Mikropriče
GOSPODIN OTO JE IMAO SUPRUGU, GOSPOĐU OTO.
bili su u skladnom braku dvadeset i pet godina. a onda se gospođa oto jedno jutro probudila i vidjela da joj je muž ružan. bio je ćelav kao i obično, imao je velike uši kao i obično, hrkao je kao i obično, ali sada je bio ružan. kad su navečer opet legli, gospodin oto je, također kao i obično, odmah zaspao. gospođu oto mučilo je to što joj je muž ružan i odlučila ga je ubiti. rečeno-učinjeno. gospođa oto je uzela jastuk, prislonila ga na muževo lice i pritisnula iz sve snage. potom je s olakšanjem zaspala. kad se ujutro probudila, gospodin oto, koji se probudio prije nje, rekao je: upravo sam shvatio da si jako ružna. imaš velik nos, široko čelo, a iz usta ti teče slina dok spavaš. zato sam te odlučio ubiti. gospođa oto nije stigla reći ni zbogom kad joj je gospodin oto prislonio jastuk na lice i pritisnuo ga iz sve snage. nakon što je sve bilo gotovo, ustao je i otišao u kuhinju. bilo je šest sati i gospođa oto je već kuhala kavu. sjeo je za stol, zapalio cigaretu i preko ramena gospođe oto bacio pogled na ulicu. pogled se upecao za loptu koju je tapkao dječak s prvog kata. zalijepljen za loptu, malo je skakao gore dolje, sve dok dječak nije loptu šutnuo uvis. tako je pogled gospodina ota završio na krovu susjedne zgrade zaglavljen između dva betonska zidića, odakle ga više nisu mogli spasiti ni vatrogasci.