Mikropriče
Z. JE ŽIVJELA U JEDNOSOBNOM STANU.
taj stan se sastojao od predsoblja, kuhinje, sobe, kupaonice i balkona ukupne površine 37 kvadratnih metara. u spavaćoj sobi, koja je ujedno bila i dnevna, nalazili su se kauč, klupski stolić, ormar, fotelja i vitrina s knjigama. jednog poslijepodneva z. je iz vitrine nasumično odabrala neku knjigu, sjela u fotelju i počela čitati. ali tek što je počela, na vratima se začulo kucanje. tiho i stidljivo odjeknulo je tri puta – kuc, kuc, kuc. nikoga nije očekivala, bilo je to sasvim obično poslijepodne, nitko nije trebao doći u posjetu. tko joj to sad remeti poslijepodnevni mir? odlučila je zanemariti sve i nastaviti s čitanjem. ali kucanje se nastavilo, jače i učestalije: bum, bum, bum, bum, bum. postala je nervozna. možda je netko u nevolji, da ipak otvori? možda će otići, da ipak pričeka? treći put, kucanje se pretvorilo u lupanje: dum, dum, dum. odložila je knjigu i krenula otvoriti. ali, dok je s kauča podizala desnu nogu, koja joj je do tog trenutka bila savijena ispod stražnjice, lijevom se spotakla o nožicu kauča, zateturala, udarila glavom o stolić, pala i umrla. za to vrijeme, u susjednom stanu jedna se žena spremala šivati nešto na šivaćoj mašini. za to vrijeme, u gradskoj su upravi pripremali domjenak za stranu delegaciju. za to vrijeme, postolar kojem je z. prošli mjesec nosila cipele na popravak, nakon poslijepodnevne stanke za ručak spremao se otvoriti radnju. i otvorio ju je.