Muminović: Halleyeva kometa 1986

Ekspedicija u Egipat: Od Kaira do Asuana

Komete ili zvijezde repatice su nesumnjivo obilježile ljudsku civilizaciju u proteklim milenijumima. Šta je bilo prije pismenosti, šta su neandertalci ili kasniji homo sapiensi mislili kada im se, na naizgled nepromjenljivom nebu, pojavi sjajna kometa koja svojim repom para nebeske prostore? To ne znamo. Historija kometa je historija ljudskog straha. One su bile glasnici užasa, ratova, bolesti, gladi. Današnjem čovjeku je ovaj strah možda nerazumljiv jer nam je poznata prava priroda ovih nebeskih tijela. Pojavama kometa, tim božanskim ili đavolskim znamenjima, pripisivana je često i prastara priča o propasti svijeta.

“Kometa je nebesko tijelo koje se pojavljuje kao maglovita glava koja obično okružuje svijetlu jezgru, koja ima obično izrazito ekscentričnu orbitu, koja se sastoji uglavnom od leda i prašine, i koja često razvija jedan ili više dugih repova kada je u blizini Sunca.” Merriam-Webster’s Dictionary

Dva osnovna elementa su možda u najvećoj mjeri utjecala na ovakav pristup kometama. Jedan od ovih elemenata je uzidan u temelje niza filozofskih i religijskih pogleda na svijet koji su u prošlosti dominirali opšteprihvatljivim svjetonazorima. Svemir je uvijek posmatran kao nešto savršeno i nepromjenljivo. Zamišljan je kao neki idealni mehanizam koji, jednom pušten u rad, bešumno otkucava puls svega postojećeg. Zbog toga je svaka iznenadna nebeska pojava posmatrana kao znamenje dobra ili zla. Većinom su ta znamenja bila loša, jer je ljudska civilizacija bila dovoljno krvava, pa je uvijek bilo više zla koje im se moglo pripisati. A tumači ovakvih božanskih poruka su imali daleko više posla ako su znamenja bila uvod u ratove, glad i bolest.

Ovo bismo mogli posmatrati više kao socijalni razlog straha od kometa. Drugi elemenat koji je formirao ljudske poglede na komete, bio je njihov neuobičajeni izgled. Jer, čovjek je, gledajući nebo, osim Sunca i Mjeseca, mogao da vidi samo zvijezde kao svijetle tačke. Naravno, tu su bile i planete koje su se lagano pomjerale po nebu, ali i one su izgledale kao zvijezde. I sada, odjednom, pojavljuje se kometa, blistava, sjajna, neobičnog izgleda. Danas znamo da su izrazito sjajne komete rijetke, vidimo ih tek nekoliko u stoljeću. Ostale su slabog sjaja i vidljive samo pomoću teleskopa.

Lav Tolstoj je u svom remek djelu Rat i Mir ostavio prekrasan opis velike komete iz 1812.godine.

„Bio je mraz i vedro. Nad prljavim polumračnim ulicama, nad crnim krovovima, bilo je tamno, zvjezdano nebo. Samo gledajući nebo Pjer nije opažao uvredljivu niskost svega što je zemaljsko prema onoj visini na kojoj se nalazila njegova duša. Kada je izašao na Arbatski trg, pred njegovim očima se otvorilo ogromno prostranstvo zvjezdanog tamnog neba. Gotovo nasred tog neba, iznad Prečistenskog bulevara, stajala je velika sjajna kometa iz 1812. godine okružena i zasuta sa svih strana zvijezdama, ali razlikujući se od svih zvijezda svojom blizinom Zemlji, blijedom svjetlošću i dugim, naviše okrenutim repom, ona ista kometa koja je, kako su govorili,  predskazivala svakojake strahote i smak svijeta. Ali ta svijetla zvijezda sa dugim zrakastim repom nije budila u Pjeru nikakvo strahovanje. Naprotiv, Pjer je radosno, očima vlažnim od suza gledao tu svijetlu zvijezdu, koja se, pošto je neizrecivom brzinom preletjela neizmjerne prostore po liniji parabole, reklo bi se odjedanput, kao strijela koja se zabode u zemlju, zalijepila tu, za jedno mjesto što ga je izabrala na mračnom nebu, i zaustavila se, dignuvši odvažno rep naviše, svjetleći i trepereći svojom bijelom svjetlošću među nebrojenim drugim zvijezdama što svjetlucaju.“

