Martin Seck, MoMA New York

Đerković: Zlatno doba

And so, we're told this is the golden age...

Prvo me (nas) je Senad “davio” sa U2. Normalno, svi smo slušali U2, no nitko kao on nije znao svaki stih, svaki pokret i mimiku Paula Davida Hewsona. Zadnju srednjoškolsku novogodišnju noć slavili smo kod Anura na Alipašinom. Otkucava ponoć, vanka pucaju petarde, svi se ljube i čestitaju, a Senad na kasetašu hi-fi linije traži “New Year's Day”. Do rođenja mog malog, koji je 2017. inkognito u majčinom stomaku odslušao Miss Sarajevo na Stadio Olimpico u Rimu, bio sam na makar po jednom koncertu svake njihove turneje (Elevation, Vertigo, U2 360°, Innocence + Experience, The Joshua Tree) još od onog snenog PopMartovskog na koševskom stadionu.

Onda me (nas) je “davio” Ševrt (zvali smo ga prezimenom) sa R.E.M. Ševrt je u onoj sumornoj smeđoj odori radio kao obezbjeđenje sarajevske glavne pošte, tako da smo kada je radio noćnu smjenu, Senad, Haris i ja svraćali kod njega i slušali neke rijetke uživo snimke R.E.M., zgurani u onoj crvenoj trafici koja je na kraju završila u MoMA-i u Njujorku. Slušao sam ih uživo 2003., 2005. i 2008. na Paléo Festivalu u Nionu, nedugo prije njihovog posljednjeg albuma simboličnog naziva “Collapse into Now”.

I na kraju dolazi Dejan u čijem smo salonu proveli skoro pola naših života, nauštrb njegovih dragih i strpljivih roditelja. Bilo nas je dvije generacije koje su se družile sa njihovim sinovima Dejanom i Brankom. I dok su Brankova raja (Tarik, Boba,…) gledali sci-fi filmove, mi smo često bili u Dejanovoj sobi, pa me (nas) je Dejan “davio” sa Chickom Coreom, na čiji koncert idem večeras.

Slušam ja naravno, i U2 i R.E.M. i Chicka, doma naravno imam desetke albuma i jednih i drugih i trećeg, no ima tu nešto ekstra, taj osjećaj da si slušajući ih uživo, uvijek blizu Senada, Ševrta ili Dejana.

And so, we're told this is the golden age
And gold is the reason for the wars we wage

New Year's Day – U2

Prolazi život kroz muziku svih onih dragih nam prijatelja koji su nas srećom “davili” istom, a nije daleko i da sam ja davio nekoga. Neka se javi u inbox.

Andrej Đerković

Đerković: Snježna kugla
Đerković: Trompe-l'œil
Đerković: Seljak
Aslı
Đerković: Agnès
Đerković: Diana
Đerković: Lazaret

Izazovi jedne fotografije
Sidran: Ne mogu da zaspim
RegionElle: Anja Golob