Nisam mali princ.
S iste sam planete kao i vi, ali su naši svjetovi drugačiji. Ja pripadam onoj rijetkoj skupini koja je na izvjestan način odlučila da nikada ne odraste. Za razliku od većine vas koja je požurila da postane „velika“ i koja se sad uglavnom žali i pati zbog toga, iako to ne želite priznati pa se trudite da dokažete kako ste bitni, kako nešto stoji iza vas.
A zapravo nema tu ničega. Samo se svrstavate i opredjeljujete. Rijetko da imate šta originalno za ponuditi. Svjesni toga, postajete još ogorčeniji i još žešći u odbrani nečega što se i nema potrebe braniti.
Borite se za pozicije kako bi i sami, opredijeljeni i postavljeni, mogli neke druge da klasifikujete po raznim osnovama.
Da, govorimo istim jezikom ali se najčešće ne razumijemo. Frekvencije su nam različite. Ali kao što sam već rekao, vama je to teško razumijeti jer mislite da znate. Jer ne slušate ništa osim sebe. Nemate ni vremena ni strpljenja.
Zatvorili ste se u sopstveni svijet koji je skučen i sve što prelazi granice vaše dobrovoljne ograničenosti je nešto čega se plašite, pa ga proglašavate neprihvatljivim.
Mene, i ovakve kakve sam ja, ste smjestili i „sortirali“ u neke spektre ili kako to već definišete. Dali nam dijagnozu ali ništa mimo toga. A skloni ste tome. Da definišete i, uglavnom, slažete bez potrebe ali ne sa željom da nešto korisno napravite, olakšate i pomognete, nego zato što mislite da tako postajete važniji.
Ne pada vam na pamet, kada ste nas već „označili“, da nešto učinite po tom pitanju. A to je tako malo. Ništa strašno, ne biste ni osjetili. To bi bio pravi poredak stvari. A i bilo bi ljudski. Da učinite sve za one, neću reći najugroženije, već za one koji nisu u stanju da sami sebi obezbijede osnovne stvari.
Jednom će vas stići svaka suza naših roditelja. Silna stigma koju ste natovarali na njih zbog nas, pa su i oni zbunjeni, dezorijentisani. Njihova silna ljubav za nas ne može da parira predrasudi, neznanju i gluposti koju svakodnevno preživljavaju.
Ustanovili ste pravila za sve, dodatno skupivši sopstveni svijet. Trošite silnu energiju da ih izbjegnete, nesretni i tužni kada vam to ne polazi za rukom. Zato tako ljuti sve drugačije, od onoga što ste sami sebi nametnuli, proglašavate čudnim.
Zaboravili ste da se igrate, da budete slobodni. Smijete se i plačete kada se to očekuje od vas a ne kada osjećate potrebu. U našem svijetu ne postoji osjećaj stida, krivnje, očaja, zato što ste vi takvi i što ste dio nas.
Mi vas prihvatamo takvima kakvi jeste i volimo vas bezuslovno.
Prilazimo vam s osmijehom i raširenih ruku. Spremni na igru čak i kada ona ima pravila, što kod nas baš i nije slučaj. Svako od nas je različit i poseban na svoj način. Ne trudimo se biti isti.
Mi ćemo uvijek biti djeca. Znatiželjna i radoznala. Nikada nećemo naučiti sve i misliti da nešto znamo. Uvijek tražimo i želimo više. I drugačije. A zapravo želimo tako malo.
U šta god vjerovali, vjerujte da će i vas tamo jednom pitati o vašem „autizmu“.
Ne, nisam mali princ. Samo vam se učinilo. S iste smo planete kao i vi samo su nam svjetovi različiti. A to ćete razumjeti kad „Malog princa“ ne budete samo prepoznavali nego i shvatili.
Možda da ga ponovo pročitate?