U prethodnom tekstu serijala posvećenog zapadnim reakcijama na rat Izraela i Hamasa opisali smo neke od problema u pristupu ljevice bliskoistočnom sukobu. Međutim, kao što s pravom ističe Kenan Malik, u tekstu koji je prenio Peščanik, za razliku od opravdanih kritika na račun pojedinih lijevih intelektualaca i aktivističkih grupa – koje su u pravilu bez ikakve političke moći – mnogo se manje govori o “mnogo moćnijim političkim ličnostima koje promovišu zapaljivu, dehumanizirajuću retoriku u ime odbrane Izraela, kao i o ulozi takve retorike u opravdavanju zločina u Gazi”. U tome su ispočetka bile složne vlasti i opozicije čitavog niza zemalja, uključujući i stranke lijevog centra, od američke Demokratske stranke – ukoliko nju nije ambiciozno nazvati “lijevim centrom” – preko britanskih laburista do njemačkih socijaldemokrata. Američki predsjednik Joe Biden je, poznato je, izrazio neograničenu potporu Izraelu, dok je šef laburista Keith Starmer u intervjuu podupro isključivanje vode i struje stanovništvu Gaze. Među rijetkim izuzecima su se, pisali smo, nalazile španjolska i francuska ljevica.
Situacija se polagano mijenja kako raste body count, odnosno broj ubijenih Palestinaca, najvećim dijelom žena i djece, koji je u ovom trenutku premašio jedanaest tisuća. Međutim, to što francuski predsjednik Emmanuel Macron sada zaziva prekid vatre, a američki državni tajnik Anthony Blinken govori kako je ubijeno “daleko previše Palestinaca” tek je cinična retorika, s obzirom da zapadne države ne rade ništa da zaustave stotine i stotine novih ubojstava. Svijet u real-timeu gleda kako izraelska vojska neprestano bombardira stambene zgrade, bolnice, vjerske i druge objekte, držeći preko dva milijuna ljudi pod brutalnom opsadom, od kojih je možda već 1,7 milijuna ostalo bez svojih domova.
Istovremeno iz Izraela dolaze apokaliptične izjave, i to nipošto ne samo od i deklarativno ekstremističkih političara, poput ministra baštine Amičaja Elijahua – pripadnika otvoreno rasističke stranke Ocma Jehudit (“Židovska moć”) – koji je govorio o mogućnosti uništenja Gaze atomskom bombom te s odobravanjem citirao sadističke riječi jednog vojnika – “Sve raznesite i sravnite. Naprosto užitak za oči”. Naime, diskurs u Izraelu se do te mjere radikalizirao da i takozvani mainstream političari zazivaju novu Nakbu (odnosno masovni izgon Palestinaca), poput potpredsjednika Kneseta Nisima Vaturija, inače člana Netanjahuove stranke Likud, a Likudov ministar poljoprivrede Avi Dihter govori kako se Nakba upravo provodi. Sam izraelski predsjednik Izak Hercog za Hamasov je pokolj izraelskih civila odgovornim proglasio cijelu palestinsku naciju. Desničarski jurišnici provode lov na izdajice koji zagovaraju mir, hapsi se već i zbog iskaza suosjećanja s palestinskim žrtvama na društvenim mrežama, šef izraelske policije Kobi Šabtai izjavljuje kako će svakog “tko se želi identificirati s Gazom staviti na autobus u tom smjeru”, a niz stručnjaka za Holokaust – uključujući i izraelske, poput Raza Segala ili Omera Bartova – upozorava na najavu genocida ili etničkog čišćenja u Gazi.
Zapad, međutim, ne samo prešutno podržava masovne ratne zločine enormnih razmjera. Naime, u nizu zemalja vodi se brutalna kampanja gušenja iskazivanja solidarnosti s Palestincima u Gazi. I ona je, možda, ponešto oslabila, ali vrijedi se podsjetiti na dubinu zapadne moralne propasti i intelektualnog bankrota.
Za početak, krenimo sa Sjedinjenim Državama. Organizaciju za građanska prava Palestine Legal iz Chicaga nazvale su stotine ljudi koji su dobili otkaz, prijetnje otkazom ili druge sankcije zbog podupiranja i solidarnosti s Palestinom. Urednik znanstvenog časopisa eLife Michael Eisen smijenjen je zbog toga što je na X-u (bivšem Twitteru) objavio poveznicu na satirični članak koji spori tezu da nitko ne smije kritizirati Izrael ukoliko prethodno ne kritizira Hamas. Naslov teksta na sajtu Oniona bio je “Umirući stanovnici Gaze kritizirani zato što nisu posljednjim riječima osudili Hamas”. Otkaz je zbog potpisivanja otvorenog pisma protiv bombardiranja Gaze dobio i David Velasco, urednik magazina o umjetnosti Artforum.
