Kopač: Morate krenuti ispočetka

Innerview

Potpisivanjem ugovora o uspostavi Energetske zajednice, prije 15 godina, Bosna i Hercegovina je ušla u evropsko predvorje otvorenog tržišta električne energije i gasa u kojem bi se, usvajanjem direktiva iz oblasti energije u sopstvenom zakonodavstvu i njihovom primjenom, pripremila za neophodne reforme. Ali kao i većinu sporazuma koje sklapaju sa međunarodnim tijelima i Ugovor o uspostavi Energetske zajednice, koji su vlasti Bosne i Hercegovine ratificirale 27. jula 2006. je očigledno prihvaćen sa uobičajenom figom u džepu.

Bosna i Hercegovina među zemljama potpisnicama ugovora o uspostavi Energetske zajednice važi za najgoreg učenika koji nikako da shvati da bez marljivog rada i poštivanja propisanih pravila neće preći u viši razred, te da drsko zanemarivanje domaće zadaće, situaciju čini još gorom.

Ostavimo li po strani evidentnu potkapacitiranost bosanskohercegovačkih institucija, glavni razlog za nesprovođenje reformi u oblasti liberalizacije tržišta električne energije i gasa, kao i neizbježne dekarbonizacije energetskog sektora u cijelosti, treba potražiti u neskrivenoj državnoj i entitetskoj nezainteresovanosti za reforme.

Uprkos činjenici da bi dosljedno sprovođenje nužnih reformi, između ostalog, građanima donijelo zakonom zagarantovani zdraviji okoliš, rudarima i lokalnim zajednicama sa rudnicima pravednu tranziciju, a sektoru energije profitabilnost i evropsku tržišnu konkurentnost naslonjenu na obnovljive izvore energije, entitetske vlasti su svjesne da bi to moglo ugroziti koruptivni status quo, najjače izražen u partokratijskom upravljanju javnim preduzećima, koja na entitetskim nivoima posluju u oblasti gasa, električne energije i uglja. Tako je i pojam nezainteresovanosti nadležnih institucija za pomenute reforme, samo eufemizam za snažan i drzak otpor, prvenstveno entitetskih vlasti u Bosni i Hercegovini kojim se želi održati neodrživo stanje u sektoru energije.

Rijetko je ko bolje upoznat u kojoj mjeri Bosna i Hercegovina ne poštuje direktive i upute EU u oblasti energije od Janeza Kopača, direktora Sekretarijata Energetske zajednice. Njegova jasna upozorenja ne ostavljaju prostor za dileme da li je nužno hitno reformisanje energetskog sektora u BiH u pravcu dekarbonizacije i da li Bosna i Hercegovina ispunjava preuzete obaveze. Uprkos činjenici da ono što govori bivši ministar u vladi Slovenije predstavlja i stavove Evropske komisije u oblasti energetske tranzicije, bosanskohercegovačka vlast, a posebno entiteski nivo u čijoj nadležnosti je energija, zagušena je bukom sopstvene koruptivne mašinerije, njegove jasne poruke niti može, niti želi čuti.

Za razliku od institucija naše zemlje do kojih je teško, a često i nemoguće doći, osim ako o istima ne pišete hvalospjeve, lakoća komunikacije sa Sekretarijatom Energetske zajednice i njenim prvim čovjekom je gotovo zapanjujuća. Tražili smo i brzo dobili odgovore na neka od pitanja bez čijeg rješavanja restrukturiranje tržišta električne energije i gasa mogu ostati samo još jedno od praznih političkih obećanja.

NOMAD: Protiv Bosne i Hercegovine, zbog kršenja zakona i ugovora o pristupanju Energetskoj zajednici, pred Savjetodavnim odborom se trenutno vodi više postupaka. Uprkos tome, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić je u januaru 2020. pred Federalnim parlamentom izjavio da je prema „nekim analizama koje su uradili u posljednjih mjesec dana, pripremajući se za današnju tematsku sjednicu Zastupničkog doma Federalnog parlamenta, ispunjenje obaveza Federacije BiH negdje na nivou 80 procenata“. Slažete li se sa ovom procjenom resornog ministra?

