Ekološki prihvatljiva "koža" proizvedena od biljnih materijala
Modna industrija sve češće se nalazi na meti organizacija koje se bave zaštitom okoliša, i sve su češće optužbe da je jedan od vodećih uzročnika zagađenja zbog pesticida koji se primjenjuju u proizvodnji pamuka, ali i različitih hemikalija za bojenje tkanina koje se ispuštaju u rijeke u gradovima u kojima su fabrike tekstila. Modna industrija je tako na ljestvici najvećih zagađivača okoliša dospjela na visoko drugo mjesto jer je sada veći uzročnik zagađenja i od automobilske i od mesne industrije.
Iako danas tek manji broj ljudi prilikom kupovine odjeće, obuće i modnih dodataka razmišlja o nepovoljnom utjecaju modne industrije na okoliš, s vremena na vrijeme se ipak pojave neka inovativna rješenja kojima se pokušava ublažiti negativan ekološki utjecaj, te nastoje pronaći održiva rješenja koja će minimizirati negativne efekte na okoliš.
Tako su dva meksička dizajnera Adrián López Velarde i Marte Zázares, tokom 2019. godine izumili otpornu ekološki prihvatljivu kožu nazvanu desserto koja u velikoj mjeri nalikuje koži životinjskog porijekla, što je i dalje jedan od osnovnih materijala u modnoj industriji. No, njihovo inovativno rješenje je u tome što je taj materijal napravljen od prirodnih vlakna jedne vrste meksičkog kaktusa, a gotovo je potpuno biorazgradiv s vijekom trajanja od oko 10 godina.
Pokazalo se da ovaj materijal dobijen od vlakana kaktusa zbog svoje elastičnosti i podatnosti – može zamijeniti kožu životinjskog porijekla. Imajući u vidu da proizvodnja sportske opreme postaje sve značajnija grana modne industrije, jedan od prvih proizvoda napravljenih od ovako dobijene kože bile su bokserske rukavice.
Nakon Meksikanaca, inovativnim rješenjima je pribjegla i italijanska kompanija Vegea iz Milana, osnovana 2016. godine, koja je uspjela napraviti kožu 100% zasnovanu na nusproduktima nastalim u industriji proizvodnje vina. Njihov cilj bilo je promoviranje povezanosti hemijskih i poljoprivrednih procesa u cilju kreiranja ekološki prihvatljivih rješenja, tako da su se fokusirali na traženje alternativa – zasnovanih na bogatstvu biljnog svijeta – kako bi proizveli ekološki manje štetne materijale koji imaju primjenu u modnoj industriji, industriji namještaja, proizvodnji ambalaže i u automobilskoj industriji. Koristeći se obnovljivim izvorima energije kao alternativnim rješenjem za fosilne energente, svoju proizvodnju zasnovali su na iskorištavanju biomase i sirovih biljnih materijala.
Jedan takav sirovi materijal koji je poznat od davnina je komina od grožđa koja nastaje u procesu proizvodnje vina. Ekološki prihvatljiva koža koju su kreirali nastaje kao rezultat recikliranja komine grožđa – praktično sirovog otpada koji se nakon završetka procesa obično više ne koristi.
Prirodna ulja i vlakna sadržana u komini bila su podvrgnuta istraživanju koje je trajalo tri godine kako bi se precizno utvrdio postupak i potrebni omjeri jer je bilo potrebno ispitati i fizička i mehanička svojstva materijala, a izumitelj ovog inovativnog proizvoda od netipične sirovine je italijanski arhitekt Gianpiero Tessitore.
Imajući u vidu da je udio Italije u ukupnoj svjetskoj proizvodnji vina 18%, korištenje nusprodukta nastalog u okviru ove industrije pomaže u smanjivanju obima proizvodnje kože životinjskog porijekla koja se koristi u modnoj industriji, ali i doprinosi masovnom recikliranju, u ovom slučaju, organskog otpada, odnosno njegovom korištenju u potpuno drugačije svrhe.
S obzirom da se u svijetu proizvede oko 26 milijardi litara vina, za recikliranje je na raspolaganju oko 7 miliona tona komine grožđa, a sada je vjerovatno da se od te količine može napraviti oko 3 milijarde kvadratnih metara materijala od biljnih materijala, čija proizvodnja je prihvatljiva ne samo u smislu zaštite okoliša nego i zato što podrazumijeva humaniji odnos prema životinjama.
U svakom slučaju, 21. stoljeće traži inovativnost u pronalaženju novih i katkad neočekivanih rješenja kad je u pitanju proizvodnja u različitim industrijskim granama, kao i da se koriste one opcije koje vode više računa o okolišu.
Činjenica da je pronađen način za proizvodnju kože od biljnih materijala, prvo iz vlakana kaktusa a zatim i iz otpada nastalog u vinskoj industriji, te da takva sirovina ima sva potrebna svojstva zahvaljujući vlaknima sadržanim u mesnatim listovima kaktusa i komini grožđa, je ohrabrujući korak koji daje nadu da će se nastaviti tragati i za nekim drugim ekološki prihvatljivim rješenjima ne samo u modnoj industriji nego i u drugim industrijskim granama zasnovanim na masovnoj proizvodnji.