Jedna kometa je posebno obilježila posljednja tri milenijuma. Riječ je o kometi za koju je engleski astronom Edmond Halley (1656-1742) ustanovio, svojim proračunima, da se na osnovu starih zapisa pojavljivala više puta i da je periodična i da se u blizinu Sunca vraća približno svakih 76 godina krećući se po izduženoj eliptičnoj putanji. On ju je posmatrao 1682. i proračunao da bi se trebala ponovo vratiti 1758. godine. Halley nije doživio njen triumfalni dolazak u martu 1759.godine. Ali joj je dao ime i stekao besmrtnu slavu.

Inače, prvi sačuvani zapisi o posmatranju Halleyeve komete potiču iz 239. godine prije naše ere. U kineskim hronikama Shih Chi i Wen Hsien Thung Khao postoje opisi ove repatice. Kasnije se pominje na babilonskim glinenim pločicama, zapisima iz srednjeg vijeka itd.

Na čuvenoj Bayeux Tapestry, platnu dugom 70 metara i širokom 50 cm, prikazana je i Halleyeva kometa tokom njene pojave 1066. godine. Tapiserija prikazuje normansko osvajanje Engleske. Pojava Halleyeve komete 1301. godine prikazana je na slici italijanskog slikara Giotta nazvanoj The Adoration of the Magi koji ju je poistovjetio sa Betlehemskom zvijezdom koja je navijestila rođenje Isusa Krista.

Prema biografu Marka Twaina Albertu Bigelowu Paineu, književnik je 1909. godine rekao: “Ušao sam sa Halleyevom kometom 1835. Dolazi ponovno sljedeće godine i očekujem da ću izaći sa njom.” Twain je umro 21. aprila 1910, dan nakon perihela, kada je kometa izašla sa druge strane Sunca.

Prilika da se Halleyeva kometa ispita iz blizine je dovela do slanja nekoliko letjelica prema ovom nebeskom tijelu. Tadašnji Sovjetski savez je pogodnim manevrom usmjerio dvije letjelice (Vega 1 i Vega 2) čija je primarna misija bila istraživanje planete Venere. Evropska svemirska agencija (ESA) poslala je namjenski letjelicu Giotto nazvanu po slikaru koju ju je ovjekovječio na svojoj slici. Tu je bila i japanska letjelica Suisei.

Pripreme za ekspediciju

Sada se vraćam u Sarajevo, u 1986. godinu. Astronomi su znali da će se kometa ponovo vratiti u blizinu Sunca i Zemlje 1985. godine i biti najsjajnija u proljeće naredne godine. Njeno prethodno pojavljivanje bilo je 1910. godine. Tada je bila u mnogo povoljnijem položaju za posmatrače sa sjeverne hemisfere. U tadašnjem Univerzitetskom astronomskom društvu smo odlučili organizirati ekspediciju koja bi otputovala što bliže ekvatoru gdje su uslovi za posmatranje bili mnogo bolji.

Sarajevski večernji list u broju od 29. marta 1910. piše: „Ubrzo ćemo vidjeti lijepu i interesantnu pojavu: Halleyevu repaticu. O njoj je u više navrata prodrlo u javnost takvih glasova koji bi u nekim prilikama mogli imati teških posljedica. Da se i naš svijet za tim ne bi zaveo, prikazaćemo ukratko ovim člankom pravo stanje stvari i osvijetliti to pitanje. A dobro bi bilo kad bi ugledne i uglađene ličnosti rasturale ovaj članak i u šire slojeve naroda jer ima ne malo čeljadi koja se repatice boji…“

Interesa za posmatranje Halleyeve komete bilo je i u drugim astronomskim društvima u regiji  tako da su se našoj tročlanoj ekipi pridružile kolege iz Zagreba i Novog Sada. Odlučili smo se za Egipat. Najjeftinija varijanta bio je JAT-ov sedmodnevni aranžman koji je uključivao boravak u Kairu, Luksoru i Asuanu. Letovi su bili nekoliko puta mjesečno i mi smo rezervisali putovanje u jednoj sedmici aprila kada je Mjesec bio mlad i kada neće ometati posmatranje. Međutim, kao što to obično biva, JAT je iz nekog razloga pomjerio termin leta pa smo upali u period posljednje četvrti Mjeseca što nam nije odgovaralo jer se kometa mogla posmatrati tek iza dva sata poslije ponoći. No, obezbijedili smo novac, putovalo nam se i na kraju smo svi prihvatili novi termin.