Kopač: Bosna i Hercegovina je ugovorna strana s najvećim brojem otvorenih slučajeva, ukupno njih osam. Stoga se ne može smatrati da je Bosna i Hercegovina svoje obaveze ispunila u tako visokom postotku. Prije bih rekao da je upravo suprotno: implementacija obaveza iznosi 20%, iako je teško govoriti o konkretnim procentima, posebno za entitetski nivo.

Bosna i Hercegovina, a ne Federacija BiH, je ugovorna strana Energetske zajednice. Predmeti koji se odnose na rješavanja sporova su, prema tome, pokrenuti protiv Bosne i Hercegovine, a nepoštivanje obaveza koje proizlaze iz Ugovora o Energetskoj zajednici može se odnositi na bilo koju mjeru koju su donijeli centralni, regionalni ili lokalni organi vlasti ugovorne strane. Također to mogu biti i zakonodavni, administrativni ili sudski organi vlasti, uključujući i javna preduzeća.

Prekršajni postupci koji se odnose na BiH obuhvataju sva područja djelovanja prema Ugovoru. Njih pet su slučajevi prema članu 91 (kršenje obaveza – op.ur.) Ugovora i to iz oblasti zaštite okoliša (TE Ugljevik 3), električne energije (razdvajanje operatora distributivnog sistema – ODS); državne pomoći (garancija Vlade FBiH za TE Tuzla blok 7); neprimjenjivanje Direktive o energetskoj efikasnosti i Uredbe 347 o energetskoj infrastrukturi.

Ostala tri slučaja su otvorena prema članu 92. Ugovora iz oblasti: gasa – Drugi paket, okoliša – udio sumpora u gorivima, te nepreuzimanje odredbi Trećeg energetskog paketa (prenos i energetski procesi). (Član 92. se odnosi na ozbiljno i uporno kršenje obaveza zbog kojih može doći do oduzimanja prava glasanje, kao i sprečavanja pristupa fondovima Evropske unije za energetske projekte – op.ur.)

NOMAD: Slušajući nedavni javni istup jednog od direktora JP Elektroprivrede BiH i advokata ove kompanije (23. dec. 2020, BHT), i čitajući saopštenje JP Elektroprivreda BiH u vezi sa „slučajem“ financijske garancije Vlade FBiH za kredit za Blok 7, mogao se steći utisak da Sekretarijat Energetske zajednice pravi problem tamo gdje ga nema. U pomenutim medijskim nastupima se naglašava da se „slučaj raspao“, te da Sekretarijat EZ uporno odlaže završetak arbitražnog procesa. Čak se ide dotle da se Sekretarijat optužuje za nezapamćeni pritisak na Savjetodavni odbor, te da je istom uputilo prijeteće pismo, a sve kako bi se donijela odluka da je pomenuta garancija nedozvoljena državna pomoć.

Čini li Vam se da su u ovoj „medijskoj“ buci koju proizvodi JP Elektroprivreda BiH, važne činjenice o samom postupku ostale neobjašnjenje ili čak prikazane u „krivom“ svjetlu? Da li smatrate da je javnost  u pomenutim istupima čelnika JP EPBiH korektno i nepristrasno informisana?

Kopač: Ne treba vjerovati svemu što tvrde advokati, posebno ukoliko su plaćeni da zastupaju interese preduzeća koje pokušava braniti pravnu utemeljenost ogromnih ulaganja u ugalj kao energent. JP EPBiH je odlučila da se upusti u medijsku kampanju koja je zasnovana na apsurdnim navodima i lažnom prikazivanju činjenica. Iz poštovanja prema procedurama, suzdržat ću se od komentara na otvoreni predmet koji se tiče provedbe, čak i ako pravni stručnjaci JP EPBiH ne pokazuju takvu vrstu poštovanja. Taj smo slučaj otvorili nakon dugih razgovora s organima vlasti, pažljivog razmatranja i na osnovu vrlo čvrstih pravnih argumenata. A iskreno, nisam uvjeren da im ova taktika JP EPBiH ide u prilog.

Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju bolje od toga, kao naprimjer otvoren razgovor o tome da li se zaista decenijama žele opredijeliti i vezati isključivo za ugalj na osnovu interesa jednog preduzeća i ko će, kao prvo, za to platiti cijenu. Napadi na Sekretarijat zato što je provjeravao kapacitet lokalnih institucija i njihovu spremnost da idu u tom smjeru, predstavlja toliko očigledan manevar da smatram da bosanskohercegovačkoj javnosti nisu potrebni moji komentari da bi prozrijela ove namjere i prepoznala o čijim interesima se ovdje zaista radi.

