Intervju sa premijerom vlade koji je želio ostati anoniman.
NOMAD: Vaša ekselencijo, svjedoci smo ovih dana rastuće zabrinutosti građana zbog mogućeg nuklearnog rata. Šta vaša vlada čini u vezi s tim?
Premijer: Moja vlada je preduzela cijeli niz koraka. Raspisali smo tender za firmu koja bi dodavala jod u brašno. Prijavila se samo jedna firma koja ispunjava uslove.
NOMAD: Šta su bili uslovi?
Premijer: Pa najvažnije je bilo da ima reference u poslovima s jodlanjem, dakle nije neka malina ili tome slično.
NOMAD: Raspolaže li vlada atomskim skloništima?
Premijer: Skloništa su uglavnom pretvorena u poslovne prostore, i tu ćemo donijeti odluku da vlasnici tih prostora mogu koristiti svoje prostore kao skloništa, u slučaju potrebe.
NOMAD: A građani koji nemaju poslovne prostore?
Premijer: Pa, prije svega moram reći da mi ovdje ne očekujemo velika zračenja. Raspisali smo tender za nabavku protivgradnih raketa, i to je pri kraju. Njih ćemo rasporediti na granice, tako da ako radioaktivni oblak krene prema nama, to ćemo razbiti iznad Save.
NOMAD: Ljudi s druge strane Save nemaju ništa protiv toga?
Premijer: Pa oni su se odlučili za dronove, to je njihova odgovornost ako dronovi ne zaustave oblak.
NOMAD: A ako ipak radijacija prođe granicu?
Premijer: Imamo drugu liniju odbrane. To su dimnjaci termoelektrana. Raspisali smo tender za nabavku rezervibil… rezver… re ver zi bil nih ventilatora. Lakše je kad se slovka. Ti će rebervizil… ti će ventilatori dimnjake pretvoriti u usisivače radioaktivne prašine. Čim završimo luku Neum, pošiljka će stići iz Kine.
NOMAD: A gradite luku u Neumu?
Premijer: Raspisali smo tender, dosta smo vremena izgubili oko utvrđivanja lokacije.
NOMAD: Znači, to sa ventilatorima…
Premijer: Reverbizilnim.
NOMAD: …to možda i neće stići na vrijeme?
Premijer: Neće, ako baš sutra pukne. Ali ako ne pukne, nema razloga za brigu. U Ploče je juče stigao brod sa 1.000 kontejnera punih skafandera protiv kovida. Ti su skafanderi isto dobra zaštita. Ako ne propuštaju viruse, neće ni prašinu.
NOMAD: Radioaktivnu.
Premijer: Ta je najgora.
NOMAD: Dakle, vaša se strategija za nuklearnu prijetnju svodi na protivgradne rakete i skafandere.
Premijer: I na reberviz… re ver zi bil ne ventilatore. Raspisali smo tender i za brošuru.
NOMAD: Kakvu brošuru?
Premijer: Za život pod radijacijom. Ima puno korisnih savjeta. Recimo, ako se skafander namaže uljem, radijacija spada sa njega. Ili, ako se eksplozija gleda kroz naočare za varenje, očima ništa neće biti. Ima i recepata za pite od brašna s jodom. Uz brošuru dolazi i besplatna aplikacija za mobitel.
NOMAD: Za šta aplikacija?
Premijer: Pa isto to, samo na telefonu. Ako brošura ode za potpalu, naprimjer. Ili za druge stvari. Građani su se snabdjeli zalihama toaletnog papira, ali šta ako rat potraje? Zato smo u tenderu tražili da se brošura štampa na mekom papiru.
NOMAD: To bi onda bila strategija vlade: da sjedite kod kuće u skafanderu, jedete pitu i čitate brošuru…
Premijer: Više je to udžbenik po sadržaju. Brošura je samo po papiru.
NOMAD: Toaletna brošura.
Premijer: E, tako. Samo vlada neće sjediti kući. Mi ćemo biti u Konjicu, u Titovom skloništu, odakle ćemo kordinirati.
NOMAD: Ordinirati?
Premijer: Ne, kordinirati.
NOMAD: Mislite, koordinirati?
Premijer: Da.
NOMAD: Šta ćete kordinirati?
Premijer: Pa tendere, koji ne budu završeni.
NOMAD: A ima ih još?
Premijer: Ima. Za opremu piramide. Tamo smo planirali bolnicu. Ako neko i pored svih naših mjera bude ozračen, on će se detoksinirati… dobro sam! Detoskinirati u piramidi. Semči se jedini prijavio na tender. Tu je bilo više uslova. Najvažniji je, normalno, bila dovoljna količina negativnih jona.
NOMAD: A čime se oprema piramida?
Premijer: Jonskim respiratorima.