Mikropriče
GOSPODIN D. JE RADIO U TVORNICI STAKLENE AMBALAŽE.
sve dok mu jednog dana stroj nije prignječio ruku. otišao je doktorima, a doktori su slijegali ramenima i rekli da se tu ništa ne može. zato je gospodin d. otišao u penziju. ali gospodin d. nije bio osoba koja je mogla biti na miru i zato se odlučio oženiti. bio je to isprva dobar brak, a onda ga je žena počela nervirati. jednoga dana su putovali autobusom iz jednoga grada u drugi. negdje oko grada b. gospodin d. je zaspao. sanjao da bere poljsko cvijeće. negdje oko grada k. gospođa d. je uzviknula: ljudi, ljudi, nestao mi je muž. pitala je vozača je li vidio njezinog muža. vozač je rekao da nije. i kondukter je rekao da nije. i gospođa ž. je rekla da nije, i gospodin f. je rekao da nije, i dijete koje je majka samo poslala na put je reklo da nije. tražili su ga ispod sjedala i u čokoladi. tražili su ga u vrećici s čipsom i u sendviču. zavirili su u auspuh, digli su vrata od prtljažnika, ali gospodina d. nigdje nije bilo. a gdje je bio gospodin d.? gospodin d. je s buketom u ruci iz polja ušao u šumu, pregazio šumski potok i otišao dalje prema obližnjim selima iz čijih kuća je dopirao zamaman miris svježe pečenog domaćeg kruha.