Hrvatski predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković jučer su održali još jednu rundu svojih tradicionalnih verbalnih okršaja u kojima su jedan drugoga optužili za sve nevolje, probleme i zastranjenja koja su Hrvatska snašla posljednjih mjeseci i godina. Milanović je za svoju verbalnu tiradu iskoristio osobni jubilej, dvije godine izbora za predsjednika Hrvatske, dok se Plenković medijima obratio iz središta Europske unije u Briselu. Milanović je u tematskom dijelu svog monologa pred novinarima Plenkovića optužio da je pokrovitelj i podstrekač „sistemske grabeži i pohlepe“, pa je istakao slučajeve premijerovih najbližih suradnika koji su muljali sa (državnim) stanovima i imovinom, ministra obrane Marija Banožića i predstojnika premijerovog ureda Zvonimira Frku Petešića. Plenković mu je iz Brisela odgovorio da je predsjednik „političke kulture na razni pijanaca, komunikacija na razini divljaštva“.
No, Milanović i Plenković i ovoga su se puta složili oko pitanja oko kojega se već odavno ne spore: političke krize u Bosni i Hercegovini, nužnosti izmjena Izbornog zakona BiH kao način da se zadovolje nacionalni i politički interesi Hrvata u njoj. Milanović je, pri tom, svoj „ciklus BiH“ obogatio novom temom, ulaskom BiH u NATO: „BiH nikada neće ući u NATO jer je nefunkcionalna država“, kazao je Milanović. On je naveo BiH u kontekstu aktuelne krize između Ukrajine i Rusije. Ni Ukrajina ne treba biti primljena u NATO, smatra Milanović, jer se time ugrožava sigurnost Rusije. Nije predsjednik Hrvatske bio do kraja iskren, nije bio otvoren pa rekao da se, pored njega, i Rusija protivi ulasku BiH u NATO savez i da je to važan razlog njenog čekanja na prijem, a ne njena „nefunkcionalnost“. Ta, da za razliku od Milanovića koristimo hrvatski jezički standard, neučinkovitost je generirana od strane ruskih adoranata i eksponenata u njoj (Dodik, Čović) i izvan nje (Milanović, Aleksandar Vučić).
Milanovićeva kritika čistog neuma
Hrvatski Milanović osvrnuo se na Izvještaj Službe za vanjske poslove Europske unije koji će se u ponedjeljak naći pred ministarstvima vanjskih poslova članica Europske unije. U tom se izvještaju, pored ostalog, navodi neophodnost održavanja izbora u Bosni i Hercegovini u planiranom roku, u oktobru ove godine. Milanoviću je to bio povod da se okomi na Vladu Hrvatske i ministra vanjskih poslova te zemlje Gordane Grlića Radmana, te, kako je rekao, „briselske ćate i administraciju“.
„To je nepoštivanje stava bosanskohercegovačkih Hrvata koji ne žele da ih se laže i obmanjuje, a briselska administracija je kontra. Sad ja pitam – gdje smo mi to, ko to nama pomaže, kakva je tu solidarnost na djelu? Neka odu u Livno, neka vide kako to izgleda. Kada Hrvatska nešto kaže, to je petljanje u unutarnje stvari u BiH, a kad to kaže neki anonimni ćato u Briselu, onda je to zajednička politika. To je politika kojoj se barem jedna država članica EU, a to je Hrvatska, kategorički protivi. A ko predstavlja Hrvatsku? [Goran Grlić] Radman, koji je u Briselu zagrmio odlučno ‘Možda!’ Hrvatska nije nasilna, što ima naš glas i taj glas jedino treba snažnije koristiti.“
Nije baš najjasnije šta je Milanović mislio kada je „briselske ćate“ uputio u Livno u kojem je on nedavno boravio. Uostalom, evropski se službenici o prilikama u Livnu mogu informirati bez dolaska u tu općinu. Hiljade Livnjaka, dominantno Hrvata, proteklih godina odselilo se u Europsku uniju, a malo je ko od njih Izborni zakon naveo kao ključni razlog za odlazak. Milanović je nastavio kritizirati „briselske ćate“ koje je optužio da svjesno podržavaju samo jednu stranu u BiH – bošnjačku.
