Selvedin Šatorović

Innerview

Od novembra 2019. kada je izašao sa zahtjevom da minimalna neto plata u Federaciji BiH iznosi 1.000 KM, za složni duet – Vladu FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH – predsjednik Samostalnog saveza sindikata BiH Selvedin Šatorović je targetiran kao “remetilački faktor”.

Tri mjeseca nakon objave ovog, po poslodavce uznemirujućeg, prijedloga – prema scenariju i u režiji Vlade FBiH i uz prećutno odobravanje Udruženja poslodavaca – će se organizovati svojevrsni “sindikalni udar”. Njim će Mevludin Bektić, tadašnji predsjednik sindikata JP Elektroprivreda, preduzeća u većinskom vlasništvu Vlade FBiH, postati novi predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH (SSBiH).

Uprkos svemu niti Bektić niti Šatorović do sada nisu uspjeli da se upišu u sudski registar, kao osobe ovlaštene za zastupanje. Ipak Selvedin Šatorović ne odustaje od zahtjeva za minimalnom platom u FBiH od 1.000 KM. Krajem oktobra 2021. uspjeće da pridobije devet šefova klubova u Predstavničkom domu Parlamenta, koji su potpisali Inicijativu za usvajanje Nacrta zakona o minimalnoj plati.

Tokom posljednjih novembarskih protesta rudara, novoinstalirani “sindikalist” Mevludin Bektić će na skupu podrške Upravi JP EP BiH, u toploj upravnoj zgradi, dati punu podršku direktoru Admiru Andeliji, te će zajedno sa izvršnim direktorima koncerna, poručiti da rudari imaju, “neutemeljene zahtjeve”. S druge strane, još isti dan kada su rudari izašli sa svojima zahtjevima, Selvedin Šatorović, zajedno sa rukovodstvom i svim članovima SSSBiH dao je punu podršku rudarima poručivši:

Svi oni koji odlučuju o njihovim platama i sudbinama bi se trebali samo jedan dan zamijeniti s njima i umjesto njih staviti šljem na glavu i zaraditi dnevnicu nekoliko stotina metara ispod zemlje. Možda bi onda, jednom zauvijek, shvatili koliko je krvavo zarađena svaka marka rudarske plate, koliko peče njihov znoj i bole žuljevite ruke.”


NOMAD: Vlada Federacije BiH je objavila Uredbu o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plate. Ovim aktom (stupio na snagu 1. januara 2022) propisano je da najniža neto plata, isplaćena za puno radno vrijeme, u Federaciji BiH ne može iznositi manje od 55% od prosječne neto plate obračunate za period januar-septembar 2021. Sedam dana kasnije, Vlada FBiH je i zvanično utvrdila da je najniža plata u FBiH 543 KM. Isti dan kada je Vlada FBiH najavila donošenje ove Uredbe, Savez samostalnih sindikata BiH je reagovao saopštenjem pod naslovom: „Ponižavanje radnika FBiH u režiji Vlade FBiH, poslodavaca i Mevludina Bektića“. O kakvoj „režiji“ se radi, odnosno kakve su uloge navedenih aktera?

Šatorović: Da bismo u potpunosti objasnili ulogu Vlade FBiH, poslodavaca, ali i pojedinih granskih sindikata, predvođenih Mevludinom Bektićem, u kontinuiranom ponižavanju radnika u Federaciji BiH, a koje je svoju posljednju kulminaciju doživjelo objavljivanjem Uredbe o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plate, čime je ona definisana u iznosu od 543 KM, moramo se vratiti nekoliko godina unazad. Naime, odmah po imenovanju Fadila Novalića na mjesto premijera Federacije BiH počelo je njegovo jasno i nedvojbeno stavljanje na stranu poslodavaca. Savez samostalnih sindikata BiH je tada “targetiran” kao problem, odnosno kao prepreke koju treba uništiti. Taj “zadatak” je povjeren tadašnjem savjetniku premijera, Zlatku Hurtiću (danas radi kao zaposlenik Svjetske banke – op.ur.) i od tog trenutka je rađeno sve da bi se sindikalni pokret razjedinio i u konačnici izbrisao kao socijalni partner. Iako je dosta tih poteza rađeno javno, najveći broj njih je obavljan u tajnosti. Najprije, dovođenjem politički podobnih predsjednika granskih sindikata, a potom pritiscima na druge predsjednike granskih sindikata, ucjenama i obećavanjem različitih beneficija ukoliko se pristane na njihovu igru. Igra je postala potpuno javna na prekinutom Kongresu SSSBiH, kada je pokušan dirigovani izbor predsjednika SSSBiH. Kada je taj pokušaj osujećen, pristupilo se organizaciji tzv. kongresa na kojem je Bektić izabran da predvodi grupu granskih sindikata, predstavljajući se predsjednikom SSSBiH.

