Prije tačno dvije godine, a u sedmici kada smo uvođenjem različitih epidemioloških mjera i zvanično ušli u pandemiju covida-19, napustila nas je Izeta Beba Selimović (1936-2020). Umjetnica koja je ostavila veliki trag u očuvanju i promociji bosanske gradske pjesme sevdalinke, te jedno od onih imena koja su odigrala ključnu ulogu u formiranju kolektivnog poimanja onoga što bi se moglo nazvati klasični način izvođenja sevdalinke.
Bilo je to 10. marta 2020. godine. Vijest sam primio samo nekoliko sati prije susreta sa mojim dobrim prijateljem Timurom Šečićem, unukom Bebe Selimović, koji mi je informaciju i potvrdio. Zbog mjera koje su već počele ograničavati broj prisutnih na javnim okupljanjima, otkazana je komemoracija u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Umjesto toga, u prisustvu porodice, brojnih kolega i prijatelja, medija, te uz nekoliko riječi moje mentorice Tamare Karače Beljak i drugih, ispratili smo Bebu Selimović na Gradskom groblju Bare.
Otišla je damski, onako kako bi se u njenom slučaju jedino moglo i zamisliti. Zaspala je i više se nije probudila…
Prisjećao sam se tada, a i sad, trenutaka koje sam proveo u blizine ove žene. U sjećanju je posebno ostao urezan onaj prvi susret, 16. februara 2008. godine u velikoj dvorani Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu. Bijah tada dvanaestogodišnjak kojeg je otac na poziv Omera Pobrića doveo da bude jedan od brojnih izvođača na tom koncertu. U ime svoje Fondacije Institut sevdaha, Omer Pobrić je te večeri Bebi dodijelio Zlatnu povelju sevdaha.
Beba… živi sevdah!
Za mene te noći nije postojao niko osim Bebe Selimović. Ne mogu opisati taj doživljaj. Moj dječački um bio je paraliziran neobičnošću situacije: nalazim se pred umjetnicom čije sam pjevanje do tada satima preslušavao upijajući prelaze, ukrase i sevdalijski nektar, a da pri tome nisam mogao zamisliti da ću jednoga dana biti u prilici pred njom pjevati i s njom se upoznati. Za mene je ona tada bila kao i kasnije, živi sevdah! Personifikacija svega onoga što sam podrazumijevao pod tim pojmom. Identičan osjećaj pratio me i u susretima sa Eminom Zečaj, Zehrom Deović, Zorom Dubljević… Prišao sam tada Bebi koja je bila u pratnji supruga Dževada i rekao – Gospođo Beba, meni bi bila čast da se s Vama upoznam i uslikam! Bila je iznenađena jer joj je od svih učesnika, prvo prišlo dvanaestogodišnje dijete. Pamtim svaki osmijeh, svaka njenu riječ, svaki pokret.
Susretao sam Bebu i godinama kasnije. Između ostalog, učestvovali smo zajedno i u jednoj televizijskoj emisiji. Tada sam i sam imao priliku vidjeti ono o čemu je nama studentima pričala profesorica Tamara na predavanjima etnomuzikologije, prepričavajući svoje iskustvo sa Bebom u Cankarjevom domu u Ljubljani. Beba već u poznim godinama sa blago spuštenim ramenima, iščekuje momenat izlaska pred kamere. U trenutku kada dobija znak za izlazak, ispravlja ramena otklanjajući tu staračku neminovnost i ponositog držanja izlazi na scenu. Sjećam se i profesoricinih riječi – Tada se vidjelo kolika je Beba uistinu zvijezda!