„Vidiš sistemsku opstrukciju iz tih istih europskih diplomatskih krugova koji posjedu u Neumu dva dana predstavnika Hrvata, to je Čović, i predstavnike SDA i bošnjačkih stranaka. I onda vrše pritisak na Čovića da popusti. Ali, svako popuštanje hrvatske strane, ne Čovića, znači propast. Doveden si do toga da si na rubu klisure i da tražiš milostinju. I naravno kada se traži krivac, kriv je hrvatski element, zašto što stoji na putu tih ćatologa iz Brisela. Oni se vrate iz Neuma u Brisel i fućka im se za probleme Hrvata, ili sutra Srba.“
U vrijeme Milanovićevog obraćanja novinarima, jučer malo iza podne, u medije su procurili zaključci Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora koji bi trebali biti usvojeni na sjednici HNS-a. Glavni zaključak sadrži zahtjev upućen prema Centralnoj izbornoj komisiji BiH za odlaganje listopadskih Općih izbora u BiH sve dok se ne promijeni Izborni zakon. Predložene su i stanovite mjere opstrukcije koje će na područjima sa većinskim hrvatskim stanovništvom onemogućiti održavanje izbora.
Milanović je očito dobro upoznat sa radom i planovima Dragana Čovića i njegovog „nadstranačkog“ HNS-a, pa je stoga imao spreman odgovor na pitanje glede (ne)održavanja oktobarskih izbora.
„Hrvatski predstavnici imat će moju svaku podršku u svojim mirnim nastojanjima. Svaka vrsta opstrukcije, svaka vrsta garde u zaštiti svojih prava, imat će moju podršku. To kažem javno jer pratim sve minuciozno, iz dana u dan, i znam dobro šta se dešava. Hrvati u BiH ne mogu biti u situaciji da traže milostinju, običnu plesnjivu milostinju. I da im se cijelo vrijeme govori da su remetilački faktor i da žele rasturiti državu koja bez njih ne postoji.“
Milanović je na kraju uputio još jednu ljutitu kletvu Europskoj uniji i njezinim članicama.
„Neće se podjednako relevantno o BiH odlučivati u Kaunasu i Stockholmu, kao u Zagrebu. To su naša leđa, to je naša veranda. To nije naše, ali to je praktični dio jednog sigurnosnog prostora. Tamo živi 500 tisuća Hrvata i živi još 300 tisuća ljudi s hrvatskim putovnicama – to su europske putovnice“, poručio je predsjednik Hrvatske.
Briselski ćato kontra briselskih činovnika
Andrej Plenković je nekoliko sati nakon Milanovića, u Briselu također govorio u Izbornom zakonu BiH, očito, također imajući na umu sutrašnju sjednicu Hrvatskog narodnog sabora.
„Prvi korak u dogovoru Bošnjaka i Hrvata bili su izbori u Mostaru gdje 12 godina nije bilo izbora. Oni su održani, izabran je gradonačelnik, Gradsko vijeće i grad funkcionira. Drugi korak je bila izmjena Izbornog zakona. Predstavnici hrvatskog naroda, Hrvatsko narodno vijeće i HDZ bili su ti koji su stalno donosili neke modele. Oni se žele ponašati lojalno Bosni i Hercegovini, žele da zemlja profunkcionira, i onda dolazimo u situaciju da neko drugi bira njihovog, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To sam više puta govorio našim kolegama i Europskoj uniji: zamislite da ste na našem mjestu vi, Francuzi, Belgijanci, Nijemci, Nizozemci, bilo tko, da imate najbližu zemlju koja vam je geografski, povijesno, tisuća kilometara granice… da ne govorim od Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma, pomoći u ratu.”
Plenković je nastojao minimizirati značaj i sadržaj Izvješća Službe za vanjske poslove EU proslijeđena ministarstvima vanjskih poslova članica Unije za sastanak koji će se održati u ponedjeljak. Po njemu Izvještaj su radili „neki Borellovi [Josep] činovnici.“
„Stav hrvatske Vlade je da se ne prihvati taj papir, da se ako treba odgode izbori, jer ako ide ovako neće se ništa dobro napraviti, ostat će što jeste i što loše funkcionira. Mi ćemo se za to boriti u ponedjeljak, tamo će biti naš ministar [Grlić Radman], pa ćemo vidjeti šta će biti.
To su [pisali] neki službenici, činovnici, diplomate, šta li već, koji nešto pišu i iznose svoj stav. Mi ćemo nastupiti tako što ćemo reći: slušajte, to što vi pišete to vam nije korisno. Poenta je u tome da ako do 2006. nije bilo anomalije, a od 2006. postoji anomalija, da Hrvatima neko drugi bira član Predsjedništva BiH, to bi značilo da od 2006. do 2026. od dvadeset godina, Komšić bi 16 bio član Predsjedništva!“
Na stranu sad općepoznata činjenica da je te „fatalne“, „nulte“ 2006. godine upravo Zoran Milanović kao šef SDP-a Hrvatske podržao i prisustvom na Konvenciji u Sarajevu kandidata „sestrinskog“ SDP BiH Željka Komšića u kandidaturi za člana Predsjendištva BiH. Mnogo je spornije da Andrej Plenković ne zna da su, kako on kaže, „anomalije“, konstanta, zapravo kontinuitet političkog djelovanja HDZ-a BiH i njegovog „maskirnog“ nad-tijela HNS-a od potpisivanja Dejtona i uspostave mira, sve do danas.
