Na predsjedničkim izborima održanim 13. siječnja na Tajvanu pobijedio je Lai Ching-te, što će vjerojatno rezultirati daljnjim urušavanjem odnosa odmetnutog otoka s Kinom, a lako moguće i odnosa Pekinga i Washingtona. Kao i dosadašnja predsjednica Tsai Ing-Wen, koja je na čelu zemlje od 2016. godine, aktualni dopredsjednik dolazi iz vladajuće Demokratske napredne stranke (DPP).
Ta stranka i inače stremi formalnoj nezavisnosti Tajvana, međutim, u prošlosti je Ching-te svojim istupima izazvao naročito bijesne reakcije Pekinga. Prilikom preuzimanja premijerske dužnosti 2017. tako se opisao kao “pragmatični radnik za neovisnost”. Njegova su stajališta danas umjerenija, a tijekom predsjedničke kampanje izjavljivao je kako u odnosima s Kinom želi zadržati status quo.
Peking je na njegov izbor reagirao ponavljanjem poruke kako je “Tajvan unutarnje kinesko pitanje” gnjevno kritizirajući zapadne vođe koji su Ching-teu uputili čestitke. Ipak, više činjenica govori u prilog tome da neće biti neposredne geopolitičke krize ili radikalnih poteza što se tiče statusa ovog strateški ključnog otoka s približno 24 milijuna stanovnika i jednom od najbogatijih svjetskih ekonomija, koja proizvodi 90 posto svih najnaprednijih poluvodiča korištenih u čipovima. Ching-te jest pobijedio, ali je pridobio svega 40 posto glasova birača (odaziv je iznosio 72 posto).
U tamošnjem sustavu postoji samo jedan izborni krug, a pobjeda pripada kandidatu koji osvoji najveći broj glasova. Nadalje, zajedno s predsjedničkim održani su i parlamentarni izbori, na kojima je DPP izgubio dosadašnju većinu te će morati surađivati s Kuomintangom i Tajvanskom narodnom strankom koje se načelno zalažu za tjesnije veze s Pekingom. Konačno, neposredno nakon održanih izbora oglasio se i Joe Biden, poručivši kako Sjedinjene Države ne podržavaju neovisnost Tajvana.
Washington je trenutno izravno ili neizravno uključen u dva velika rata s globalnim posljedicama, onaj u Ukrajini i onaj na Bliskom istoku. Osim toga, vrlo velik dio energije američkog establišmenta odlazi na ovogodišnje predsjedničke izbore. Stoga je eskalacija odnosa s Kinom, koja bi lako mogla dovesti do vrlo opasne situacije posljednja stvar koja Bidenu treba. Osjetljivi balans u trokutu Peking-Taipei-Washington održao je mir posljednjih 40 godina, no njegovo očuvanje neće biti jednostavno.
Prošlog srpnja Ching-te je izrazio želju da budući tajvanski predsjednik posjeti Bijelu kuću i održi bilateralni sastanak s vođom SAD-a. Na posjet tadašnje predsjednice američkog Zastupničkog doma Nancy Pelosi iz 2022. Tajvanu je Kina reagirala održavanjem agresivnih vojnih vježbi u neposrednoj blizini otoka, pa nije teško pretpostaviti kakva bi reakcija bila na Ching-teov posjet Washingtonu. Biden je nakon toga uložio dosta truda u kakvo-takvo popravljanje odnosa s Pekingom, što je rezultiralo novembarskim susretom sa Xi Jinpingom.
Trezveniji američki komentatori upozoravaju kako SAD usporedno s obrambenim osnaživanjem Tajvana mora ulagati ozbiljne napore da uvjeri Kinu kako neće ohrabrivati proglašavanje nezavisnosti otoka, niti s njim sklapati vojni savez. No američka predizborna kampanja sama po sebi će vjerojatno značiti intenziviranje pljuvanja Kine od svih kandidata.
Upravo je Donald Trump najviše zaokrenuo kinesko-američko odnose od suradnje ka konfrontaciji te se oni urušavaju još od njegovog izbora 2016. godine. A kako Ching-teov izbor izvjesno znači da neće biti oživljavanja kinesko-tajvanskih odnosa, to će pridonijeti daljnjem urušavanju i onih Pekinga i Washingtona.
Inače, svjetska javnost sklona je sva događanja na Tajvanu tumačiti isključivo kroz prizmu geopolitičkih odnosa, a tamošnju politiku svoditi na “za” i “protiv” nezavisnosti od Kine. Tako je i izbor Ching-tea u globalnim medijima protumačen kao poruka tamošnjih građana Pekingu. U stvarnosti se, naravno, uvelike radi o domaćim pitanjima kao što su ekonomija, kriminal i skandali vladajućih.
Procjene tako kažu da je rast BDP-a u 2023. iznosio svega 1,42 posto, što je najniža stopa još od 2009. godine. Uvjerljivost što se rješavanja tih problema tiče vjerojatno je više od geopolitike odlučila pobjednika predsjedničkih izbora, a želja birača da kazni DPP ujedno objašnjava relativno loš rezultat u utrci za parlament.