Asuan, krajnji cilj našeg putovanja je smješten na 24 stepena i 5 minuta sjeverne geografske širine. Od Kaira je udaljen oko 800 kilometara. To je značilo da će kometa biti dovoljno visoko na nebu iznad ovog prastarog grada. Također, Asuan je pustinjski grad sa ekstremno suhom klimom, kiše ne bude i po nekoliko godina, tako da su šanse da bude oblačno bile minorne.

Avionom ka Kairu

Imali smo direktan let iz Beograda do Kaira. Sa sobom smo ponijeli mali prenosni teleskop (ruski školski teleskop) jer nešto veće nije bilo pogodno za transport. S obzirom da se radilo o grupnom turističkom aranžmanu, imali smo i vodiča koji nam se predstavio tokom leta. Stekli smo dojam da se radi o tipičnom beogradskom mangupu što se poslije i pokazalo. U turističkoj grupi je bilo šaroliko društvo. Dosta starijih žena i nana iz Bosne, te ostali većinom iz Srbije. Poslije smo shvatili da je to bila tipična šverc tura, posebno zbog zlata koje je tada bilo mnogo jeftinije u Egiptu. Dok smo se autobusom vozili ka hotelu vodič nam je rekao da nipošto na ulici ne mijenjamo dolare, koje smo svi imali, jer je kurs loš. Najbolje je da zamijenite kod šofera, što je većina i uradila. Mi nismo zbog sumnji koje smo gajili. Pokazalo se odmah da je ulični kurs bio u prosjeku 20% bolji od šoferovog.

U Kairu smo proveli dva dana, standardni turistički obilazak piramida u Gizi, Egipatskog muzeja, orijentalnih tržnica i slično. Tada je u Jugoslaviji bila nestašica kafe i moj kolega je preko vodiča kupio kilogram kafe koja je slična onim vrstama koje mi koristimo. Kad mi je pokazao, slučajno sam uzeo kesu u ruku i kažem mu, ovo nije kila. Otišli smo u hotelsku kuhinju i izvagali, bilo je oko 750 grama. Opet vodič. Prihvatio je reklamaciju, u stilu, nije do mene, znate kakvi su ovi Arapi.

Nakon Kaira uputili smo se noćnim vozom prema jugu, najprije u Luksor. Dvokrevetni klimatizirani kupei, hrana kao u avionima, vrlo ugodno desetosatno putovanje. Pruga ima dva kolosjeka. Na drugom prolaze vozovi pretrpani lokalnim stanovništvom. Oni stočni vagoni koji se pominju u periodu nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, kojima su se kolonisti sa kamenjara i pasivnih krajeva kretali ka Slavoniji i Vojvodini, luksuz su za ovo što smo vidjeli. Ljudi na krovovima vagona.

Luksor

Jutarnji dolazak u Luksor. Stari Grci su ovaj grad nazivali Teba (Thebes), a stari Egipćani Waset. Dugo, tokom ere Srednjeg i Novog kraljevstva bio je glavni grad Egipta. Tu, odmah u blizini je i čuvena Dolina kraljeva, ogromni kompleks podzemnih grobnica. U široj javnost najpoznatija je, iako mala i neugledna, Tutankamonova grobnica. No, njen značaj  je što nije opljačkana kao većina drugih. Sve što je sahranjeno sa mladim faraonom sačuvano je i predstavlja zbirku neponovljive vrijednosti i ljepote koja je smještena u kairskom muzeju. Dolina kraljeva je bila nekropola za niz faraona i velikaša, gotovo 500 godina između, 16. i 11. stoljeća prije nove ere.

