Iako planirana za maj ove godine, izložba kojom se obilježava 150 godina od rođenja Henrija Matissea konačno je otvorena 21. oktobra u pariškom Centru George Pompidou, a posjetioci će je moći pogledati do polovine februara sljedeće godine.
Naslovljena “Matisse, poput romana”, izložba priča o njegovom životu i radu kroz devet postavki zamišljenih kao devet poglavlja romana. Izložbu čini oko 230 radova i 70 različitih dokumenata prikupljenih iz arhiva. Izložena su djela koja se inače nalaze u Muzeju moderne umjetnosti u Parizu i kolekcijama dva muzeja posvećena ovom umjetniku, u Cateau-Cambrésisu i Nici.
Koncept izložbe je da se istaknu veze između njegovih umjetničkih djela i književnosti jer je manje poznato da je Matisse ilustrirao poeziju Mallarméa, a o njegovom životu je pisao i Louise Aragon. Matisse je i sam bio ljubitelj pisane riječi, a po njegovom vlastitom priznanju upravo su književna djela inspirirala neke od njegovih slika. Naglašavajući uzajamnu vezu slikarstva i književnosti, počevši od njegovih prvih djela iz 1890. do pedesetih godina prošlog stoljeća, svaki period Matisseovog života prikazan je u kombinaciji s književnim djelima koja su nadahnula neke od izloženih radova.
Kao jedan od najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća eksperimentirao je s različitim tehnikama, udaljavajući se od tradicionalne umjetnosti 19. stoljeća. Intenzivne boje i snažni potezi kistom često su izazivali zaprepštenje kod tadašnje publike i kritike. O njemu i njegovim kolegama umjetnicima s kojima je radio u to vrijeme kritika je pisala kao o grupi za koju se govorilo da je les fauves, što je francuski izraz za “divlje zvijeri”. Novi pokret postao je poznat kao fovizam (1905-1908), a Matisse, njegov vođa, smatran je “kraljem fauvesa”.
Često je putovao u inostranstvo kako bi se inspirirao drugačijim umjetničkim doživljajima. Tako je 1906. boravio u Alžiru gdje je učio o afričkoj umjetnosti, a nakon što je posjetio izložbu islamske umjetnosti u Minhenu 1910. godine, dva mjeseca je proveo u Španiji gdje je izučavao maurske umjetnosti. Posjetio je i Maroko 1912. i 1913, a slikajući u Tangeru počeo je koristiti nove tehnike u svom radu, uključujući i specifično korištenje crne boje.
Jedna od Matisseovih najpoznatijih slika je “Ples” koju je naslikao 1910. koristeći samo tri boje – crvenu, zelenu i plavu. Na slici ne postoje sjene, nego je dubina prikazana kroz boje kojima se naglašava snaga pokreta. Djelo je naslikao za ruskog kolekcionara Sergeja Ščukina s kojim je imao dugogodišnju uspješnu saradnju. Tema plesa u slikarstvu nikako nije bila nova, ali je s ovom slikom Henrija Matissea postala jedan od osnovnih motiva u evropskoj umjetnosti dvadesetog stoljeća.
Tokom 1941. godine, usljed zdravstvenih komplikacija, bio je tri mjeseca prikovan za krevet, a to vrijeme je proveo razvijajući novu umjetničku formu, “crtanje makazama”, koje je podrazumijevalo izrezivanja oblika od obojenog papira i njihovo kasnije uklapanje. Matisseovo insistiranje na novim formama postaje jasnije kada se uzme u obzir njegova tvrdnja da se “značaj umjetnika mjeri brojem novih izričaja koje je uveo u svoj vizuelni izraz”.
Vjerovao je da umjetnik mora biti vođen instinktom i intuicijom pa je kao šezdesetogodišnjak posjetio Tahiti, krenuvši Gauguinovim stopama da otkrije nove oblike, nevjerojatnu svjetlost i boje Oceanije, a nastavio je stvarati i inovirati i u svojim osamdesetim.
Aktuelna izložba u popularnom Beaubourgu u Parizu najveća je izložba posvećena Matissu nakon retrospektive njegovih radova u Grand Palaisu 1970. godine.