Ko to tamo peva
bolujući od leptira
koji suše cvijeće u njemu,
moji ožiljci su otporni na moje tijelo
kao na preživljavanje
od razglednica iz Černobila
i pjesama koje si umislio.
kuća u kojoj i gluhoća ima uho
ne živi ni u kome više.
najbolje se čujemo kad se nikad ne čujemo.
kad smo autistični
kao bosonogi dječaci u plavim košuljama
koji se ne igraju rata.
kao mjesec što ometa rad našeg auta,
što se grči jer te volim fotografirati kad te nema.
osjećam se dijelom vrpce
kad me uzmeš za slušalicu
umjesto za ruku,
stišavam telekomunikaciju šutnje.
Šima Majić (1992.) je magistrica hrvatskog jezika i književnosti. Živi na adresi Kongora, Tomislavgrad. Njena pjesma Slika iz Černobila objavljena je prošle godine u knjizi Melankolija igra badminton (Vrijeme, Zenica).
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Rakulj: Balada o Bosni
Handanović: Hiperprodukcija „ljudi Napola“
Matović: Lament
Glamuzina: Mesari
Peruzović: Na prvom satu Teorije prostora
Miloradović: Pognute glave
Popović: Laza Lazarević
Čolakhodžić: Lov
Stupar-Trifunović: Geometrija starenja
Dejanović: Stablo visibabe
Kekić: Knjiga
Alfirević: Pričam o majci
Ibrahimagić: Ulica
Štambuk-Svrdlin: Mandrač
Sovilj: Mramorni ukrasi
Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran