foto: Dženat Dreković/NOMAD

Vele Havlaša Dijaklektika vina

Pijenjem vina ne otkriva se dno čaše nego dubina stvarnosti. Do ove se istine ne dolazi čitanjem nego pijenjem. Spoznaja je dakle iskustvena alkemija. Vino se pije zatvorenih očiju, kako bi se dozvao njegov genije. Boja vina je samo hijaretička maska koju pijetisti koriste kao rekvizit u obredima mirisanja čepa. Pampur i etiketa, redukcija pijenja na kušanje. U vinu se ne radi o boji nego o svjetlosti, prema tome je univerzum izokrenuto bure. Ne radi se o tome da se voda pretvori u vino nego da se suze ne pretvore u sline. U pentagramu broja sedam sadržani brojevi tri i četiri, koji obuhvataju naizvrat izvrnuto bure na sljedeći način: Tri su agregatna stanja i četiri dimenzije obuhvaćene s pet čula, gdje gledanje ne znači i viđenje. Tu treba imati na umu Svjatovida koji opominje: piti tako da dno bude vrh. (пивати се ѣко нижьнии краи бꙋдеть врьх.) Okrugle i kvadratne kartonske podmetače podnose pivske krigle, pod vinske čaše dopušteno je staviti samo tarot kartu.

Pućenje usana je poza koja sa dijaklektikom vina nema ništa zajedničko. Svako vino ima dva mirisa, ali istinu govori samo onaj koji u sinuse dolazi kroz nepce. Drži li se čovjek ovoga pravila riječi poput teroar, buke, tanin i slično gube značenje i pretvaraju se u leksičke ljušture. Pijetisti koji kažu kupina, ili cimet, ili biber, ili vanila, nakon što su bućkali svemir u čaši ili ga muljali u ustima, jedni drugima tapšu krilima pingvina. Slika ne stane u notu. Dijaklektičar koji diše skupa s plimom i osekom vina jasno vidi kako na lozu slijeće srebrn i ljubičast leptir u aprilu i kako u maju (zna i godinu, ali se ne prenemaže s takvim podacima) sjekira obara hrast za bačvu i kako bosa stopala (brojevi 35, 37 i 38, ravni tabani, canesten) muljaju grožđe. Ono što čitaoci Hamvaševog prevoda Protokola sifonskih mudraca čuju kao smijeh kobasica i krizantema, čvaraka i kestenja, uštipaka s pekmezom i debrecinki, nije ništa drugo nego Vaalamovo njakanje dok tuče svoga magarca.

Vino se otvara kao cvijet konjogriza u zoru, zato se kod pijenja ne smije kasniti. Jednako je pogrešno i stići na vrijeme ali na drugo mjesto, naprimjer pred vrežu ladoleža. Vino je esencija prisutnosti i ne prihvata lažno predstavljanje.

Nenad Veličković


Kiš: Sutra
Gudžević: Juan Rulfo u Grabu
Rodić: Teatar