NOMAD: Šta se tada dešava sa Ekonomsko-socijalnim vijećem?

Šatorović: Paralelno s tim, suprotno Sporazumu o formiranju Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH, kao jedinog tripartitnog tijela, a nakon dvije godine blokade rada tog tijela, Vlada FBiH je potpisala sa nekolicinom granskih sindikata “Sporazum o ESV” birajući tako sebi pogodne sindikate kao “socijalne partnere”. Koliko su ti sindikati bili i jesu spremni slijepo slušati i pratiti uputstva Vlade FBiH i Udruženja poslodavaca FBiH, a ne raditi za interese radnika, dovoljno govori činjenica da su pristali na ponižavajući iznos minimalne plate od 543 KM. U vrijeme kada su troškovi života iz mjeseca u mjesec iznad 2.000 KM, kada svakodnevno svjedočimo poskupljenju najosnovnijih životnih namirnica i higijenskih potrepština, te kada desetine hiljada radnika napušta svoja radna mjesta i odlazi u druge države, jer ovdje ne mogu preživjeti od plate koju primaju, postoje predstavnici radnika koji se slažu sa Vladom FBiH da je 543 KM dovoljno za normalan i dostojanstven život.

Da Vlada FBiH nije pogriješila kod izbora podobnih sindikata i Bektića kao njihovog predstavnika i lidera govori i činjenica da su pomenuti prethodnih godina podržali sve inicijative kako Vlade tako i poslodavaca, a kojima su se pokušala umanjiti prava radnika. Oni se nisu pobunili ni protiv sramnog pokušaja izmjena i dopuna Zakona o radu u jeku pandemije, a kojima je bilo previđeno zakonsko izrabljivanje radnika i njihovo prepuštanje na milost i nemilost poslodavaca. Istovremeno nisu podržali izmjene i dopune Zakona o PIO koje su za cilj imale olakšavanje odlaska u zasluženu penziju radnika-boraca posebno u industrijskom sektoru.

NOMAD: Vaš prijedlog o 1.000 KM minimalne plate, od momenta kada je predočen u javnosti (novembar 2019.), izaziva oštre, čini se sinhronizovane, reakcije Udruženje poslodavaca, premijera Vlade FBiH, njegovih savjetnika, te pojedinih ekonomista. Oni ovaj zahtjev često kvalifikuju kao ekonomski neutemeljen, nazivajući ga populističkim potezom. Koji su vaši argumenti za predloženi iznos minimalne plate od 1.000 KM?

Šatorović: Prije pokretanja kampanje Saveza samostalnih sindikata BiH, u kojoj smo izašli sa stavom da minimalna plata mora biti 1.000 KM, konsultovani su ekonomski stručnjaci, urađene su brojne analize, ankete radnika i sve ostalo što je bilo potrebno kako bi osnovanost našeg stava, na argumentovan način predočili kako socijalnim partnerima, tako i javnosti. Moramo priznati da se naš prijedlog kroz omalovažavanje od strane socijalnih partnera pokušao diskreditovati i staviti u neki peti plan. Međutim, usljed kretanja na tržištu rada, masovnog odlaska radne snage u zapadne zemlje, općeg nezadovoljstva radnika u smislu odnosa poslodavca prema radniku, te ogromnog interesovanja javnosti, naš prijedlog da minimalna plata mora biti 1.000 KM postaje za vrlo kratko vrijeme top tema, koja je pozitivno prihvaćena kako u političkim krugovima, tako i među radnicima.

