Maske su pale!
Ustvari, nestale su, nema ih nigdje po apotekama.
U Veneciji koja se još nije oporavila od poplava (acqua alta), čuveni karneval završen je dva dana prije planiranog. Nepozvan se na maškare na Piazza San Marco pojavio i COVID-19, što je stručno ime za koronavirus. Simbolično, na istoj pjaci tokom karnevala jedna maska (zajedno sa kostimom) nas nesvjesno može vratiti u prošlost (ili u budućnost, tko zna?).
Kostim povezan s likom iz commedia dell'arte pod nazivom “Il Medico della Peste” (kužni liječnik) nosi tipičnu venecijansku masku čiji jajolik oblik podsjeća na onu Charlesa de Lormea, prvog liječnika Louisa XIII, koji je 1619. godine, osmislio zaštitno odijelo protiv kuge. Maska za lice je imala dugi vještački nos u obliku kljuna i dva otvora za oči, te je bila ispunjena parfemima. Venecijanska karnevalska maska je obično bijela i sastoji se od šupljeg kljuna. Da bi se kostim upotpunio, tu je autentična reprodukcija istorijske nošnje kužnog liječnika, koju čine crna tunika i rukavi sa smeđim ukrasom od umjetnog krzna, kojima se dodaju bijele manžete s čipkom, maska za oči i šešir. Prosječna cijena ovog ručno šivanog kostima je slična iznosu koji je ovih dana, u eksploziji panike i taštine, iz vlastite lisnice prosula određena sorta ljudskog roda za “zaštitnu” masku modnog brenda Fendi i koja je naravno za par sati bila SOLD OUT. Maska sa tradicionalno-dosadnom Fendi crno-smeđom kombinacijom je od čiste svile (ajme!) i što bi Sir Oliver kazao, cijena joj je prava sitnica: 190 ojra.
Ovo nije ni prvi, ni zadnji put da modna industrija pored svojih vanserijskih talenata (Galliano, Gaultier, pokojni McQueen, Rousteing), pokazuje onaj najniži nivo čitanja suvremenog društva. Danas se kao skoro i uvijek u ljudskoj istoriji negdje ratuje, dok se istovremeno po Parizu i Njujorku hoda po modnoj pisti kao da se ama baš ništa neprirodno ne događa. Čitav besmisao ponašanja ljudske rase se slikovito preslikava u tom egocentričnom modnom cirkusu. U vremenu kada je samoprozvano civilizovano gretansko društvo duboko “zabrinuto” poradi globalnog zatopljenja, nedugo nakon posjete Obame kubanskoj prijestolnici Havani, francuska modna kuća Chanel organizovala je aller-retour za čitavu eksadrilu kreatora, modela i osoblja poradi svog defilea na pitoresknom Paseo del Prado, predivnom mirnom mjestu starog dijela grada gdje ljudi iz kvarta predvečer igraju šaha, a djeca “na male”. Lokalni stanovnici iz okolnih kala nisu mogli gledati navedeni defile, te me to podsjetilo na svečano otvaranje Starog/Novog mosta u Mostaru kada su Mostarci koji žive u blizini “Starog”, svečanost gledali na teveu, jer im nije bilo dozvoljeno ući u užu “slavljeničku” zonu.
Što je sa druge strane zajedničko Veneciji, maskama i virusima, jeste lazaret (tal. lazzaretto), tj. karantena koja je uspostavljena 1423. godine kao bolnica za izolaciju oboljelih od gube i kuge na obližnjem otoku. Svoje ime dobila je po sv. Lazaru iz prispodobe Evanđelja po Luki. U svojoj poduci o dobročinstvu, Isus kazuje priču o siromašnom čovjeku i škrtom bogatašu. Siromašni čovjek koji umire od gladi, živio je na ulici nedaleko od doma bogataša i zadovoljio bi se i sa ostacima hrane koji su padali sa bogataševa stola, no nitko mu to nije dozvolio uzeti. Siromah je umro i po Isusu, odveden je na nebo. Bogat čovjek je također umro i pokopan je. Ali na onom “budućem svijetu” se našao u paklu i trpio muke jer ga nije zanimala sudbina nesretnika na njegovim vratima.
Večeras Juventus igra protiv Olimpiquea u Lyonu, te gledam francuske dnevnike na kojima minorni političari izvikuju: “Zatvorite granice, zatvorite granice!”
Virus se ne zaustavlja na granicama, kao što su i za radijaciju iz Černobila onda govorile zapadnovropske televizije, a na granicama se ne zaustavlja nažalost ni ljudska glupost ni dekadencija, kojom je slijedom računalne i ekonomske emancipacije okuženo cjelokupno suvremeno društvo, tako da je danas čitav dunjaluk postao lazaret.
Sa (Fendi) maskama ili bez.
Look up here, I'm in heaven
I've got scars that can't be seen
I've got drama, can't be stolen
Everybody knows me now
Lazarus – David Bowie