U razgovoru za NOMAD o novom studiju, muzici kao nužnosti, o Sarajevu... i najavljuje novi, finalni, album dZihana & Kamiena.
Muzičar i producent iz Sarajeva sa uspješnom međunarodnom karijerom Vlado Džihan već decenijama živi i radi u Beču gdje je nadavno pokrenuo mastering studio Milkshop. U razgovoru za NOMAD govori o novom studiju, muzici kao nužnosti, o Sarajevu… i najavljuje novi, finalni, album dZihana & Kamiena.
NOMAD: Prvi Džihan u istoriji muzike je vaš otac Zahid, ti i brat Dado praktično ste druga generacija profesionalnih muzičara u porodici, a Yehan već treća. Kako objašnjavaš značaj muzike u vašoj porodici? Da li je to samo stvar tradicije?
VDž: Ne bih rekao da je samo stvar tradicije. Naravno da je i moje i Dadino i Yehanovo odrastanje sa instrumentima – drum setovima, efektima, fender rhodesima, gitarama i slično imalo uticaja, ali mislim da je kod nas tu i pitanje neophodnosti. Sjećam se da sam kao klinac od nekih 16 godina imao “date” kod Čeke u 19:00 a da sam u 19:00 još uvijek programirao neki beat na Breginom Atari laptopu, pa, eto vidi. To nije bilo lijepo s moje strane, al nije moglo drugačije. Yehan isto, kad mi dođe u Beč “kao” u posjetu, vidim ga otprilike 20 minuta. Uzme ključ od studija i nestane…
NOMAD: Kako stoje stvari sa Couch Recordsom? Kako je streaming uticao na poslovanje?
VDž: Streaming je danas ono što je prije bila distribucija CD-ova i vinila. Poslovno, Couch Records danas brine o autorskim pravima za dZihan & Kamien albume a ostalo je sve čisti entuzijazam.
NOMAD: Da li je streaming svijetla budućnost ili mračna sadašnjost s obzirom na legalnu eksploataciju muzičara, pa i izdavača, jer streaming platforme plaćaju samo djelić od onoga što zarade od muzike koju prodaju?
VDž: Streaming nije toliko loš kao što mu je reputacija loša. Problem je više na relaciji label-artist a to je uvijek za umjetnika bila problematična relacija. Znači, šta zaradi label a šta od toga ide umjetniku. Još uvijek se u ugovorima između izdavačkih kuća i umjetnika mogu naći klauzule iz 80-ih godina koje na fino napisan način, sistematski i beskrupulozno reduciraju tantijeme umjetnika na skoro ništa. A streaming platforme plaćaju “ok”.
NOMAD: Aktuelan je novi album sa svojim starim saradnikom Mariom Kamienom. Šta nam možeš reći o najnovijem albumu famoznog dvojca bez kormilara – dZihan & Kamien?
VDž: Mogu reći toliko da je u duhu starog DK sounda. I da je, kako stvari stoje, posljednji album pod imenom dZihan & Kamien. Prvi singl izlazi 21. septembra a album je planiran negdje početkom 2019. godine.
NOMAD: Nedavno si utemeljio mastering studio Milkshop sa sjedištem u Beču. Da li je to trajni plan za budućnost?
VDž: Milkshop Mastering je već dugo bio u planu. Prvi put sam razmišljao o otvarnju mastering studija 2001., nakon što sam sa oduševljenjem prisustvovao masteringu našeg albuma dZihan & Kamien 2000. godine. U to doba nisam bio svjestan šta mastering može uraditi od audija tj. od muzike. Veliki dio mog zanimanja je produciranje muzike, a u principu to je – kad se svede na osnovne funkcije – imati viziju kako jedan song može tj. treba zvučati na kraju procesa. Audio mastering kojim se ja bavim je primarno fokusiran na muziku a tek onda na tehniku.
NOMAD: Koliko je iskustvo producenta i muzičara bitno i korisno za posao mastering inžinjera?
VDž: Evo nas opet kod vizije! Vizija je neophodna ali i muzički ukus! Što se tehnike i tehničkog aspekta masteringa tiče, taj zanat se nauči, ali umjetnički dio tog posla, to je ono što mene fascinira. Ima jedna anegdota u vezi “Stiff Jazza” sa našeg albuma “Gran Riserva”. Mix koji sam ja uradio je bio OK, ali sam imao permanentan osjećaj da je mix nekako “too melow” i da mu nedostaje energije. U to doba, nisam mogao uraditi bolji mix, a pošto je “Stiff Jazz” već tada bio “leading single” tog albuma, poslali smo ga u dva mastering studija da vidimo ko će uraditi bolji mastering. Iz jednog studija je došao master u principu onakav kako je bio mix, a iz drugog studija je došao master onakav kako sam ja istinski želio da zvuči, a nisam uspio to postići. E to je bilo to, mastering je uradio ono što ja nisam mogao. To je bila vizija tog mastering inžinjera. E, o tome se radi. Make the song work!
NOMAD: Kakve su tvoje veze sa rodnim Sarajevom danas?
VDž: Emocionalno – masivne. Realno, tanke… “Ima neka tanka veza…” Ali se vrlo često, naravno, sjetim fantastičnih događaja koje sam doživio tokom odrastanja u tom nevjerovatnom gradu. Sarajevo je – kao što kažu – dijagnoza, na vrlo personaliziran način.
NOMAD: Ima li neko novo ime na prostoru bivše Jugoslavije na koje bi trebali obratiti posebnu pažnju?
VDž: Iskreno, nemam prevelik uvid šta se događa na muzičkoj sceni ali “Univerzitet Angele Merkel” je umjetničko agilan i sirov i koristi odlično muziku kao medij za slanje poruke.
NOMAD: Šta možemo u budućnosti očekivati od Vlade Džihana muzičara, a šta od Vlade Džihana producenta?
VDž: Kao muzičar – u ovim mojim godinama – radim isključivo projekte koji su nužni, kao lični entertainment ili kao umjetnički nazor. A kao producent radim kao “trener” i pomažem umjetniku da bude precizan i nezamjeniv, što nije lako u današnje doba. Radio stanice, a i streaming platforme su izdresirale slušaoce na brzo i nestrpljivo slušanje i moj je posao je da slušalac, u tom kratkom slotu od 10 do 15 sekundi slušanja, zadrži se i odahne u muzici koju sluša.