Akademija filmskih umjetnosti i nauka je objavila da je ispunila obećanje dato četiri godine ranije kada je svijet filmske industrije bio preplavljen negativnim kritikama upućenim tadašnjem sastavu žirija za dodjelu Oscara. Prije izdatog službenog poziva za nova članstva akademija je imala 94% bijelaca i 77% muškaraca. Ove godine je u red pomno odabranih filmskih profesionalaca pozvano 819 osoba iz 68 različitih zemalja svijeta. Ukoliko pažljivo analiziramo listu, vidjećemo da su od ukupnog broja pozvanih članova 45% žene a 36% članovi marginaliziranih etničkih i rasnih skupina s obzirom na holivudski kontekst. Među njima je 15 oskarovki i oskarovaca, 75 onih koji su bili barem jednom nominovani, uz 5 dobitnica i dobitnika naučnih i tehničkih nagrada. Oni koji prihvate poziv će postati članovi akademije.
Situacija se vidljivo promijenila u korist marginaliziranih etničkih skupina jer je akademija od 2015. godine utrostručila broj ovih aktivnih članova. Također, promijenila je i pravilo koje se tiče pasivnih članova. Do 2016. godine su jedino oni članovi koji su u posljednjih deset godina bili aktivni filmski radnici imali pravo da učestvuju u selekciji budućih dobitnika nagrada. Danas svaki aktivni i pasivni član akademije ima doživotno pravo glasa. Važno je podsjetiti da su 2015. i 2016. godine nominirani za glavne i sporedne glumačke uloge bili isključivo bijelci. Da bi dokučili zašto je 2016. godina bila prekretnica za svjetsku filmsku industriju, bitno je obratiti pažnju na rodnu, rasnu i etničku strukturu članova Akademije filmskih umjetnosti i nauka koji svake godine dodjeljuju priznanja najistaknutijim filmskim profesionalcima i ostvarenjima te imaju moć da stiliziraju masovni filmski ukus.
Historija Akademije filmskih umjetnosti i nauka započinje izgradnjom jedne ljetne kuće u Santa Monici. Njen naručilac je bio Louis B. Mayer koji je 1920-ih godina bio jedan od vodećih holivudskih filmskih producenata i koosnivač studija Metro-Goldwyn-Mayer. Nakon izlaska “Jazz pjevača”, prvog filmskog zvučnog filmskog ostvarenja, 1927. godine filmski radnici (ali doslovno svi uključeni u proces proizvodnje filma) su se počeli okupljati u sindikate. Mayer je često koristio jeftine građevinske i dekoraterske usluge filmskih radnika za privatne potrebe, te se odjednom susreo sa novim standardom isplate filmskih radnika koji je proizašao iz sindikalnih ujednačavanja plata. Nakon što se sastao sa 35 drugih filmskih radnika u hotelu Ambassador u Los Angelesu 11. januara 1927. i obećao da će se prava glumaca, režisera, scenarista, tehničara i producenata znatno poboljšati ukoliko budu dio elitne organizacije, nastala je Akademija filmskih umjetnosti i nauka. Svih 36 nazočnih su bili bijelci, od toga samo tri žene. Akademija već skoro stotinu godina neprestano kreira ljestvica estetskih vrijednosti sedme umjetnosti koja kako teorijski tako i materijalno utječe na život i rad svakog filmskog profesionalca u svijetu.
S druge strane, ukus filmskih kritičara i publike je često snažno oblikovan preferencama članova Akademije filmskih umjetnosti i nauka. Neminovno se postavlja pitanje o njihovom rodnom, etničkom i rasnom identitetu, ne zalazeći u sfere seksualne orijentacije i religijskog opredjeljenja. Ipak, ključnim problemom se čini trenutak očekivanja jednog člana akademije koji ima određeni rodni ili etnički ili rasni identitet da favorizira njemu identitarno blisku tematiku ili filmskog radnika koji dijeli njegove karakteristike. Ukoliko bi Akademija filmskih umjetnosti i nauka u pravilu (i to jasno navedenom u ovogodišnjem izvještaju o ispunjenom obećanju) insistirala u odličnosti, zar ne bi oni filmski radnici i ostvarenja koji pokazuju visoku razinu kvaliteta trebali biti nagrađeni bez obzira na bilo koju od gore navedenih karakteristika?
Namjerna rodna, etnička i rasna diversifikacija Akademije filmskih umjetnosti i nauka je direktni odraz pozitivne diskriminacije ili afirmativne akcije. Ovakvo djelovanje ima namjeru svjesno dati marginaliziranim političkim subjektima prilike za rad, dokazivanje, uspjeh, itd. Često se smatra i kontroverznim jer se teorijski limitira a u praksi često ne limitira vremenski period provedbe pozitivne diskriminacije. Pitanje o tački dosezanja balansa unutar jedne skupine čije se karakteristike članova intenzivno razmatraju je stvar puke preference. Zaključuje se da je sastav žirija za dodjelu Oscara neizbježno ispolitizirano tijelo svjetske filmske industrije koje u svakom slučaju zauzima ekonomsko prvenstvo nad svakim drugim filmskim festivalom ili smotrom koji se održavaju van holivudskog konteksta.
Svečana dodjela Oscara se po prvi put održala 1929. godine u Hollywood Roosevelt hotelu u Los Angelesu. Sljedeća dodjela predviđena za februar 2021. koja će se po dvadeseti put održati u Dolby Theatreu će biti pomjerena na 25. april. Time će se tek po četvrti put u historiji pomjeriti datum dodjele nagrada Oscar. Prethodna tri su se desila usljed velikih poplava u Los Angelesu 1938. godine, ubistva Martina Luthera Kinga 1968. i pokušaja atentata na Ronald Reagana 1981. Gotovo 10.000 članova Akademije filmskih umjetnosti i nauka, organiziranih u 17 različitih ogranaka, odlučivaće o našim novim omiljenim filmovima koje svi jednostavno moramo pogledati.