Bakotin: Uništi i raseli

Ako izgleda kao etničko čišćenje, onda vjerojatno i jest – glasi naslov nedavnog redakcijskog uvodnika izraelskog dnevnog lista Harec. Tekst se odnosi na operaciju izraelske vojske na sjeveru Pojasa Gaze, koji se od početka listopada nalazi pod potpunom opsadom. Akcija se izvodi u skladu s takozvanim generalskim planom koji je razradio bivši general Giora Eiland, objavljenim početkom rujna. Kako je objasnio +972 Magazine (online časopis iz Tel Aviva) u članku naslovljenom “Uništi, protjeraj, ponovno naseli: izraelska završnica u Gazi”, vojska će, navodno, prvo informirati sve stanovnike sjevera Gaze i dati im tjedan dana da se preko “humanitarnih koridora” evakuiraju na jug.

Potom će područje biti proglašeno zatvorenom vojnom zonom, a svatko tko preostane bit će smatran neprijateljskim borcem i ubijen ukoliko se ne preda. Riječima Uzija Rabija, istraživača sa Sveučilišta u Tel Avivu, opsada će stvoriti “proces izgladnjivanja ili uništenja”. Teza da se upozorenjem stanovništvu ispoštovalo međunarodno humanitarno pravo je laž, navodi spomenuti časopis: prema Ženevskim konvencijama, takvo upozorenje ne znači da je ukinut zaštićeni status preostalih civila, niti proglašenje vojne opsade znači izostanak obaveze puštanja humanitarne pomoći.

Ova “vojna” operacija u stvarnosti izgleda još brutalnije od onoga kako je najavljena. Kao prvo, nakon što je stanovnicima Bejt Hanuna, Bejt Lahije i Džabalije naređeno da napuste to područje, implicirajući da imaju siguran prolaz prema jugu, “svatko tko je zakoračio van svog doma riskirao je da ga ustrijele izraelski snajperi ili dronovi, uključujući malu djecu i one s bijelim zastavama”, piše +972 Magazine. Traju sustavni artiljerijski i zračni udari, dok vojnici uništavaju i pale zgrade s očitim ciljem sprečavanja stanovnika da se ikada vrate. Odnosno – i to je drugo odstupanje od “generalskog plana” – dok Izrael kao cilj operacije ističe uništavanje Hamasovih snaga koje su se pregrupirale na (u međuvremenu više puta sravnjenom) sjeveru, zapravo je riječ o trajnom etničkom čišćenju.

A posljednjeg tjedna listopada u kibucu nedaleko od Pojasa Gaze održana je konferencija pod nazivom “Pripremajući se za ponovno naseljavanje Gaze” u organizaciji ekstremne naseljeničke organizacije Nahala. Njena predsjednica Daniella Weiss sudionicima je poručila kako će za manje od godinu dana biti svjedoci “ostvarenja sna” – vidjeti će “kako će Židovi ući u Gazu, a Arapi iz Gaze nestati”. Nije riječ o marginalnoj skupini: na ovu i druge konferencije Nahale došli su ministri u izraelskoj vladi i članovi Kneseta.

Znatan dio izraelskog establišmenta još od 2005. smatra kako je tadašnja evakuacija naselja u Gazi bila strateška greška. Benjamin Netanjahu i ostali ekstremisti u njegovoj vladi to izgleda namjeravaju “ispraviti”. Jedan Harecov kolumnist već je i Eilandov plan sažeo u tri riječi – izgladnjivanje, transfer, genocid. Procjene Palestinske civilne hitne službe govore da je na tom području ostalo oko polovine od 200 tisuća stanovnika, koliko ih je tu bilo prije početka operacije.

Lako je moguće da će uskoro tisuće njih biti ubijeno ili će umrijeti uslijed gladi i bolesti. Tako će brojka od preko 42 tisuće Palestinaca ubijenih od prošle godine postati još veća. Inače, Sjedinjene Države su 13. listopada “upozorile” Izrael i dale rok od 30 dana u kojem Tel Aviv mora omogućiti veći protok humanitarne pomoći na sjever Gaze – minimalno 350 kamiona dnevno – ili će Washington ograničiti dotok oružja. Krajem listopada prolazilo je jedva 70-ak kamiona dnevno. Potom je SAD poručio kako Izraelu daje “nezadovoljavajuću” ocjenu.

Teško da se izraelsko vodstvo toga ikad prepalo. Zadnje natruhe mogućnosti da se “prijetnje” ostvare izgledno su nestale pobjedom Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima. A dok najviši dužnosnici Ujedinjenih naroda upozoravaju kako je izraelski napad doveo do apokaliptične situacije, naseljeničke građevinske tvrtke već objavljuju fotografije budućih vila, podignutih na ruševinama Gaze i tijelima njenih stanovnika.

Jerko Bakotin


Levy: Poruka Izraela Siriji
Memić: Od Halepa do Šama
Bakotin: Pad kuće Asad