za sreću i uspjeh potrebno je da se pravimo mrtvi
jednako da dišemo, jedemo i spavamo
ali mimo svijeta
kaže mi prijatelj
treba dovesti sebe u stanje u kojem nisu važne
banalne stvari poput književnih nagrada
kritičkih osvrta u dnevnim listovima
i portalima koje više niko ne čita
živjeti mimo književnih festivala
i naučnih usavršavanja
treba biti u svijetu u kojem nije važno kupiti stan
otići na ljetovanje, zimovanje
agažovati advokata za probleme na poslu
u porodici
potrebno je više ne reagirati na nepravdu
izdaju prijatelja prešutjeti
smijati se nekulturi profesora sa poznatih svjetskih univerziteta
koji ne razumiju humor i na poruku ne umiju odgovoriti danima
dok sa TV upozoravaju o skorom smaku svijeta
o mogućem novom genocidu, o ratu
i svemu što čovjek može uraditi čovjeku
***
u takvom svijetu mi se trebamo praviti mrtvi
savjetuje mi prijatelj
smijemo se
pjena od piva oko naših usana
podsjeća na more
svijet se topi kao sladoled izvađen iz frižidera
mnogo prije ručka
ljudi oko nas prolaze, jure, viču, mole, preklinju, plaču
tope zlatne zube i medalje kače oko vrata
nas dvoje poručujemo još jedno piće
odlučni postati mrtvi
iznova umirati svaki dan
uvjeravamo jedno drugo
dok ne dođemo do riječi ljubav
stresemo se… osvijestimo… oživimo… zašutimo…
treba se praviti da su oni koji nas ožive mrtvi
kažem prijatelju