Lijeni Jozo

Djecimetar

Ja volim pouke, ali mi se ne sviđa kada pouka ide u jednom smjeru. A uvijek ide u jednom smjeru. Bilo bi bolje da postoje dvije pouke, posve suprotne. Da možemo odlučiti. Odrasli, na primjer, često kažu: “Budi dobar, jer samo dobro dijete bit će i dobar čovjek”. To je istina koju djetetu govore odrasli. A je li istina da odrasli uvijek govore istinu?

Omiljene pouke odraslih odnose se na marljivost. Odrasli kažu: “Ne budi lijen, lijenčine su prava nesreća”. “U radu je spas”. “Tko rano rani, dvije sreće grabi”. I slične stvari.

Postoji jedna priča s dvije pouke, posve suprotne.

Bio jednom jedan Jozo. Jozo je bio toliko lijen da ga je bila milina, ili muka, gledati. Ništa nije radio, po cio dan ležao je na obali rijeke i promatrao vodu kako teče. Kad bi ga pitali: “Što radiš, Jozo?”, Jozo bi odgovorio: “Promatram vodu kako teče”. „Što bi voda drugo radila nego tekla?”, rekli bi ljudi.

Jednoga dana Jozo je tako ležao na obali i promatrao vodu kako teče otvorenih ustiju, jer ih od lijenosti nije bio zatvorio. I neka ribica – buć! – slučajno uleti u Jozina usta. Jozo se nije ni pomakao.

“Drugi bi me pojeo, a ti si mi, ne pojevši me, spasio život”, začudila se ribica. “Zato ću ti ispuniti želju. Što želiš? Slavu, bogatstvo?“, pitala je ribica.

“Želim da uvijek budem ovakav”, rekao je Jozo i pažljivo ispljunuo ribicu u vodu.

“Dobro”, začudila se ribica, “ispunit ću ti želju, ali ne smiješ ništa raditi. Jer ako išta korisno učiniš, čarolija će prestati.”

I Jozo je i dalje sretno i nesmetano ležao na obali ne radeći ništa i promatrao vodu kako teče.

Jednog dana opazi Jozo rodu kako vreba žabicu. Jozi je bilo žao žabice, pa se podigao, mahnuo rukom, otjerao rodu, i tu se sjetio da je čarolija prestala i da odsada više neće moći biti nesmetano lijen.

Tu mu priđe žabica.

“Hvala ti”, veli, “spasio si mi život. Ja sam čarobna žabica i mogu ti ispuniti svaku želju. Ako me poljubiš, pretvorit ću se u krasoticu, princezu, udat ću se za tebe i živjet ćemo sretno do kraja života.”

„Hvala”, rekao je Jozo. “Ja bih radije, ako može, po cio dan ležao na obali i promatrao vodu kako teče.”

„Neka ti bude, dobri čovječe”, reče čarobna žabica i – buć u vodu.

Jozo i dan danas leži na obali, promatra vodu kako teče i služi kao primjer čovjeka koji je u životu znao što hoće i to je i ostvario.

Dubravka Ugrešić

Ugrešić: Kućni duhovi
Nježni slon

Zubčević: Muke po uredniku
Ladin: Bože sve kako si rekao
Baudelaire: Albatros