NOMAD: Jedan od trenutnih postupaka protiv BiH pred Sekretarijatom Energetske zajednice je vezan za neprovođenje pravnog i funkcionalnog razdvajanja elektrodistributivnih preduzeća, tačnije operatora distributivnih sistema u BiH. Zašto je ovaj proces važan za tržište električnom energijom, ali i za same potrošače?

Kopač: Bosna i Hercegovina je jedina ugovorna strana koja još uvijek nije provela čak ni osnovne elemente Drugog paketa utvrđene Direktivom 2003/55/EC (pravila za unutrašnje tržište prirodnog gasa – op.ur.), i na to se čeka od 2006. godine. To je prvenstveno zbog toga što Federacija Bosne i Hercegovine i Bosna i Hercegovina nisu poduzele potrebne aktivnosti. To je ujedno i jedina ugovorna strana koja nije provela Treći energetski paket (pravila za dalje otvaranje i liberalizaciju tržišta električnom energijom i plinom – pr.ur.), iako su ti pravni akti ugrađeni u propise Energetske zajednice 2011. godine, a rok za njihovo preuzimanje istekao je prije gotovo šest godina, u januaru 2015. godine.

Razdvajanje operatora distributivnog sistema predstavlja jedan od ključnih principa koji su ugrađeni u energetsko zakonodavstvo EU. Bez efektivnog razdvajanja mreža od djelatnosti snabdijevanja, postoji rizik od diskriminacije ne samo u pogledu rada mreže, nego i u pogledu podsticaja za vertikalno integrirana preduzeća da vrše adekvatna ulaganja u svoje mreže.

Stoga je cilj pravila o razdvajanju operatora da se preduzeća koja se istovremeno bave distribucijom električne energije i snabdijevanjem električnom energijom spriječe u korištenju svog privilegiranog položaja operatera distributivne mreže, a koji se sastoji u tome da spriječe ili ometaju svoje konkurente u pristupanju ovoj mreži. Ili pak da koriste druge oblike djelovanja kojima se utiče na poštenu i neometanu konkurenciju, integraciju tržišta ili ulaganja u infrastrukturu. Dopuštanjem pristupa distributivnoj mreži, bez diskriminacije, potrošači bi imali veći izbor snabdjevača, kvalitetniju uslugu, a neki od njih i niže cijene.

NOMAD: Iz Energetske zajednice stižu jasna upozorenja da su CO2 takse na električnu energiju iz fosilnih goriva neminovne, odnosno da će Bosna i Hercegovina uskoro morati da ih primjenjuje. Kada bi se navedeno uvođenje taksi moglo i desiti? Kakvu bi posljedicu CO2 takse imale na cijenu električne energije iz termoelektrana?

Kopač: EU ima vlastitu shemu trgovanja emisijama CO2, sa cijenom od oko 35 EUR/tona CO2, a što je približno 35 EUR/MWh. Od zemalja članica Energetske zajednice tu shemu ima samo Crna Gora, gdje je cijena 24 EUR/tona CO2. Potpisavši Sofijsku deklaraciju u novembru 2020, Bosna i Hercegovina se obavezala, da će i ona uvesti Direktivu trgovanjem emisijama ugljendioksida. Ne mogu reći kada tačno, ali to dolazi. Očekuje se da će ove godine u junu EU objaviti svoj mehanizam taksiranja CO2 kod uvoza (Carbon Border Adjustment Mechanism) i skoro je sigurno, da će se on primijeniti i na električnu energiju koju BiH izvozi u EU preko Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Stoga će ovo naplaćivanje emisije CO2  poskupiti struju iz termoelektrana na ugalj.

NOMAD: Prema Izvještaju Sekretarijata EZ o implementaciji mjera za 2020. radne verzije novih entitetskih zakona o korištenju obnovljivih izvora energije su na razmatranju pred Sekretarijatom. Kakvu konkretnu korist za građane i lokalne zajednice bi trebale da donesu ove izmjene u području građanske energije i prosumera (proizvođača električne energije koji su ujedno i potrošači, odnosno kupac električne energije)?