Naš vodič nam je objašnjavao šta možemo obići. Već poslije desetak minuta smo shvatili da je on pobrkao grčku i egipatsku civilizaciju i da pojma nema. Egipatsku Tebu je zamijenio za grčku Tebu koja je kao grad-država, dugo bila glavni rival moćnoj Ateni. Ja sam imao malu knjižicu o Egiptu, izdanje Lonely Planeta poznatog po izdanjima turističkih vodiča za sve lokacije svijeta. Onda smo se pridružili jednoj engleskoj grupi sa vodičem koji je potpuno poznavao materiju, a našu grupu smo prepustili šarmantnom, ali potpuno neupućenom vodiču.

Fascinantna je očuvanost freski na zidovima i plafonima dok ulazite u dubinu grobnica. Boje kao da su jučer nanesene. Posebno, faraonska plava. Sve zahvaljujući izuzetno suhoj klimi.

Kada smo se vozili turističkim busom na drugu lokaciju, vodič nam je pokazao veliku fabriku u daljini i rekao da je to najveća šećerana u Egiptu i da proizvodi milijardu tona šećera. Mi smo se naravno smijali u zadnjem dijelu autobusa, toliko šećera bi bilo dovoljno za cijeli Sunčev sistem.

Obišli smo brojne grobnice, davno opljačkane ali su, srećom, predivne freske preživjele. Idemo na ručak u jedan od restorana na obali Nila. Inače, zbog suhe klime, iako je vanjska temperatura 35 stepeni, u hladu je ugodno. Naša astro ekipa je sjela za veći sto. Prilazi konobar i mi, po dogovoru, naručujemo egipatsko vino, opisano u priručnicima kao vrlo kvalitetno. Meni, kao najstarijem u grupi, konobar sipa vino za test. Probam, čisto sirće. On natuca neki engleski, izvinjava se i donosi novu bocu. Opet isto. Ponudim nekome od naše grupe da proba, naravno, kiselo lice. Onda se pojavljuje Nubijac, šef sale. Nubijci imaju potpuno evropeizirane crte lica samo što su crni. Bio je u uniformi prepunoj šarenila i blistavih gajtana, izgledao mi je kao ugandski diktator Idi Amin Dada koji se volio kitnjasto oblačiti. Prilazi, uzima bocu vina, miriše, na licu izraz gađenja. Vikne nešto konobaru na arapskom i ode. Konobar ponovo dolazi, nosi treću bocu, ista stvar, više ne razumije engleski ni on ni šef i mi odustajemo. Naručimo egipatsko pivo, skroz dobro. Stella je produkt najveće egipatske pivare koja je otpočela proizvodnju kao belgijska kompanija prije 100 godina, a kasnije je nacionalizirana tokom Naserove ere.

Pravac Asuan

Poslije Luksora, krećemo vozom prema Asuanu. Putovanje je trajalo oko tri sata. Asuan (Aswan), prašnjavi grad na krajnjem jugu Egipta, nakon Kaira, Luksora, bezbrojnih hramova, odavao je utisak palanke na kraju svijeta. Međutim, njegova okolina je ukrašena brojnim  hramovima. Posebno je bila zanimljiva posjeta kamenolomu u kome se vadio granit koji je brodovima prevožen na sjever. Mogli smo vidjeti nedovršeni obelisk i shvatiti tehnologiju koju su stari egipćani koristili. U antičko doba Asuan je nosio naziv Siena (Syene). Ranije nam je savjetovano da se ne hranimo u uličnim restoranima jer rizikujemo stomačne lake i teže probleme. Tako smo u Asuanu kupovali mesne konzerve i originalno pakovani sir iz Danske, Holandije i slično. Na ulicama su se prodavale pogače, izdaleka slične somunima. Međutim, kad ih jedete, stalno vam nešto krcka pod zubima. Onda smo shvatili da oni ili dodaju malo pustinjskog puderskog pijeska ili on sam pada na tijesto dok ga mijese.