Grlila sam se i plesala s Titom
Da se odmaknem malo od subjektivizma, pomenut ću i nekoliko generalija koje bi mogle biti zanimljive onima koji ih nisu do sada znali, a godinama su uživali u Bebinoj pjesmi. Rođena je u Trebinju, a karijeru započela ranih 50-ih u Radiju Sarajevo. Prvo je pjevala u radijskom horu, da bi kasnije ušla u vrlo težak i zahtjevan edukacijski proces kroz koji je svaki pojedinac morao proći kako bi ostvario privilegiju da se njegov snimak emituje u programu. Uz klavir se korepetiralo sa vrhunskim muzičkim stručnjacima, učilo pravilno disanje, postavljanje zračnog stuba, oblikovanje vokala, da bi svakih nekoliko sedmica bila organizirana svojevrsna preslušavanja nakon kojih bi kandidati čekali spisak na oglasnoj tabli. Imena koja su bila na tom spisku nastavljala su dalje, dok je za ostale koji svoja imena nisu našla na spisku, to bio kraj. Prošavši kroz takav proces te emitovanjem snimaka, ubrzo je Beba postala neizostavan dio elite pjevača u Radiju Sarajevo.
Bili su tu Nada Mamula, Zaim Imamović, Radmila Jagodić, Nadežda Cmiljić, dr. Himzo Polovina, Munevera Berberović, Safet Isović, Lela Karlović, Zora Dubljević, Zumra Mulalić, Jozo Kristić, Zehra Deović i drugi. Uz pratnju dueta harmonika Alajbegović-Petković, Alajbegović-Todorović, Tamburaškog i Narodnog orkestra Radija Sarajevo, grupe pjevača Radija Sarajevo, ostavila je Beba mnoštvo snimaka bosanskih narodnih pjesama koji su pohranjeni u fonoteci današnje Radio-televizije Bosne i Hercegovine. Kada se na to dodaju stotine nosača zvuka, suma je bogata diskografija, i neizmjerno naslijeđe. Kao jedno od neizostavnih imena iz bosanske reprezentacije pjevačkih imena, često je od protokola tadašnjih vlasti bila birana da nastupa pred Titom. Naravno, tada je to bila velika čast i privilegija, a i priznanje. Jedan od naslova iz tog vremena – Grlila sam se i plesala s Titom.
Beba i Car
Beba Selimović je jedna od nekoliko bosanskih pjevača i pjevačica koji su zadovoljili visoke kriterije zahtjevnog Vlastimira Pavlovića Carevca, osnivača i šefa Narodnog orkestra Radija Beograd. Beba je prošla ispod Carevog gudala i s njegovim orkestrom načinila nekoliko snimaka bosanskih pjesama koji se nalaze u fonoteci Radija Beograd (Sini, sini, sjaj mjeseče, Banja Luko, vatrom izgorjela, Ječam žela Tuzlanka djevojka, Golubice, sivoga ti perja i druge). Ti su snimci značajni dokumenti Bebinog rada u ranoj fazi karijere.
Bebino pjevanje je specifično iz jednog konkretnog razloga. Naime, uobičajeno je da se umijeće ili vladanje sevdalijskim stilom pjevanja najčešće mjeri snalaženjem u ukrasnim dijelovima melodije. Većina pjevača želi da se baš kroz to dokaže! Međutim, Beba svoju interpretaciju nikada nije oslanjala na taj aspekt. Prvenstveno se posvećivala osnovnoj melodiji i dinamici. A ukrase je koristila samo onda kada su u stilskom smislu fundamentalni i neizostavni. Kolege muzičari bi za to rekli – Beba pjeva damski! Pjevanje bez specijalnih efekata. To svakako ne znači nedostatak koloratura. Zato je važno naglasiti njene izvedbe poravnih pjesama koje sam u ranijim pisanjima istakao kao zahtjevne. Umorih se ruže trgajući je potvrda njene vještine ukrašavanja sevdalinke, ali i vladanja pjevačkim tehnikalijama: oblikovanjem vokala, pravilnim disanjem, dinamičkim nijansiranjem, izdržavanjem dugih melodijskih fraza…
Znati kada treba stati
Početkom 2000-ih Beba je prestala snimati i nastupati uživo. Povremeno se pojavljivala na playback u televizijskim emisijama… Dovoljno je bilo vidjeti je! Na sceni je uvijek izgledala vanredno. Vjerujem da je osjetila da pozne godine sa sobom odnose pjevačku snagu… a željela je da je pamtimo u punom sjaju. I to je posebnost Bebe Selimović. Znati kada treba stati…
I kako dama do kraja ostati.