Deduš: Gospođa Helebardić se dobre volje vraćala s tržnice

Mikropriče

GOSPOĐA HELEBARDIĆ SE DOBRE VOLJE VRAĆALA S TRŽNICE.

dan je bio sunčan i vlasnici su izveli pse u parkove. gospođa helebardić je gledala u nebo upravo u trenutku kad joj se pod nogama stvorio psić koji jedva da je bio pas koliko je bio malen. spotakla se i pala na nos. psić je rekao vau vau. ba jezde li vi norbalni, rekla je gospođa helebardić vlasniku psa kad se malo pridigla. vlasnik je rekao oprostite i oprostite i pokušavao palcem desne ruke obrisati krv koja joj je curila iz nosa. ba nebojde vi beni obrozdide, nego bazite guda žedade zvog bza, rekla je još gospođa helebardić. kad je došla kući, gospođa helebardić je iz cekera izvukla par kobasica koje je kupila na tržnici, bacila ih na stol i zapovijedila svome mužu: zguhaj nab gobazice. na šporetu se već krčkao kupus. gospodin helebardić je rekao evo evo i brzo pristavio vodu, postavio tanjure i narezao kruh. sjeli su da jedu. gospođa helebardić je imala poteškoća u gutanju, pa je glasno srkala i zvučno mljackala. gospodinu helebardiću je to strašno išlo na živce. uzeo je nož za kruh i počeo ga ubadati u gospođu helebardić. ubobođ, ubobođ, vikala je gospođa helebardić, ubobođ, ubobođ. kraj prozora se ubrzo skupilo nekoliko ljudi koji su sve to promatrali. pitali su jedni druge: šta to govori gospođa helebardić, šta to govori gospođa helebardić? nitko od prisutnih nije razumio. malo su slijegali ramenima. jedan je na to rekao: izgleda da će kiša, i svi su se razišli svojim kućama.

Mikropriče


Zlatar: Odjeci budućnosti
Deduš: Nedjeljni izlet
Rodić: Osuđenik
Dragojević: Prizor