Priče iz susjedstva
Nudimo vam nezaboravne, spektakularne snimke s poprišta događanja. Naše mikro kamere s visokom rezolucijom slike, nošene dronovima, precizno će bilježiti sve detalje rušenja zgrade koje ćemo vam izravno prenositi. Pratite nas, budite dijelom spektakla koji se ne propušta… Otprilike takvim riječima obraćaju nam se ovih dana i nedjelja komercijalne televizije na medijskom tržištu u Hrvatskoj, u pokušaju da nas nagovore da im ukažemo povjerenje i preko njih slijedimo višemjesečnu sagu rušenja Vjesnikovog nebodera na križanju Savske ceste i Slavonske avenije u Zagrebu.
Ništa neuobičajeno, dakako. Za komercijalno formatirano medijsko tržište to je samo jedan spektakl, odnosno motiv kako bi se kroz prizmu spektakla oblikovao, reprezentirao i doživio svijet, a ne znak-trag u smislu epiloga jedne duge, slojevite, zamršene i višeznačne ekonomsko-političke, historijske i društveno-kulturne priče. Naučili i navikli smo već, decenijama sve vuče u tom pravcu. Proizvodnja značenja u kulturi i društvu spektakla jest jedan specifičan vid depolitizacije u epohi suvremenosti, gdje efekt plošnosti – ritualna fascinacija slikom, prilijepljenost i potopljenost u nju – debelo odnosi prevagu nad pokušajima kontekstualnog, kritičkog i racionalno-argumentacijskog shvaćanja zbilje.
Zato je moguće da se Vjesnikova zgrada i sve aktualno vezano uz nju, predominantno percipira kroz optiku spektakla epskih razmjera, a ne kao ono što ona zapravo jest. A što ona uistinu jest? Jedan od najkvalitetnijih prostora tih dimenzija koji su Zagreb i Hrvatska ikad imali, dobili u nasljeđe, ali naprosto nisu umjeli i znali što bi i kako bi s njime u razdoblju (post)tranzicije i postsocijalističke Hrvatske. Do jučer preživjeli materijalni ostatak – ne slučajno decenijama zapušten i potpuno devastiran – jednog vremena na jednom prostoru. Arhitekturni spomenik visokog ranga vrijednosti, simbol društvene razvijenosti i prosperiteta jedne epohe. I kao takav nije usamljen, ali zbog svojih proporcija i pozicioniranosti, gordo stršeći usprkos sveopćoj nebrizi i sistematičnoj zanemarenosti, bio je stalni prst u kolektivno oko, svakodnevno vidljiv podsjetnik na prošlost.
***
Neke detalje aktualne priče o tom kultnom zagrebačkom neboderu sastavljenom od šesnaest spratova, visokom 67 metara, građenom u fazama dugih deceniju i pol, od 1958. do 1972., vjerojatno već znate. Nekada su, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, u toj zgradi bile smještene redakcije brojnih zagrebačkih i hrvatskih tiskanih medija. Dnevni list Vjesnik, tada najvažniji i najutjecajniji medij u Hrvatskoj, bio je tek jedan među desecima korisnika te zgrade.
U ranu večer 17. novembra prošle godine, grupa tinejdžera, pretpostavlja se da ih je bilo petnaestak, ušla je u zgradu Vjesnika, ne po prvi put. Običavali su tamo piti i pušiti, onako kako to već srednjoškolci čine, a svoje su boravke redovito snimali i snimke distribuirali na platformama tzv. društvenih mreža. Njihovim riječima, rekli su to kasnije istražiteljima, a u skladu s prethodno spomenutim društveno-političkim i kulturnim karakteristikama naše epohe, bio je to vid Tik Tok izazova.
Službena verzija priče nadalje kazuje kako su se grupi, oko 22 sata, pridružila dvojica osamnaestogodišnjaka. Oni su, prema optužnici sastavljenoj nakon izvršenog istražnog postupka, na višim spratovima zgrade zapalili kartonsku kutiju i papir, zbog čega je promptno buknuo požar. Vatra je tokom noći progutala zgradu Vjesnika od koje je nakon gašenja ostao samo izgorjeli tamni skelet, prijeteća postapokaliptična kulisa.
Dvojicu mladića tereti se za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, odnosno za dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom. Nakon skoro mjesec i pol dana provedenih u istražnom zatvoru, potkraj prošle godine određen im je strogi kućni pritvor, odnosno istražni zatvor u domu koji uključuju i nošenje elektroničkih nanogica. Ne smiju nigdje izlaziti, osim u hitnim slučajevima potrebe za liječničkom intervencijom, a i tada u pratnji policije. Nije im dopušteno ni da izađu na polaganje završnih ispita državne mature u srednjim školama koji se održavaju ovih dana i sedmica.
