Deduš: Osoba A je bila bez obraza

Mikropriče

OSOBA A JE BILA BEZ OBRAZA.

zato su je izbjegavali svi u obitelji. i susjedi su je izbjegavali isto. na mjestu gdje joj je trebao biti obraz nalazila se koža, ali se jasno vidjelo da ispod nema ničega pa se koža klatarila lijevo desno dok je osoba a hodala. svakog bi se jutra osoba a pogledala u ogledalo da vidi je li joj možda izrastao novi obraz. nakon toga bi opsovala ženu, ćušnula dijete i šutnula mačku. željela je biti prihvaćena u zajednici u kojoj je živjela, ali su svi od nje okretali glavu s gađenjem i prelazili na drugu stranu ceste. naročito su prema osobi a bila okrutna djeca. gađala su je kamenjem, podmetala joj nogu i kreveljila joj se dok je prolazila pored njih. zbog toga je osoba a umislila da je nesretna jer, iako je bila bez obraza, mogla je osjećati sreću, nesreću, i tako dalje. jednom je otišla na željeznički most. htjela je skočiti, ubiti se. kad je stigla, vidjela je da otprilike negdje na sredini mosta stoji osoba be. osoba be je također htjela skočiti, ubiti se. osoba a se tada nagnula da procijeni koliko će dugo padati. a onda je shvatila da bi joj bilo bolje kada bi stajala na mjestu gdje stoji osoba be jer je tamo veća visina. makni se i pusti me da skočim s tog mjesta, rekla je osoba a osobi be. neću, rekla je osoba be. makni se, ponovila je osoba a. neću, ponovila je osoba be. makni se. neću. makni se. neću. ma koga ćeš ti, uzviknula je osoba a i krenula šakama po glavi mlatiti osobu be, ali u tom je trenutku projurio teretni vlak s tridesetšestvagonskom kompozicijom uz snažan zvuk kloparanja kotača i željezničke sirene kojom je unaprijed upozoravao putnike da se odmaknu malo na svojim peronima jer se spremao protutnjati kroz željezničku stanicu.

Mikropriče


Zlatar: Odjeci budućnosti
Deduš: Nedjeljni izlet
Rodić: Osuđenik
Dragojević: Prizor