Da te nije anomalija
Još se Plenković nije bio vinuo u diplomatsku orbitu i briselsku elitu kada je u martu 2001. godine HDZ BiH, tada predvođen Antom Jelavićem proglasio tzv. Hrvatsku samoupravu kao odgovor na formiranje federalnih i državnih vlasti bez, kako je obrazloženo, legitimnih predstavnika Hrvata, odnosno HDZ-a. Tadašnji čelni ljudi Hrvatske, predsjednik Stipe Mesić i premijer Ivica Račan osudili su taj secesionistički čin. Glavne vinovnike „Hrvatske samouprave“ osudile su i cjelokupna međunarodna zajednica, Washington i Brisel, a glavnog vođu smijenio tadašnji Visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch.
Dvije godine kasnije 2002, na izborima pobjeđuju ponovo nacionalne stranke, HDZ BiH i SDA formiraju Federalnu vladu, član Predsjedništva je Dragan Čović , predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić. Ali, i dalje se ređaju, što bi kazao Plenković, „anomalije“. Tako, na primjer, u ožujku 2004. nakon što ministri iz HDZ-a mjesecima ne dolaze na sjednice Vlade Federacije BiH i blokiraju usvajanje budžeta, tadašnji premijer Ahmed Hadžipašić rezignirano govori medijima. „Ponašanje HDZ-a pokazuje da su svi pokušaji da se smijeni Vlada bili, ustvari, obmana sa ciljem da se obezglavi izvršna vlast. Očigledno da se na svaki način, blokiranjem rada Vlade, želi stvarna vlast prepustiti kantonima, a potom ponovo aktivirati projekt ostvarenja trećeg entiteta. Da ne želi Federaciju BiH na stranačkim sastancima prvo nam je poručio Dragan Čović, potom i Niko Lozančić“, kazao je premijer Vlade Federacije BiH Ahmed Hadžipašić u martu 2004.
Andrej Plenković je jučer govorio i o nedavnoj posjeti Sarajevu, nakon nekoliko godina koliko je tijekom čestih boravaka u BiH redovno zaobilazio glavni grad i predstavnike vlasti u njemu.
„Ja sam bio nedavno u Sarajevu, sa najboljim namjerama, razgovarao sam sa političkim i vjerskim dužnosnicima. Ako imamo situaciju da je njihovo Vijeće ministara, to jest Vlada, od lipnja prošle godine održalo se, ja mislim, šest sjednica, ako se domovi u parlamentu ne sastaju, ako se ne usvaja proračun, ne donose zakone, onda to znači da tu imaju neki elementi disfunkcionalnosti. Nećemo sada mi kao noj zabiti glavu u pijesak i držati status quo, jer zemlja ne ide naprijed. Ne ide ni prema Europi, niti unutar BiH stvari dobro funkcioniraju.“
Iz svega rečenog neupućeni bi zaključio kako je glavni uzročnik političke krize u Bosni i Hercegovini, „nefunkcionalnosti“, nerada institucija, nedonošenja zakona, zastoja na europskom putu… neriješeno hrvatsko pitanje, odnosno Izborni zakon i njihovo (ne)legitimno predstavljanje. Za razliku od Plenkovića (i Milanovića) već pominjani Izvještaj Službe za vanjske poslove zemalja članica Evropske unije precizira i personalizira glavne uzročne blokade zbog kojih, da citiramo hrvatskog premijera, „BiH ne ide prema Europi, niti unutar BiH stvari funkcioniraju“. Riječ je o vlastima RS i njihovom lideru Miloradu Dodiku. Zbog toga u ovom dokumentu njegovi autori („briselske ćate“, kako ih pogrdno tretira Milanović) predlažu članicama EU da planiraju intenziviranje napora za olakšavanje kako bi se opredjeljene rukovodstva Republike Srpske da se u potpunosti vrati u državne institucije pretočilo u konkretne korake naprijed.
