Puni polukrug
Sjedila sam u autu na parkiralištu ispred trgovačkog centra s vrećom pijeska za mačke i mačjim wc-om u prtljažniku i razmišljala hoću li ja to moći. I kako će se zvati. I kako ću ja samohrana. I tko će o njoj brinuti kad odem na godišnji. I ako me ne bude vikendom. I šta ako se razboli. I šta ako se ja razbolim. Ili mi, ne daj bože, skoči s balkona. I kako ću je naučiti na pijesak. Umirala sam od straha, a još je nisam ni udomila. U pitanju je, pogodili ste, mačka. Mala, dva mjeseca, jedva je imate šta vidjeti, rekla mi je žena na telefon kad sam je, dan prije, nazvala da pitam smijem li je samo doći obići pa ću onda odlučiti. Nemate tu šta odlučivati. Samo vi kupite pijesak, lopaticu i mačji wc i dođite po nju.
Tako sam postala samohrana majka Pepici. Donijela sam je kući svu isprepadanu, stavila na prsa misleći – ako osjeti kako mi srce kuca, smirit će se i znati da je volim. Pepica je na prsima zaspala odmah, a kad se, nakon dva sata probudila, odmah je išla u pijesak piškiti. Sve je znala.
Tako je razbijen jedan mit, jedna predrasuda, jedna legenda o meni kao ničijoj majci. Postala sam majka, samohrana, a na poslu sam, na zgražanje svih, govorila da više nemam vremena ostajati duže i da idem kući jer me čeka gladno dijete.
Nakon četiri mjeseca udomila sam Nikolu. Poslije Nikole došao je Đorđe, a poslije Đorđa Janko. I dalje sam bila samohrana majka. A tko nikad nije bio samohrana majka mačkama, ne zna kako je to biti samohrana majka mačkama. Jer mačke, kao i djeca, zahtijevaju svojevrstan tretman, samo što, za razliku od djece koja uglavnom, kad im nešto ne odgovara, plaču, mačke plaču, grebu i grizu. S djecom im je zajedničko samo to da ne znaju reći šta hoće i da, kad imaju proljev ili povraćaju, naprave to uglavnom bilo gdje. Zato im treba redovito davati tablete protiv parazita. A tko nikad nije mačkama pokušavao dati tabletu protiv parazita, ne zna kako je to kad samohrana mater treba dati svojoj djeci mačkama tabletu protiv parazita.
Opisat ću vam jednu noć u životu samohrane mačka-matere, nakon davanja tablete protiv parazita. Zapravo, počet ću od samog procesa. Čim mačka začuje šuškanje papirića u kojem se nalazi magična tableta, nestane. Ne znam kako zna da je unutra smrdljiva tableta, isto kao što nikad nisam shvatila kako se magično niotkud pojavi kad su u pitanju mačje kobasice. Korak broj jedan je: pronađi mačku. Kad su u pitanju tri, sve je jasno – pronađi ih sve tri. Najčešće mjesto skrivanja je ono koje se ne može dokučiti. Ili, ako se konačno uspije dokučiti, mačka je već pobjegla i sakrila se u novo nedokučivo mjesto. Borba traje, ponekad pola sata, a ponekad toliko dugo da odustanete, odgodite i odete se istuširati jer su vam se od proganjanja jadnog stvora oznojile i gaće.
Kada konačno ukebate mačku, prvi korak je – uhvatite je za šiju. Kažu veterinari: tu ih je majka hvatala kad bi ih nosila u zubima nakon okota. Mačka će se batrgati, dlaka će letjeti, mačka će arlaukati, ako imate sreće neće vas ni ogrebati ni ugristi, vi ćete plakati, ali samo zato što znate da je ova prolazna patnja tu radi nekog višeg dobra, radi prevencije stajanja u povraćkicu i proljevčicu ako idete bosi noću u wc, radi vlastitog noćnog mira i nebuđenja kada zvijer krene izvrtati utrobu, a vi stojite, gledate i umirete od straha pred egzorcizmom kojemu svjedočite.
Kad ste konačno ukebali mačku i uhvatili za šiju, držite je čvrsto jednom rukom. Drugu ruku pomnožite s tri. Jedna će mački otvoriti usta, druga će ih držati otvorenima, a treća će zagurati tableticu duboko u mačje grlo. Zatim ćete onom rukom koja je dosad držala otvorena usta zatvoriti ta usta i držati ih zatvorena sve dok maca ne proguta tableticu. Ali, kako su mace lukave, desit će se i to da sve izgleda kao da je tableta progutana, a čim pustite ruku s gubice, tableta ispadne na pod pa valja ponoviti postupak. Ponekad i triput, a ponekad i odustanete, odgodite i odete se istuširati jer su vam se oznojile i gaće.
Međutim, kad vam se posreći da ste svim trima uspješno otprve dali tabletu, vi zaigrajte loto i sigurno ćete nešto dobiti. Ili lezite spavati jer je najteži dio posla gotov. U nekim slučajevima sve bude u najboljem redu. U nekim slučajevima, kao što je svaki moj, noć nakon davanja tablete protiv parazita izgleda ovako: deset minuta prije pola noći iz sna vas budi mačje zavijanje. Pomislite da će sigurno uslijediti potres jer je zavijanje zvjersko, čuju ga svi susjedi, a mačka u mraku izgleda kao Pazuzu lično. Skačete iz kreveta, palite svjetlo i vidite – mačak vas gleda umilnim šta si se uspandrcala pogledom. Legnete natrag misleći kako je sve okej, aha, nije potres, dobro je, kad ispod kreveta drugi mačak krene da povraća. Dušu bogu, bog je neće. Povraća jednom, drugi put, treći put, a vi ustajete u panici, pola noći je, vi razmičete krevet koji škripi po parketu i zaglavi se između vitrine s knjigama i regala s donje i gornje strane, i zida s bočne strane, jer to je jedino mjesto u stanu u koje vam je krevet stao jer, eto, nemate para da kupite svoj stan pa živite u trideset kvadrata u koje ste, ne razmišljajući dobro onog dana na parkiralištu, utrpali i tri dlakava demona.
