno. Čitaoci bi mogli…
NN: Opet vi s čitaocima!
PP: Dobro, ljudi će reći kako moraš biti zadnja budala da, kod zdravih očiju, vjeruješ u uspješnost Hrvatske vlade. A to nikome nije u interesu, ni meni, ni vama, ni čit… ljudima.
NN: Pa tu uvijek možete odgovoriti da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. A vas stalno iznova biraju.
PP: U redu, to je točno. No ipak treba donekle držati i do mišljenja onih koji nisu budale, to jest koji ne glasaju za nas. Ne, ne, mislim da bi bilo bolje da startamo s nekim manje škakljivim sadržajima. Da se ne izlažemo riziku.
NN: Nema problema, neću vas pritiskati. Jedini moj cilj je da napravim kvalitetan udvornički intervju. Da onda počnemo s nečim drugim… Kako vam zvuči borba protiv korupcije?
PP: Odlično! Borba protiv korupcije je prioritet moje vlade. Moja vlada ima nultu stopu tolerancije prema korupciji.
NN: Fino. Onda ćete moći raščlaniti fascinantan podatak da je, otkad ste premijer, vašu vladu napustilo zamalo dvadeset ministara, a znatan broj njih pod optužbama za korupciju, plagiranje znanstvenih radova i slično.
PP: Pa sad, kad bolje razmislim, sve sam te ljude ja izabrao i postavio na funkcije… Samo bi mi još falilo da me se pita zašto.
NN: Ne brinite, neću vas to pitati!
PP: Okej, znam, ali svejedno je to činjenica. Kao što je činjenica da sam o tim ljudima uvijek govorio sve najljepše, kako prije, tako i nakon njihova hapšenja.
NN: Ako hoćete da sad o njima kažete nešto ružno, ja ću vam namjestiti takvo pitanje, nema problema. Ono, u stilu: Slažete li se da je Gabrijela Žalac podla kleptomanka koja je izigrala vaše povjerenje?
PP: Ama ne, čovječe, nema potrebe. I plus toga tako ne mislim. Samo ne bih htio da čit… da ljudi steknu utisak o meni kao da sam vođa lopovske bande koji govori o poštenju. Razumijete? Da su mi puna usta borbe protiv korupcije, a moja vlada grca u korupciji. Shvaćate? Ja kenjam kvake, a ministri kradu sve u šesnaest.
NN: Predsjedniče, moja je intencija bila skroz suprotna. Činjenica da je iz vaše vlade otišlo zamalo dvadeset ministara, a dobar broj njih pod optužbama za tešku korupciju, trebala bi svjedočiti o vašoj čvrstoći i nepokolebljivosti. Nema popusta ni za koga! Ono: ako Kuščević krade – marš iz Vlade! Barišić prepisuje – marš van! Žalac krade – marš van! Neka institucije rade svoj posao!
PP: Je li? A zašto je onda naše državno tužilaštvo nakon istrage ustvrdilo da nema elemenata za podizanje optužnice protiv Gabrijele Žalac, dok je Ured europskoga javnog tužitelja protiv dotične podigao optužnicu?
NN: Hoćete da zapišem to pitanje i postavim vam ga u intervjuu?
PP: Ma ne, čovječe, zaboga. Nego vam to navodim kao faktičko stanje stvari. A iz toga se faktičkog stanja stvari onda logično postavlja pitanje da li je hrvatska politička vlast, sa mnom na čelu, utjecala na hrvatsko tužilaštvo da gospođu Žalac poštedi hapšenja i krivičnog progona.
NN: Ja vam to pitanje ne postavljam.
PP: Naravno da ga ne postavljate!
NN: Nema šanse da vam ga ikad postavim.
PP: Naravno da nema šanse!
NN: Oprostite, predsjedniče, ja kao uzoran hrvatski novinar samo pokušavam da vam se što ugodnije uvučem u dupe. Možda sam u tome suviše revnostan, zbog neiskustva, no vjerujte da imam najbolje namjere.
PP: Ma vjerujem, sve u redu, vidi se da ste dobronamjerni i konstruktivni. Jedino, hajde da se okanimo te borbe protiv korupcije i krenemo s nečim manje problematičnim. Da ne čačkamo mečku u zvečku.
NN: Može, može… Što velite o uspješnoj borbi protiv korona-krize?
PP: Ovoj gdje nam ljudi umiru kao muhe? A bolnički sustav se raspada?
NN: Dobro, ali s akcentom na tome da smo ipak bolji od Rumunjske… Ili, ako vam više paše, možemo o rastu BDP-a? A? To je optimistično.
PP: Znate i sami da je zaraza poharala hrvatsko stanovništvo, da smo po broju mrtvih među najgorima u svijetu, kao i da je rast BDP-a krivotvoren. To su općepoznate stvari. Zato što glupi Hrvati ne žele da se cijepe i da nose maske, dok ministar financija masku ne skida ni kad spava, a kamoli kad izračunava bilance. Što se tu ima pričati?
NN: Znam, gospodine Plenkoviću, ali ispada da smo malo zapeli. Nikako da nađemo odgovarajući uspjeh vaše vlade kojim bismo započeli razgovor. Imate li vi neki prijedlog?
PP: Pa ne znam… Realno govoreći, jedini neupitan uspjeh moje vlade je medijski uspjeh.
NN: Eto! Startajmo onda s tim. Predlažem prvo pitanje: Kako vlada koja bilježi neuspjehe na ama baš svim poljima i upropaštava ama baš sve čega se dotakne uspijeva o sebi proširiti glas kao najuspješnijoj vladi u hrvatskoj povijesti?
PP: Tako što premijer ne daje intervjue Novostima, nego HRT-u.