Potvrđena Leonardova otkrića

Leonardo da Vinci rođen je 1452. godine u italijanskom selu Anchianu, nedaleko od Vincija, a umro je Francuskoj 1519. godine. Nije bio samo umjetnik, nego i inžinjer i inovator, a njegovu genijalnost najbolje je moguće sagledati kroz njegove dnevnike i bilješke, odnosno dvanaest tomova i oko 1.200 listova Codexa Atlanticusa koji sadrži Leonardove opservacije, teorije, crteže i anatomske prikaze a koji se danas čuvaju u biblioteci Ambroziani u Milanu.

Bio je zainteresiran za različite pojave svijetu koji ga je okruživao, a njegovi zapisi ga prikazuju kao čovjeka koji je tokom cijelog života zadržao strastvenu radoznalost i goruću želju da ponudi odgovore i objasni svakodnevne fenomene.

Brojne stranice Leonardovih bilježnica ispunjene su crtežima ljudskog lica i tijela jer je predano radio na otkrivanju veza između mišića i nerava i načina na koji oni utječu jedni na druge. Jedna od tema kojom se bavio je i ljudsko srce, a neki od Leonardovih prikaza su se pokazali tačnim tek nekoliko stotina godina kasnije kada je savremena nauka dovoljno napredovala da potvrdi njegove bilješke.

Upravo je Leonardo da Vinci opisao misterioznu strukturu ljudskog srca u jednom od svojih spisa iz 16. stoljeća i tako prije 500 godina ukazao na neke strukture čija je funkcija ostala neobjašnjena. Radi se o teksturi specifičnih fraktala koji tvore geometrijsku šemu, nalik šemi pahuljica, koja je primjetna na unutrašnjoj površini srca. Ova mreža mišićnih vlakana nazvana trabeculae carneae proteže se s unutrašnje strane srca, poput mišićnih stupaca, a pokazalo se da prilikom formiranja srca utječe na snabdijevanje kisikom.

Da Vinci je smatrao da ova struktura služi za zagrijavanje krvi prilikom protoka kroz srce, a u njegovim zapisima od prije 500 godina pronađene su skice koje prikazuju ovu razgranatu i kompleksnu mrežu koja, laički rečeno, nalikuje grebenju. Međutim, naučnici uključeni u međunarodno istraživanje na ovu temu tek sada počinju shvatati koliki je značaj ove strukture za ljudsko zdravlje i funkcioniranje srčanog mišića.

Tokom istraživanja, stručnjaci s Univerziteta u Heidelbergu, iz laboratorija Cold Spring Harbor i s fakulteta Politecnico di Milano nedavno su se ponovno pozabavili ovom strukturom. Odlučili su da se posluže dostupnom vještačkom inteligencijom kako bi pregledali 25.000 snimaka magnetne rezonance srca, a zatim su prikupili i obradili najznačajnije podatke o morfologiji srčanog mišića, kao i genetske podatke pacijenata obuhvaćenih istraživanjem.

Detaljna istraživanja su pokazala da hrapava površina srčanih komora pomaže efikasniji protok krvi za vrijeme srčanih otkucaja, na sličan način na koji udubljenja na loptici za golf smanjuju otpor zraka. Utvrđeno je i da postoji šest dijelova u ljudskoj DNK koji određuju tačan način formiranja fraktalnih obrazaca u mišićnim vlaknima. Iz tima Bioinformatičkog instituta Evropskog laboratorija za molekularnu biologiju pojašnjavaju da ova otkrića daju odgovore na neka osnovna pitanja koja se tiču ljudske biologije, a zahvaljujući razvoju tehnologije i vještačke inteligencije “razumijevanje fiziologije ljudskog tijela sada se razvilo do neslućenih razmjera”.

Istraživanje čiji su detalji objavljeni u časopisu Nature je također potvrdilo da oblik trabekula utiče na rad srca, a statistički podaci pokazuju da različitost trabekularnih šema može biti odlučujući faktor u slučaju srčanog udara. Ova studija je tako prvi put pokazala da osobe s razgranatijim sistemom trabekula imaju manji rizik od srčanog udara. Leonardo da Vinci je prije 500 godina skicirao ovu kompleksnu mrežu unutar ljudskog srca, a naučnici tek sada daju preciznije odgovore na neka od pitanja kojima se bavio Leonardo. Definirajući nešto što je Leonardo čini se znao još u 16. stoljeću, istraživački tim je zaključio da ovo njihovo otkriće otvara nove mogućnosti za detaljnije studije o zatajenju srca što je jedan od najčešćih uzroka smrtnosti u svijetu, čime je još jednom potvrđeno da je Leonardo, genij renesanse, koji je prvi dao prikaz srčanih trabekula bio stoljećima ispred svoga vremena.

VD NOMAD