Kopač: U maju 2020. godine, Bosna i Hercegovina je Sekretarijatu Energetske zajednice dostavila uvjerljiv prijedlog za reformu sheme podrške za obnovljive izvore energije u oba entiteta, kojom su obuhvaćeni koncept, nacrti zakona i podzakonski akti. Sekretarijat je dostavio povratne informacije i imali smo nekoliko dodatnih razgovora. Nažalost, prema našim saznanjima, još uvijek ništa nije usvojeno.

Koncept koji smo razmotrili daje prijedloge koji omogućavaju samopotrošnju s mehanizmom neto obračuna i projekte u različitim lokalnim sredinama. (Neto obračun – slučaj kad postoji razlika između cijene električne energije koju prosumer proizvodi i cijene električne energije koju troši iz mreže – op.ur.) Promocija energetskih projekata lokalne zajednice i građana značajna je jer se na taj način razvija lokalna ekonomija, otvaraju se lokalna radna mjesta, povećava se prihvatanje obnovljivih izvora energije, doprinosi energetskoj nezavisnosti, koriste se lokalni resursi i povećava fleksibilnost u odnosu na promjenjive uslove na tržištu.

Samopotrošnja je dodatni instrument za postizanje ciljeva koji se odnose na obnovljive izvore energije, smanjenje gubitaka u mreži i preopterećenja, a njom se poboljšava energetska efikasnost, unapređuje reakcija na potražnju i doprinosi smanjenju emisije CO2. Pružajući podršku BiH u pripremanju integriranog Energetskog i klimatskog plana BiH (NECP), Sekretarijat je predložio da se dodaju konkretni ciljevi za samopotrošnju, kao i za energetske projekte u lokalnim sredinama.

NOMAD: Da li predložena reforma šeme podsticaja OIE znači napuštanje skupe feed in tarife za sve elektrane izgrađene nakon 2020. godine? (Feed in tarife – garantovane otkupne cijene koje su i po nekoliko puta više od tržišnih cijena i koje se plaćaju privilegovanim proizvođačima. Feed in tarife se isplaćuju novcem građana prikupljenog putem naknada za obnovljive izvore energije, koje su iskazane na svakom računu za električnu energiju.)

Kopač: Prema konceptu koji je BiH dostavila Sekretarijatu, male instalacije obnovljivih izvora energije ispunjavaju uslove za tehnološku i prema veličini utvrđenu konkretnu feed-in tarifnu podršku, usmjeravajući daljnje širenje putem konkretnih tehnoloških kvota definiranih unutar kapaciteta, po principu redoslijeda. Predloženi pragovi za male instalacije obnovljivih izvora (do 500 kW) u skladu su sa zahtjevima iz Smjernica o državnoj pomoći za zaštitu okoliša i energiju 2014-2020 i Direktive o obnovljivim izvorima energije II (RED II). Planirano je da velike instalacije obnovljive energije budu podržane putem feed-in premijskog režima gdje bi se cijena formirala na javnim aukcijama.

NOMAD: Kakva je sudbina izgradnje malih hidroelektrana prema ovom prijedlogu?

Kopač: Prema ovom konceptu, mini hidroelektrane bi i dalje mogle dobiti podršku: projekti manji od 250 kW bili bi prihvatljivi za pružanje podrške putem feed-in tarife, a projekti veći od 250 kW bili bi prihvatljivi za feed-in premije uz provođenje lokacijskog tendera i licitacije.  Licitacije za neku lokaciju znače da Ministarstvo energetike bira lokaciju za neki veliki hidroenergetski projekat, kao i da utvrđuje tehničke zahtjeve za projekat, u skladu s njegovom konkretnom namjenom. Nakon toga Ministarstvo delegira zadatak provođenja pripremnih aktivnosti za razvoj lokacije, uključujući i pribavljanje niza dozvola i saglasnosti, odgovarajućem organu vlasti.

Ovdje je potrebno napomenuti da ciljevi i kvote za osiguravanje podrške svim tehnološkim instalacijama, uključujući i mini hidroelektrane, tek trebaju biti utvrđeni u Energetskom i klimatskom planu BiH (NECP).