Otkazan je dugačak niz književnih događaja i promocija. Milijarderski magnati s Wall Streeta vrše pritisak na univerzitete kojima doniraju ogroman novac, a koji po njihovom mišljenju ne osuđuju dovoljno oštro – stvarno, ali i navodno – antiizraelske i antisemitske stavove studenata. Pojedini donatori već su najavili obustavu daljnjeg financiranja. Ugledna Sveučilišta Harvard, Columbija i Pennsylvanijsko sveučilište najavili su zabranu pojedinih studentskih organizacija. Među njima je udruge Students for Justice in Palestine, koja jest imala problematične istupe, ali i Jewish Voices for Peace (Židovski glasovi za mir), koja sebe definira kao anticionističku organizaciju, naravno ne i antisemitsku.
Čak je i Senat – odnosno gornji dom američkog parlamenta – 19. listopada rezolucijom osudio “antiizraelske, prohamasovske studentske grupe”. Američko-arapski antidiskriminacijski odbor ustvrdio je kako se radi o “očitom pokušaju ušutkivanja, demoniziranja i kriminalizacije legitimne kritike i neslaganja s izraelskom okupacijom i ratom protiv Gaze” te da, izjednačavajući kritiku Izraela s potporom Hamasu i antisemitizmom, rezolucija predstavlja grubi udar na slobodu govora. Štoviše, ona “jezivo podsjeća na taktiku iz vremena McCarthya (zloglasnog senatora koji je 1950-ih provodio javni linč stvarnih i navodnih komunističkih simpatizera u američkom javnom životu) te nakon 11. rujna, s ciljem potiskivanja različitih mišljenja”.
Google, Meta, Siemens, Intel i brojni tech-enterpreneuri otkazali su sudjelovanje na megakonferenciji Web Summit zato što je njen osnivač Paddy Cosgrave u tweetu sugerirao da Izrael radi ratne zločine. Cosgrave je na kraju podnio ostavku. Starbucks je podigao tužbu protiv vlastitog sindikata Starbucks Workers United zato što je njegov Twitter-nalog objavio poruku “Solidarnost s Palestinom”. Pravna tvrtka Winston & Strawn povukla je ponudu zaposlenja studentu koji je za krvoproliće okrivio Izrael, a profesor s Berkeleya pozvao je odvjetničke urede da ne zapošljavaju njegove studente.
U Houstonu je na pritisak židovskih organizacija i teksaškog guvernera otkazana konferencija Američke kampanje za palestinska prava na kojoj je trebala govoriti demokratska zastupnica u Predstavničkom domu Kongresa Rashida Tlaib, inače palestinskog porijekla. Naime, hotel Hilton, gdje se konferencija trebala održati, odjednom je zatražio 100 tisuća dolara na ime “sigurnosti”. Početkom studenog Tlaiba je osudio i sam Kongres, zbog upotrebe slogana “Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna”. Palestinskim se aktivistima poput Noure Erakat cenzuriraju ili otkazuju intervjui zato što objašnjavaju kontekst u kojem se dogodio Hamasov pokolj, dok proizraelski aktivisti dobijaju opsežnu minutažu, a taj napad uspoređuju s atomskim razaranjem Hirošime.
Stotine pripadnika lijevih organizacija američkih Židova – poput već spomenutih Jewish Voice for Peace ili IfNotNow – uhapšene su tijekom sit-in prosvjeda unutar kompleksa Capitol Hilla na kojem su tražili hitni prekid vatre. Usput su proglašeni “samomrzećim Židovima”, a ponekima pucaju i obiteljski odnosi, sve zato što upozoravaju da neće šutjeti dok se u njihovo ime vrši genocid.
Stotine odvjetnika potpisale su otvoreno pismo upozoravajući da se pokušava kriminalizirati neslaganje, opravdavanje cenzure te poticanje antipalestinskog, antiarapskog i antimuslimanskog uznemiravanja. “Izabrani dužnosnici su neodgovorno optužili pro-palestinske prosvjednike za antisemitizam i podupiranje terora te pozvali na mobilizaciju resursa u svrhu provođenja zakona i nadzora, doprinoseći rasističkom širenju straha. Ovo najavljuje opasnu ponovnu vladavinu politike ‘rata protiv terorizma’, koja je dovela do ekstremne državne represije i kršenja ustavnih prava arapskih, muslimanskih i drugih obojenih zajednica”, stoji u pismu. Američki dio pregleda, s pravom najopsežniji, završimo s republikanskom zastupnicom u parlamentu Floride Michelle Salzman, koja je na pitanje demokrata “Koliko mnogo mrtvih (Palestinaca) će biti dovoljno?” odgovorila sa “Svi oni”.