McAllister Željanin i Picula materina
Zbog opstrukcije i stvaranja ambijenta „nefunkcionalnosti“ prije tri dana je Evropski parlament ogromnom većinom glasova pozvao na uvođenje sankcije Miloradu Dodiku. „Evropska unija osuđuje štetnu ulogu regionalnih aktera i ruski utjecaj te poziva Vijeće da nametne sankcije Miloradu Dodiku i njegovim suradnicima zbog njegovih koruptivnih radnji, kontinuirane destabilizacije zemlje i podrivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, stoji u usvojenom amandmanu kojeg su predložila trojica eurozastupnika, pored ostalih i Tonino Picula, nekadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske. HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu glasali su protiv sankcije Dodiku, a njihov stranački šef Andrej Plenković se u svojoj jučerašnjoj izjavi umjesto na secesionisitčku politiku koja destabilizira BiH, surovo okomio na zastupnika Tonina Piculu.
„Stvar je vrlo jasna“, kazao je Plenković, „imate izviješće koje se odnosi na vanjsku i sigurnosnu politiku kojeg je radio [David] McAllister, naš prijatelj i predsjednik odbora za vanjske poslove. I on nije glasao za taj amandman o sankcijama Miloradu Dodiku. I onda dođe Picula sa amandmanom koje nema veze sa Izviješćem i formulira ga na očajan način, gdje se pominje ‘loša, štetna i prijeteća uloga regionalnih aktera’. Ko su regionalni akteri koji utječu na BiH? Ako imate zastupnika iz Hrvatske koji je u stanju tako loše formulirati amandman da ga svako ko to čita… ne piše tamo ekplicitno Hrvatska nego piše ‘regionalni akteri’. Ko su zemlje oko BiH? Pa, nije oko BiH Čile, nije oko BiH Japan! Ako on tako loše formulira amandman, pa naravno da ćemo biti protiv njega. Prvo jer je kontraproduktivan, a drugo jer ništa neće pridonijeti pronalaženju rješenja, o čemu ja govorim”, kazao je Andrej Plenković jučer u Briselu.
Jučerašnji odvojeni nastupi, čelnih ljudi Hrvatske, predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreje Plenkovića, sasvim sigurno nisu bili vremenski sinhronizirani i usklađeni, ali su poslali slične, komplementarne poruke. Prije svega čelnicima i članovima Hrvatskog narodnog sabora uoči današnje, kako se najavljuje „povijesne“ sjednice na kojima bi trebali biti usvojeni manje-više poznati zaključci glede održavanja oktobarskih izbora u BiH i njegovoj povezanosti sa promjenama Izbornog zakona BiH. „Podržat ćemo sve što HNS usvoji“, decidan je „na neviđeno“ bio Milanović. Plenković će, pak, učiniti sve da naredne korake Dragana Čovića Briselu i široj međunarodnoj zajednici predstavi kao iznuđene, bezmalo, spasilačke po sudbinu i budućnost Bosne i Hercegovine i njenog najmalobrojnijeg naroda.
„Naš prijatelj“ David McAllister, od Merkelove do Željane
Vrijedio je jučerašnji istup hrvatskog premijera Andreje Plenkovića, ako ni zbog čega drugog, zbog njegovog otkrića da je protiv sankcije Miloradu Dodiku u Europskom parlamentu glasao David McAllister, „naš prijatelj“ kako ga je oslovio Plenković. David McAllister je predsjednik Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta i kao istaknuti član njemačkog CDU-a predsjednik Europske pučke strake. Ovaj Nijemac škotskih korijena u regiji poznat je najviše kao dugogodišnji izvjestilac Europskog parlamenta za Srbiju. U srbijanskim opozicionim i medijskim krugovima mogle su se čuti brojne kritike na račun McAllistera jer su, tvrdilo se, njegovi izvještaji bili blagonakloni i nekritični prema Aleksandru Vučiću i njegovom režimu. Tvrdilo se da je McAllister samo transmisija Angele Merkel, njemačke kancelarke i njegove stranačke šefice, koju se godinama smatralo za najvećeg Vučićevog saveznika unutar Europske unije.
Briselski diplomatski krugovi spekuliraju da je posljednjih godina, barem kada je riječ o regionu, prije svega Bosni i Hercegovini, McAllister pod utjecajem jedne druge žene, njegove zamjenice i bliske prijateljice Željane Zovko, hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu, bivše veleposlanice BiH u nekoliko zemalja. Željana Zovko je izdanak politike HDZ-a, bila je svojedobno, prije više od dvije decenije presuđenog kriminalca u bjekstvu Ante Jelavića, a danas je evropski glas njegovog nasljednika u Predsjedništvu BiH Dragana Čovića. Gotovo da figurira kao ministarstvo vanjskih poslova fiktivnog „trećeg entiteta“.