Asuan je čuven po prvom mjerenju obima (time i radijusa) Zemlje koje je proveo grčki filozof Eratosten koji se bavio matematikom, astronomijom, geografijom, poezijom i muzikom. Eratosten je imao podatke da na dan ljetnog solsticija u Sieni na krajnjem jugu Egipta, Sunce gotovo nema sjenke i njegov odraz je moguće vidjeti na površini vode u vertikalnom bunaru. U Aleksandriji, gdje je Eratosten najveći dio života bio knjižničar u poznatoj Aleksandrijskoj biblioteci, vertikalni štap (gnomon) je na isti dan u podne, bacao sjenku pod uglom od oko 7 stepeni. Znajući udaljenost između Aleksandrije i Siene, jednostavnom geometrijom Eratosten je prilično tačno odredio polarni obim Zemlje sa greškom od oko 2% u odnosu na savremena mjerenja.

Noć iznad Naserovog jezera

Imali smo samo jednu noć za naše posmatranje i izabrali lokaciju na rubu pustinje, iznad hotelskog kompleksa Sheraton, bungalovskog tipa, smještenog duboko ispod nas na obali jezera. Otišli smo oko ponoći, dobro se obukli jer noću u pustinjama temperatura u to doba pada na desetak stepeni Celzijusa. Sve tri ekipe su imale svoje teleskope. Kolege su se bavile iščitavanjem koordinata pomoću klasičnih kružnih podjela na teleskopima (tada nije bilo kompjuterskih sistema kao danas). I nikako da uoče kometu koja je tada bila nisko nad horizontom. Mjesec je nažalost bio svjetlosno jak i ometao slabu svjetlost komete. Ja sam je bez koordinata, samo na osnovu poznavanja sazviježđa i trenutne pozicije na nebu, pronašao za 5 minuta. U Sarajevu smo prošli težak astronomski kurs snalazeći se i startajući sa vrlo primitivnim teleskopima, pa do uspona bh. astronomije i velikih teleskopa. Čekali smo uspinjanje komete, a već se nazirala i golim okom.

U međuvremenu, od dosade uperim teleskop ka Mjesecu. Odjedanput, čujemo iza leđa neko šuškanje i dahtanje. Okrenemo se, iza nas dva uniformisana i kalašnjikovima naoružana policajca i pas vučjak. Gledaju u nas zaprepašćeno. U momentu se smrznete i ne znam zašto, pozovem prvog kraj mene da pogleda Mjesec kroz okular. On je to učinio i pozvao kolegu, onda su se nasmiješili, potapšali nas i zahvalili se. Sutradan smo se sreli sa zemljacima, inžinjerima i tehničarima iz firme Geoistraga iz Zagreba koji su ispitivali i popravljali podvodne pukotine na Asuanskoj brani. Oni su nam kazali da smo se trebali prijaviti policiji jer je te godine u Egiptu bilo nekoliko terorističkih napada na strane turiste pa su mjere osiguranja pooštrene. A mi, iznad hotelskog kompleksa, teleskopi u noći liče na minobacače… Srećom, Mjesec nas je spasio.

Negdje do zore smo posmatrali Halleya, što okom, što teleskopima. Tokom dana smo obišli fascinantnu Asuansku branu koja je riješila poplave Nila i obezbijedila Egiptu toliko potrebnu električnu energiju. Pokušali smo pronaći Eratostenov bunar ali nam nije uspjelo, vjerovatno je to bila legenda jer za mjerenje je bio dovoljan vertikalno pobodeni štap.

Povratak

Uveče smo istim vozom krenuli za Kairo, a poslijepodne nas je čekao let za Beograd. Na aerodromu smo se pozdravili sa vodičem. Ispao je ipak šarmantan i kazao, e jeste me vi Sarajlije zezali. Ja mu kažem da je to zaslužio i da bismo bili bolji prema njemu da nas nije pokušavao varati. Rastali smo se prijateljski.

Sljedeći povratak Halleyeve komete desit će se 2061. godine. Tada će biti u mnogo povoljnijem položaju za posmatrače sa sjeverne polukugle, pa i Bosne i Hercegovine. Gledajući prosječan ljudski vijek, većina ljudi ima šansu da posmatra barem jedan dolazak Halleyeve komete. Ja još jedan neću doživjeti. Ipak, gledat ću je očima dragih ljudi koji će se možda i mene tada sjetiti.

Muhamed Muminović


Fotograf za besmrtnost
Latifić: Treba i s parama znati
Duraković: Mačka dubrovačka
Bauer: Ivica Budalica