Britanska ministrica unutarnjih poslova Suella Braverman sugerirala je da u “određenim kontekstima” kazneno djelo može biti čak i isticanje palestinske zastave. Braverman je izazvala i skandal koji bi je mogao koštati radnog mjesta. Naime, prije jučerašnjeg masovnog prosvjeda – kojim je više stotina tisuća ljudi tražilo prestanak bombardiranja Gaze – objavila je članak u kojem je ustvrdila da londonska policija strože tretira ekstremne desničare nego propalestinske prosvjednike. Uslijed toga je sama optužena da podriva rad policije te je njena budućnost nesigurna.
Britanski parlament namjerava donijeti već i prije rata pripremani zakon kojim bi se zabranile aktivnosti pokreta Boycott, Divestment, Sanctions koji zagovara nametanje ekonomskih sankcija Izraelu, a lokalnim vlastima onemogućilo da na bilo koji način sudjeluju u bojkotu Izraela. Sveučilište u Liverpoolu otkazalo je predavanje izraelsko-britanskog povjesničara Avija Shlaima kritičnog prema Izraelu. Laburistička stranka suspendirala je parlamentarnog zastupnika Andya McDonalda zato što je na propalestinskom prosvjedu izjavio kako neće imati mira “dok svi ljudi, Izraelci i Palestinci, između rijeke i mora mogu živjeti u miru i slobodi”, pri čemu je eksplicitno podupro uspostavu palestinske države, a ne ukidanje Izraela. U laburističkoj partiji koju vodi Keith Starmer “ovaj humani zahtjev za mirnom koegzistencijom se smatra moralno sramotnim, za razliku od podrške raketama koje padaju po civilima”, komentira u Guardianu Owen Jones. Konzervativni zastupnik u parlamentu Paul Bristow smijenjen je s pozicije vladinog savjetnika zato što je zatražio primirje. Ministar imigracije Robert Jenrick zaprijetio je izgonom svih stranaca koji počine antisemitska djela ili slave Hamas.
U Francuskoj je ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin, otprije neprijateljski nastrojen prema pro-palestinskom aktivizmu, 12. listopada najavio da će pro-palestinski prosvjedi biti zabranjeni u cijeloj Francuskoj te zaprijetio deportacijom stranih državljana koji u njima budu sudjelovali. Unatoč tome prosvjedi su održani u nizu gradova poput Pariza, Strasbourga ili Lyona, pri čemu su ih u Parizu dočekali suzavac i vodeni topovi. Velik broj prosvjednika je uhapšen. Međutim, tjedan dana kasnije je Državni savjet (Conseil d’ État) – svojevrsni vrhovni sud u upravnim pitanjima – oborio Darmaninovu zabranu, nakon čega se redovno održavaju prosvjedi na koje izlaze desetina tisuća građana. Zabrana prosvjeda bilo je i u Njemačkoj, Mađarskoj i Austriji.
Osim na kulturnom i znanstvenom polju, u Britaniji i drugim zemljama široko se primjenjuju zabrane i suspenzije prema navijačima i sportašima koji izražavaju solidarnost s Palestinom, o čemu je u Novostima pisala Ivana Perić.
Povrh službenih zabrana, i u Europi se odvija veliki broj pokušaja da se pro-palestinski aktivizam ušutka otkazima, otkazivanjem događanja, pa čak i kaznenim prijavama. Prisutan je “do sad neviđeni val antipalestinskog rasizma”, rekla je progresivnom židovskom magazinu Jewish Currents Alice Garcia iz Europskog centra pravne podrške (ELSC), udruge koja zastupa palestinska prava na sudovima Europske unije i Velike Britanije. “Nikada nismo bili toliko preplavljeni molbama za pravnu podršku i prijavama incidenata”, dodala je. Po njoj, najveći broj slučajeva represije zabilježen je u Njemačkoj, nakon koje slijede Francuska i Britanija. Kako Njemačka zbog svoje politike povijesti i njenih implikacija predstavlja poseban slučaj, toj će zemlji biti posvećen posljednji tekst u serijalu.