Vlado Džihan

U razgovoru za NOMAD o novom studiju, muzici kao nužnosti, o Sarajevu... i najavljuje novi, finalni, album dZihana & Kamiena.

Muzičar i producent iz Sarajeva sa uspješnom međunarodnom karijerom Vlado Džihan već decenijama živi i radi u Beču gdje je nadavno pokrenuo mastering studio Milkshop. U razgovoru za NOMAD govori o novom studiju, muzici kao nužnosti, o Sarajevu… i najavljuje novi, finalni, album dZihana & Kamiena.

NOMAD: Prvi Džihan u istoriji muzike je vaš otac Zahid, ti i brat Dado praktično ste druga generacija profesionalnih muzičara u porodici, a Yehan već treća. Kako objašnjavaš značaj muzike u vašoj porodici? Da li je to samo stvar tradicije?
VDž: Ne bih rekao da je samo stvar tradicije. Naravno da je i moje i Dadino i Yehanovo odrastanje sa instrumentima – drum setovima, efektima, fender rhodesima, gitarama i slično imalo uticaja, ali mislim da je kod nas tu i pitanje neophodnosti. Sjećam se da sam kao klinac od nekih 16 godina imao “date” kod Čeke u 19:00 a da sam u 19:00 još uvijek programirao neki beat na Breginom Atari laptopu, pa, eto vidi. To nije bilo lijepo s moje strane, al nije moglo drugačije. Yehan isto, kad mi dođe u Beč “kao” u posjetu, vidim ga otprilike 20 minuta. Uzme ključ od studija i nestane…

NOMAD: Kako stoje stvari sa Couch Recordsom? Kako je streaming uticao na poslovanje?
VDž: Streaming je danas ono što je prije bila distribucija CD-ova i vinila. Poslovno, Couch Records danas brine o autorskim pravima za dZihan & Kamien albume a ostalo je sve čisti entuzijazam.

NOMAD: Da li je streaming svijetla budućnost ili mračna sadašnjost s obzirom na legalnu eksploataciju muzičara, pa i izdavača, jer streaming platforme plaćaju samo djelić od onoga što zarade od muzike koju prodaju?
VDž: Streaming nije toliko loš kao što mu je reputacija loša. Problem je više na relaciji label-artist a to je uvijek za umjetnika bila problematična relacija. Znači, šta zaradi label a šta od toga ide umjetniku. Još uvijek se u ugovorima između izdavačkih kuća i umjetnika mogu naći klauzule iz 80-ih godina koje na fino napisan način, sistematski i beskrupulozno reduciraju tantijeme umjetnika na skoro ništa. A streaming platforme plaćaju “ok”.

NOMAD: Aktuelan je novi album sa svojim starim saradnikom Mariom Kamienom. Šta nam možeš reći o najnovijem albumu famoznog dvojca bez kormilara – dZihan & Kamien?
VDž: Mogu reći toliko da je u duhu starog DK sounda. I da je, kako stvari stoje, posljednji album pod imenom dZihan & Kamien. Prvi singl izlazi 21. septembra a album je planiran negdje početkom 2019. godine.

NOMAD: Nedavno si utemeljio mastering studio Milkshop sa sjedištem u Beču. Da li je to trajni plan za budućnost?
VDž: Milkshop Mastering je već dugo bio u planu. Prvi put sam razmišljao o otvarnju mastering studija 2001., nakon što sam sa oduševljenjem prisustvovao masteringu našeg albuma dZihan & Kamien 2000. godine. U to doba nisam bio svjestan šta mastering može uraditi od audija tj. od muzike. Veliki dio mog zanimanja je produciranje muzike, a u principu to je – kad se svede na osnovne funkcije – imati viziju kako jedan song može tj. treba zvučati na kraju procesa. Audio mastering kojim se ja bavim je primarno fokusiran na muziku a tek onda na tehniku.

NOMAD: Koliko je iskustvo producenta i muzičara bitno i korisno za posao mastering inžinjera?
VDž: Evo nas opet kod vizije! Vizija je neophodna ali i muzički ukus! Što se tehnike i tehničkog aspekta masteringa tiče, taj zanat se nauči, ali umjetnički dio tog posla, to je ono što mene fascinira. Ima jedna anegdota u vezi “Stiff Jazza” sa našeg albuma “Gran Riserva”. Mix koji sam ja uradio je bio OK, ali sam imao permanentan osjećaj da je mix nekako “too melow” i da mu nedostaje energije. U to doba, nisam mogao uraditi bolji mix, a pošto je “Stiff Jazz” već tada bio “leading single” tog albuma, poslali smo ga u dva mastering studija da vidimo ko će uraditi bolji mastering. Iz jednog studija je došao master u principu onakav kako je bio mix, a iz drugog studija je došao master onakav kako sam ja istinski želio da zvuči, a nisam uspio to postići. E to je bilo to, mastering je uradio ono što ja nisam mogao. To je bila vizija tog mastering inžinjera. E, o tome se radi. Make the song work!

NOMAD: Kakve su tvoje veze sa rodnim Sarajevom danas?
VDž: Emocionalno – masivne. Realno, tanke… “Ima neka tanka veza…” Ali se vrlo često, naravno, sjetim fantastičnih događaja koje sam doživio tokom odrastanja u tom nevjerovatnom gradu. Sarajevo je – kao što kažu – dijagnoza, na vrlo personaliziran način.

NOMAD: Ima li neko novo ime na prostoru bivše Jugoslavije na koje bi trebali obratiti posebnu pažnju?
VDž: Iskreno, nemam prevelik uvid šta se događa na muzičkoj sceni ali “Univerzitet Angele Merkel” je umjetničko agilan i sirov i koristi odlično muziku kao medij za slanje poruke.

NOMAD: Šta možemo u budućnosti očekivati od Vlade Džihana muzičara, a šta od Vlade Džihana producenta?
VDž: Kao muzičar – u ovim mojim godinama – radim isključivo projekte koji su nužni, kao lični entertainment ili kao umjetnički nazor. A kao producent radim kao “trener” i pomažem umjetniku da bude precizan i nezamjeniv, što nije lako u današnje doba. Radio stanice, a i streaming platforme su izdresirale slušaoce na brzo i nestrpljivo slušanje i moj je posao je da slušalac, u tom kratkom slotu od 10 do 15 sekundi slušanja, zadrži se i odahne u muzici koju sluša.

Innerview

Mats Gustafsson
Mario Batković
Mary Halvorson
Brian Eno
Vojo Šindolić
Senad Avdić
Josip Osti
Mirza Kušljugić
Selvedin Šatorović
Nenad Veličković
Fra Ivan Šarčević
Ibrahim Hadžić
Igor Mandić
Stephen Kotkin
Predrag Čudić
Svetislav Basara
Derviš Čičko
Berko Zečević
Raphael Lea'i
Damir Imamović

Damir Imamović
Raphael Lea'i
Berko Zečević