Kad konačno razmaknete krevet, odete u kupatilo po krpu da očistite povraćkicu. Mačak koji je povraćao je dotad već veseo i trčkara po stanu, ganja ostale, a onaj koji je zavijao dotrči, razgaca se po povraćkici pa ga ganjate po cijelom stanu da ne morate usred noći prati baš sve parkete. I taman očistite povraćkicu, očistite mačka, legnete, kad iz nekog kuta stana čujete novo povraćanje. Eto Pepice, povraća i ona. Srećom, žensko je pa kuži da je najbolje ispovraćati se u predsoblju jer tamo je brisan prostor – lako se čisti, ne mora se dohvaćati, a susjedi će biti zahvalni što im usred noći nogama od kreveta ne stružete po mozgu. Ponovo donosite krpu, sve očistite, sve se smiri, svatko legne na svoje mjesto i taman kad ste već napola utonuli u san, treći mačak, onaj što je prvobitno gacao po povraćkici, povraća na pragu ormara. Nije mogao ispred, sva sreća nije ušao ni u ormar, nego je stao na samom pragu i izbacuje.
Palite svjetlo, ustajete, donosite krpu, brišete. Za to vrijeme prvi mačak opet povraća, ovaj put u ćošku između stola i radijatora. Malo je teže dostupno jer se morate zavući ispod stola pa na sve četiri ribate pod da ne stružete komšijama po mozgu nogama od stola. Sad je već oko pola dva ujutro. I taman sve bude gotovo, kad mačak koji je prvi povraćao dolazi i legne kraj vas, a na oči mu se navukao treći kapak, izgleda kao da će oslijepiti. Vas hvata fras, guglate nuspojave tablete za parazite, jebete mater i tabletama, i parazitima i nuspojavama i pročitate sve – tu su i povraćanje, i proljev, i pad imuniteta, i neće da jedu, i čuče, i dude, ali nema trećeg kapka, nema sljepila, mačak zatvara oči i tako ih stisne da izgleda kao da ih ni nema, taj vas prizor zašarafi za krevet, guglate dežurnog veterinara, ali živite u gradu u kojem vam dežurni veterinar kaže Nazovite veterinara kod kojeg mačak ima karton ili dođite sutra. Za to vrijeme poluslijepi mačak opet progleda, ustaje, trči u kupatilo i povraća dušu treći put. Ili drugi, ili četvrti, ne znate više. Istovremeno, drugi mačak ulazi u ormar i povraća tamo, vama rastu peta, deseta, dvadeset i peta ruka i noga. Za to vrijeme, treća maca mirno leži na parketu i čeka da prva dvojica obave svoje pa da ona nastavi pa taman kad ste njih dvojicu sredili, ona bljucne svoje, malo se strese, ode u drugi kraj hodnika pa i tamo malo bljucne. Sad je gotovo. Izlazite na balkon, uzimate kantu i moćo krpu, brišete parkete i podove, nadate se da je kraj. Ali, sada onaj što je bio slijep opet odlično vidi i počne da se ganja s onim što je povraćao ispred ormara. Laka konjica vam trči kroz sve dijelove stana i mozga, jedan vam se saplete između nogu i padnete jer od umora više ne vidite ni bijelog miša ni bijelu, a kamoli žutu ili sivu, mačku, a kamoli jesu li još negdje povraćali. Sad vam se sve čini samo kao san i kažete si: Lidija, ti ovo sanjaš, ovo nije istina, sve je dobro, isto kao ono jutro kad si sanjala da ti se klima zub, ali kad si se probudila nije se klimao, sve je okej. I taman, sve se umiri. Legnete vi i vaše dvije mačke kad shvatite da treće nema. Nestao je. Čekate da dođe jer se bojite da se zavukao negdje u ćošak gdje će opet povraćati i za petnaest minuta ga vidite na vrhu vitrine s knjigama, točno iznad vašeg uzglavlja, gleda vas i sprema se da vam skoči na glavu, i skoči, i skočite i vi, i žuti mačak, i siva maca i u sobi odjednom nastaje matrix, svi ste u zraku, kako ste odskočili, tako ostajete lebdjeti iznad kreveta i vi pomislite kako je ovo odličan trenutak za fotografiju, ali nema nikoga tko bi je snimio jer ste samohrana majka trima mačkama i sebi, nema nikoga tko bi vama počistio da, ne daj bože, i vi krenete povraćati.
I kad se konačno iz matrixa svi spustite u krevet, slijedi još i runda proljeva. Al je lep ovaj svet, onde povraćkica, ovde proljev.
Ujutro se budite smoždeni. Spavali ste dva sata, kuhate kavu i želite ostati u krevetu još samo pola sata. Bude se i mace, vi odlazite pod tuš, zatvarate vrata kupaonice, tuširate se, sve je dobro, svi ste odspavali, sve se smirilo i vraća u normalu, brišete tijelo, izlazite iz kupaonice pa ugazite u jedan proljevčić, pa u drugi, podragate mace, odete na posao i, dok jedete salatu za ručak, razmišljate o tome kako netko tko nikad nije bio samohrana mater mačkama ne zna i nikad neće saznati kako je to biti samohrana mater mačkama.