napuhano pseće tijelo odmah pored šetališta
moja majka zasipa hljebom
prvo ga kroz prste sitni
a onda užurbano baca sve veće dijelove
odbijajući pseću nepomičnost
dvije djevojčice nagnute na betonsku ogradu
s tugom svijet sa strane posmatraju
nemoćne
drže se za ruke
vjerujući da će tako jedna zaštititi drugu
donijeli su ga ovdje da umre od gladi
jesu, majko
zatim najlon vrećicu isprazni
a onda je smota i stavi u džep kaputa
i krenu dalje
kao da se mrdnuo
nije, majko
djevojčice u gumenim čizmama
prate naše korake i šute
osjećaju
ljudi su bijesni psi koji govore
jesu, majko
za večeru
majka u četiri zdjelice
rukama mrvi hljeb
zalit ćemo ga kipućom vodom
puhati u kašiku i govoriti
ruke ti se pozlatile, majko