NOMAD: Prema godišnjem izvještaju o ispunjenju obaveza BiH, koji je Sekretarijat Energetske zajednice objavio u novembru 2020,  provođenje entitetskih zakona o energetskoj efikasnosti se suočava sa ozbiljnim problemima. Prije svega mislim na nepostojanje Agencija za energetsku efikasnost, kao i nepostojanje ESCO tržišta ili pak nedostatak odgovarajućih modela ugovora, koji bi se sklapali sa ESCO firmama (za pružanje energetskih usluga). Šta entitetske vlasti moraju učiniti kako bi se procesi primjene navednih zakona pokrenuli?

Kopač: Bilo bi važno uspostaviti agenciju za energetsku efikasnost. To nije obavezno, ali se u svakom slučaju pokazalo uspješnim. Ako ne posebnu agenciju, onda bi bar trebalo uspostaviti odjel za energetsku efikasnost s odgovarajućim brojem zaposlenika i s jasnom odgovornošću za provedbu podzakonskih akata, kao i za kreiranje programa i nadzor nad njihovom provedbom, koji bi mogao imati ulogu agencije.

Evropska unija je finansirala, a EBRD i Sekretarijat su proveli Regionalni program energetske efikasnosti kojim se pomaže i jednom i drugom entitetu u BiH, putem pripreme analize zakonskih neusklađenosti u vezi finansiranja putem ESCO-a i tipskih ugovora za uličnu rasvjetu i grijanje. Organi vlasti bi mogli koristiti ovaj program za daljnju tehničkupodršku u raspisivanju tendera vezanih za ESCO projekte i za financijsku podršku iz sredstava EBRD-a i EU.

NOMAD: U zadnjem izvještaju Energetske zajednice se navodi da veleprodajno tržište gasa u Bosni i Hercegovini nije jedinstveno, nego da postoje dva paralelna entitetska tržišta. Entitetska ministarstva se međusobno optužuju za ovo stanje. Šta je pravi razlog za pomenutu situaciju?

Kopač: Tržište gasa u Bosni i Hercegovini oduvijek je podijeljeno na dva entitetska tržišta. Državni organi vlasti već deset i više godina ne mogu postići kompromisno rješenje s entitetima kako bi se usvojio zakon na državnom nivou koji bi uspostavio temelje za jedinstveno tržište gasa u Bosni i Hercegovini. Sekretarijat je uložio dosta truda i vremena da bi se došlo do održivog okvira koji može funkcionirati, ali to nije donijelo rezultate.

Iz tog razloga, državne institucije još uvijek nemaju nikakve nadležnosti za reguliranje tržišta gasa, nema državnog regulatornog tijela koje bi imalo bilo kakve regulatorne dužnosti. Kriviti za to jednu određenu stranu nije najbolji pristup za rješavanje problema, a i svakako bi bilo nemoguće. Mnogo je razloga zbog kojih se nije mogao postići kompromis, a tokom proteklih godina stvari su postale tako zamršene da je sada teško istaknuti najočigledniji problem. Naprimjer, imate ustavne argumente, političke mahinacije, nepostojanje volje da se provede reforma preduzeća, osobne interese, nepostojanje transparentnosti po pitanju načina na koji funkcionira tržište gasa (na entitetskom nivou), mnogo je faktora…

NOMAD: Utiče li ovo na visoku cijenu gasa koju plaćaju potrošači u Federaciji BiH?

Kopač: Takva situacija sigurno doprinosi visokim cijenama koje su potrošači u BiH (rekao bih u oba entiteta, ne bih izdvojio samo Federaciju) primorani plaćati. Naravno, formiranje fer cijena vrlo je složen proces i uključuje dostupnost izvora gasa, blizinu čvorišta tečnog naftnog gasa (tržišta) – sva se nalaze van BiH, regulirane aktivnosti u oblasti infrastrukture (tako da rad gasovoda odražava i uzima u obzir troškove), više ruta za snabdijevanje gasom, više dostavljača koji su spremni trgovati na tržištu i mnogo drugih faktora.

