Ugrešić: Kućni duhovi

Djecimetar

Da li se u posljednje vrijeme često spotičete? Uvijek o isti prag u stanu? Da li vas vrata od ormara iz čista mira lupnu po čelu? Događa li vam se često da vam mlijeko iskipi? ili da ne možete pronaći stvar za koju ste sigurni da je još maločas bila pred vašim nosom? Da li u vašem stanu u posljednje vrijeme nešto šuška, škripi, kucka. Nalazite li svoju sobu, vrativši se kući, u neredu, a sigurni ste da ste je bili pospremili? Ovaj stan je zaista premalen, frkćete ljutito. Da? Ako je tako, postoji opravdana sumnja da su vašu kuću zaposjeli kućni duhovi.

BEBREB

Bebreb je nestašan kućni duh dobrica, ali i najveći kradljivac među kućnim duhovima. Ako, čisteći kuću, u skrivenim zakucima naletite na neobične male hrpice u kojima se nalazi nit vunice, šarena krpica, mrvica kruha, perce, stari keks, papirić od bombona, tramvajska karta, ali i zagubljeni skupocjen prsten – u vašem stanu živi Bebreb. Bebreb je zaboravan i lijen duh, ali istodobno cio dan u poslu. On neprestano nešto dovlači, razvlači, premješta i razmješta, nešto krade, ali i zaboravlja gdje je ukradeno sakrio. Neki poznavaoci kućnih duhova tvrde da Bebreb sliči na mekanu, nakostriješenu, kao perce laganu pufnu koja se kotrlja i valjuška skupljajući usput svojim dugim svilenkastim dlakama sitno smeće.

Susjeda Cuculić tvrdi da je u pećnici pronašla čarapu, a u ormaru među rubljem jedno jaje, a među jajima u hladnjaku svoju kutiju za puder, a u kutiji, umjesto pudera, prašak za pecivo!

GRGECI

Grgeci su pakosni kućni duhovi koji znaju izmisliti najviše vragolija. Cijele noći Grgeci će, na primjer, zapetljavati vezice lijeve i desne cipele tako da ih ukućani u jutarnjoj žurbi neće moći raspetljati, ili još gore, svezat će sve zajedno: one od maminih, tatinih i dječjih cipela. Grgeci će tatine kravate zavezati u nerazmrsive čvorove, a dugmad na odjeći zakopčati krivo, ili još gore, dugmad s mamina kaputa zakopčat će za rupice tatinog.

Ni sa zipovima ukućani neće bolje proći: Grgeci znaju način kako da ih zaglave. Grgeci uživaju i u tome da ukućanima noću zamrse kosu, tako da ujutro svaki pramen strši na svoju stranu.

A kad ukućani ipak uspiju odriješiti vezice i čvorove, otkopčati krivo zakopčanu dugmad, obući se, zagladiti kosu što strši i krenuti prema izlaznim vratima (tko na posao, tko u školu), u zadnji čas može se dogoditi da ih neka kvaka zgrabi za rukav – cap! Kvake su, usput rečeno, oduvijek bile u službi kućnih duhova: ili vas zgrabe za rukav ili zviznu u lakat… Ali zaboravimo sad kvake. Cijelu tu jutarnju gužvu zadovoljno gledaju nevidljivi Grgeci, ljuljajući se na nevidljivim koncima što više sa stropa i zlobno se cerekaju: Cerek-cerek! Hi-hi-he-he!

Najveću nepodopštinu Grgeci su učinili drugarici Viduka, supruzi druga Pere. Ona, naime, uvijek spava s viklerima u kosi. Jedne noći Grgeci glavu spavajuće drugarice Viduka tako zalili lakom da više nije mogla skinuti viklere. Bilo je zaista tužno gledati kroz staklo salona Mila, prekoputa naše zgrade, kako frizer s glave drugarice Viduka velikim škarama reže… vikler po vikler.

TIKALILI

Tikalili je sićušan kućni duh koji izvodi nestašluke sa satovima. Ako vaš ručni sat zataji, ako budilica iznenada zazvoni, a niste je prethodno navili, u vaš stan se uselio Tikalili. A ako zakasnite na posao, u školu, na sastanak, na vlak ili avion, Tikalili će, njišući se na kazaljkama, pucati od smijeha, što ljudsko uho, dakako, ne može čuti.

Drug Milomir Ugreško s trećeg kata, ozbiljan poslovni čovjek, ima u stanu trideset i tri sata: što ručnih, što zidnih, što budilica, ali ni jedan ne ide kako treba. Drug Milomir Ugreško je iz opravdanih razloga očajan: stalno zakašnjava na poslovne sastanke, ili dolazi prerano, a u posljednje vrijeme i neprestano zapitkuje koliko je sati.

Više ga nitko, dakako, ne smatra poslovnim čovjekom. A, bome, ni ozbiljnim. Na zadnjem sastanku kućnog savjeta odlučili smo da prikupimo novac i drugu Ugrešku kupimo novi sat. Prijedlog je dao drug Bratić.

Kućni duhovi, ITRO August Cesarec, Zagreb 1988

Djecimetar

Slon nevaljalac
Životni problemi…

Književnost u hotelu
Repeša: Dva sjećanja
Tagore: Molitva