foto: privatni arhiv

Travančić: Moja majka hrani mrtvog psa

napuhano pseće tijelo odmah pored šetališta
moja majka zasipa hljebom
prvo ga kroz prste sitni
a onda užurbano baca sve veće dijelove
odbijajući pseću nepomičnost

dvije djevojčice nagnute na betonsku ogradu
s tugom svijet sa strane posmatraju
nemoćne
drže se za ruke
vjerujući da će tako jedna zaštititi drugu

donijeli su ga ovdje da umre od gladi
jesu, majko

zatim najlon vrećicu isprazni
a onda je smota i stavi u džep kaputa
i krenu dalje

kao da se mrdnuo
nije, majko

djevojčice u gumenim čizmama
prate naše korake i šute
osjećaju

ljudi su bijesni psi koji govore
jesu, majko

za večeru
majka u četiri zdjelice
rukama mrvi hljeb

zalit ćemo ga kipućom vodom
puhati u kašiku i govoriti

ruke ti se pozlatile, majko

Melida Travančić


Brecht: Nepobedivi natpis
Rodić: Bijeg
Batinić: Izgubljena mjera