Nedovoljno transparentna struktura utvrđivanja tarifa, u Federaciji cijenu snabdijevanja gasom reguliraju političke institucije (Vlada FBiH daje saglasnost na veleprodajne cijene gasa – op.ur.), u suprotnosti je s temeljnim principima EU zakonodavstva kojim se regulira tržište gasa.) Ugovori o snabdijevanju gasom su također netransparentni i pretpostavljam da ima prostora da se oni poboljšaju. Istina, trenutna situacija u BiH, uzimajući u obzir njen položaj na kraju gasovoda kojim se osigurava snabdijevanje, nije baš posebno ohrabrujuća. Ali, Bosna i Hercegovina poduzima jako malo da bi poboljšala ovakvu situaciju. Da biste postigli nižu cijenu gasa trebate uspostaviti tržište gasa u skladu s Trećim paketom, a to je samo neophodan uslov koji ni u kom slučaju nije dovoljan. Međutim, morate početi ispočetka.

NOMAD: Govoreći o liberalizaciji tržišta električnom energijom, logično se nameće pitanje njene berzanske prodaje. Da li je realno očekivati skoro formiranje berze električne energije u BiH ili bar njeno uključenje u jednu od postojećih berzi u regiji?

Kopač: Kada i kako će se uspostaviti energetska berza zavisi o tržišnom modelu i rokovima predviđenim za njegovu provedbu što bi se trebalo definirati odgovarajućim državnim zakonom na čije se usvajanje još uvijek čeka. Općenito, moguće je više rješenja, a konačna odluka treba ovisiti o ekonomskoj održivosti, efikasnosti i djelotvornosti koje će omogućiti povezivanje tržišta sa susjednim zemljama. Studijom koju je Sekretarijat proveo u okviru procesa Zapadni Balkan 6 izvršena je procjena različitih mogućnosti i preporučeno je osnivanje pravnog subjekta koji će upravljati energetskom berzom u Bosni i Hercegovini.

Prema toj studiji, registracija preduzeća, biranje distributera za pružanje usluga i operacionalizacija ‘dan unaprijed’ tržišta mogli bi biti završeni u roku od 12 mjeseci. Paralelno s tim, trebalo bi pojednostaviti izdavanje veleprodajnih dozvola. Treba usvojiti novi nacrt zakona o PDV-u kako bi se osigurali jednaki tržišni uslovi i jačanje tržišne konkurencije. Uspostava organiziranih ‘dan unaprijed’ tržišta i unutardnevnog tržišta i njihova regionalna integracija također je jedan od ključnih preduslova za provedbu tržišno zasnovanih shema podrške za korištenje obnovljivih izvora energije što je u Bosni i Hercegovini trenutno u razvojnoj fazi.

U međuvremenu

U zemlji u kojoj „energetsku politiku“, kroje jedino interesi monopolističkih elektroprivrednih društava, pod neskrivenim političkim patronatom vlasti, nužne reforme u energetici se čine skoro nemogućim. Vlastima u Bosni i Hercegovini, stotine miliona maraka teške kriminalne „javne“ nabavke kontrolirane stranačkim pogodovanjem, masovna protivzakonita zapošljavanja u elektroprivredama, nastavak financijske agonije rudnika, uzrokovane višedecenijskim vlastodržačkim kriminalom, imaju prednost nad ispunjavanjem obaveza u Energetskoj zajednici. Na taj način, političko vodstvo zemlje šalje staru, jasnu poruku da se na njega ne može računati kao na ozbiljnog partnera u procesima koji zemlji predstoje na evropskom putu.

14. januara 2021. iz Sjedišta Energetske zajednice stigla je nova potvrda o neodgovornosti vlasti u Bosni i Hercegovini. Ministarsko vijeće Energetske zajednice je usvojilo odluku kojom je Bosni i Hercegovini oduzeto pravo glasa u vezi odlučivanja o budžetu u naredne dvije godine. U obrazloženju odluke je navedeno da Bosna i Hercegovina „ozbiljno i uporno propušta da djeluje u skladu sa Drugim energetskim paketom u sektoru gasa, Direktivom o sadržaju sumpora u gorivu, kao i Trećim energetskim paketom u oblasti električne energije i gasa.“

Kao što reče naš sagovornik, izgleda da moramo sve ispočetka.

Innerview

Mats Gustafsson
Mario Batković
Mary Halvorson
Brian Eno
Vlado Džihan
Vojo Šindolić
Senad Avdić