Nakon višemjesečnih rasprava, natezanja i špekulacija što bi bilo najbolje napraviti s ostacima te ogromne zgrade od velikog prostornog, poslovnog, urbanističkog i simboličko-kulturnog značaja, politika je uz asistenciju dijela struke presudila da se ide u potpuno uklanjanje, to jest rušenje objekta. Kako to već biva, natječaj je nekoliko puta objavljivan, pa povlačen na doradu, da bi država napokon polovinom februara 2026. potpisala ugovor s vinkovačkom firmom Euroco o izvođenju tog zahtjevnog posla. Pripremni radovi za uklanjanje nebodera počeli su krajem februara, a sami radovi rušenja u martu. S obzirom da je Ugovor definirao rok od 90 dana za potpuno uklanjanje zgrade, a da se sada špekulira kako bi to moglo biti dovršeno najranije početkom jula, jasno je kako je izvođač već prekoračio dogovoreni rok.
***
Pustimo li simboliku i prateću lamentaciju nad izgubljenim vremenom po strani, otvara nam se prostor da razmotrimo ono ključno. Materijalnost ekonomsko-političkog konteksta uvijek je presudan faktor kreiranja društvenih situacija, pa je tome tako i ovaj put, u slučaju Vjesnikovog nebodera. Kratko je trajala rasprava što je isplativije, ići u obnovu objekta, ili u njegovo potpuno uklanjanje. Očekivano je prevagnulo ovo drugo, što najviše ide u prilog suvlasnicima tog objekta. Naime, izvrsna je to prilika i manevarski prostor da se na čestici velikoj 32.558 kvadratnih metara, smještenoj na izvrsnoj lokaciji u gradu, izvede štošta, a što do sada nije bilo moguće. Na ruku im ide i okolnost da taj objekt nije bio upisan u registar kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.
A tko su suvlasnici Vjesnikove zgrade? Sedam ih je, među kojima je daleko najveći hrvatska država kao takva. Ona je u posjedu 63,73% vlasništva objekta, od čega 22% indirektno, preko firme Vjesnik d.d. Među većim suvlasnicima tu su još kompanija VLM Cvjetno nekretnine, vlasnik 11,09% zgrade, inače u vlasništvu Styria AG, korporacije pod okriljem austrijske Katoličke crkve, koja u Hrvatskoj, među ostalim, izdaje i dnevnu novinu Večernji list. Tu su još i FNG nekretnine d.o.o., dio Fortenova grupe, sa 10,96% vlasništva, te Allegheny financial d.o.o. sa 7,06%.
Ali, svi ti podaci i statistički navodi, sve to poprima drugačija značenja i gura prema suspektnim čitanjima slučaja sudbine Vjesnikove zgrade, kada u priču uvedemo okolnost da je njena polica osiguranja, kao poslovnog objekta, obnovljena kod Croatia osiguranja niti dva mjeseca prije izbijanja fatalnog požara. Nadalje, obnovom police osiguranja iz prošle godine, vrijednost objekta povećana je više od sedam puta, sa 7,5 milijuna EUR na 53,5 milijuna EUR. Odnosno, u oktobru 2025. povećan je iznos osiguranja po kvadratnom metru, sa 500 na 1.195 eura po kvadratnom metru. Dobra, štoviše vizionarska poslovna odluka suvlasnika objekta na čelu s državom, reklo bi se.
***
S popriličnom sigurnošću možemo predvidjeti daljnji scenarij ove priče. Za pretpostaviti je da će na mjestu srušene Vjesnikove zgrade uskoro, već za godinu-dvije, ili najkasnije tri, niknuti veliko suvremeno zdanje, poslovno-stambeni kompleks s rekordno visokom cijenom kvadrata u Zagrebu. Nekako nam se čini da bi svi ti objekti koji budu izgrađeni mogli završiti pod policom Croatia osiguranja, iste one firme koja će uskoro isplatiti novac od osiguranja suvlasnicima sada već bivšeg Vjesnikovog objekta. U narodu bi rekli, svi sretni. A u staroj reklami jednog telekomunikacijskog operatera, dobit će i ovce i novce.
Nama brojnim ostalim, puku ili narodu, nudi se pak da uživamo u medijskom spektaklu. Bilo u slikama sadašnjeg rušenja ostataka stare zgrade, ili u skorom divljenju privatno-poslovnom neimarstvu zahvaljujući kojem će na zgarištu Vjesnika niknuti velebni novi objekti. Ne sumnjamo da će nam tada, isti oni mediji koji nas sada pozivaju da sa sladostrašću gledamo dron-slike rušenja zgrade-simbola jednog vremena, servirati narative o grandioznom graditeljskom pothvatu investicijskog kapitala upakiranog u model javno-privatnog partnerstva, koji ulaže i gradi za budućnost. Društveno prosperitetnu budućnost? Teško. To su vrijednosno nepopularne varijable.
Postoje i oni treći. Takvi će do kraja ustrajno podsjećati što je bilo, a što je nastalo, pod kojim okolnostima i za čiji račun, na ruševinama priča kakva je i priča o Vjesniku i njegovom objektu. No to su ionako, glasi službeni ideološki narativ epohe, neprilagođeni dinosaurusi sa društveno-političke margine, osuđeni na izumiranje.