Mikropriče
ČOVJEK ZVANI IFANC JE OSTAO BEZ MLADOSTI.
iz djetinjstva je odmah uskočio u starost, a u starosti se ne može zaspati. zbog toga bi noćima sjedio uz prozor do jutra i čitao. tako je naučio mnogo o svijetu. da je čovjek nakon smrti još tri minute svega svjestan. da se od mahuna može napraviti sladoled. da se u dvorištu može izraditi space shuttle. čitao je, ali nigdje nije našao podatak kako da vrati izgubljenu mladost. svake noći osjećao se sve starijim. onda mu je sinulo. krenut će na put prema istoku i tamo naći izgubljenu mladost. zadovoljno je pljesnuo rukama. obuo je najudobnije cipele, u ruksak je spremio sendvič od parizera, oprostio se od mačka. obećao mu je da će se vratiti, ali mu nije mogao obećati da će ga prepoznati. jer bit će opet mlad, a on u mladosti nikad nije imao mačka. ispred lifta je sreo ženu koja je susjedi ispred stana na tanjuru ostavljala kolače. idem tražiti svoju mladost, rekao joj je. kad je izašao iz zgrade, bio je u dilemi. kojim putem da krene? naišao je komunalni kamion. situacija je bila takva da su praznili kontejnere. ifanc se naslonio na zid haustora jer je baš u tom trenutku počela padati kiša. ispred njega prošle su dvije žene. jutros sam shvatila da mi je muž ružan, rekla je prva. a kako je tek život poskupio, rekla je druga. prva je imala plavu kosu i nosila je zelenu vestu. druga je bila brineta, oko 160 centimetara visine, punašna. zajedno su se udaljile u nepoznatom smjeru.