NOMAD: Poslodavci, ali i neki ekonomisti, ističu da bi ovo dovela do velikog vala otpuštanja radnika, pa i do zatvaranja firmi. Radi li se o ovdje o zastrašivanju radnika u svrhu zaštite profita poslodavaca ili o realnim predviđanjima?

Šatorović: Naravno, poslodavci su burno reagovali navodeći kako će doći do uništenja ekonomskog sistema, gašenja radnih mjesta itd. Međutim, u pozadini je nešto sasvim drugo. Poslodavci nisu spremni prihvatiti ovaj prijedlog iz razloga jer se plaše da će time ugroziti svoj kapital, koji pojedini poslodavci teško da mogu i izračunati. Ako poslodavac ostvari godišnju dobit od 100 miliona KM, a istovremno radnici kod tog poslodavca primaju platu od 400 do 600 KM, onda je sasvim sigurno da tu nešto nije u redu. Dalje, poznato je da se još uvijek pojedine oblasti oslobađaju dijela doprinosa kao što je djelatnost tekstila. Interesantno je da baš u toj djelatnosti postoje poslodavci, čije bogatstvo se mjeri u milijardama KM. Dakle, ovdje definitivno nešto nije u redu.

NOMAD: Kako bi se ovaj iznos isplaćivao u firmama, koje nemaju financijske rezerve iz dobiti za ovakvo povećanje minimalne plate?

Šatorović: Za poslodavce koji bi zaista imali problema pri isplati minimalne plate od 1.000 KM, iako je takvih poslodavca vrlo malo, mogle bi se obezbijediti određene olakšice, kao i dotacije iz Budžeta FBiH , ali uz predočenje svih dokaza da taj poslodavac zaista ne može ostvariti potrebnu dobit za isplatu minimalne plate od 1.000 KM. Na koncu, smatramo da poslodavac koji ne može isplatiti minimalnu platu od 1.000 KM ne treba ni raditi.

NOMAD: Vlada FBiH osjetnije povećanje minimalnih plata u FBiH godinama uslovljava donošenjem izmjena Zakona o PIO/MIO i Zakona o porezima. Da li je i bez izmjena fiskalnih zakona moguće drastično povećanje minimalne plate, pa i do 1.000 KM koji vi predlažete?

Šatorović: Savez samostalnih sindikata BiH nikad nije bio protiv reforme poreskog sistema, s tim da ta reforma ide u prilog radniku, a ne na način kako je predviđeno, a to je da sve olakšice koje se budu priznale poslodavcima završe u džepovima poslodavaca, a da radnici i dalje rade za sadaku. Takav pristup reformi poreskog sistema nikada nećemo podržati. Nažalost, u predloženim zakonima o doprinosima i porezu na dohodak, nema nikakave garancije da će doći do povećanja plata radnicima. Stoga je i naša kampanja jedan od načina da se kroz donošenje Zakona o minimalnoj plati osigura radnicima povećanje minimalnih plata. Bez obzira da li će doći do usvajanja novog Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak.

NOMAD: Koliko je Vlada FBiH iskrena u cijeloj ovoj priči?

Šatorović: Kada su u pitanju namjere Vlade FBiH, one su sve samo nisu iskrene. To se do sada pokazalo nebrojeno puta kadgod su radnici trebali da dobiju veća prava. Tako je i ovdje, namjera Vlade FBiH da poveća minimalnu platu na 700 KM pod uslovom da se usvoji novi zakon o doprinosima i porezu na dohodak nije ništa drugo nego podvala radnicima. Naime, tim potezom bi sve naknade poput toplog obroka, prevoza i regresa bile podvedene pod termin plate, što sad nije slučaj, a što bi u praksi značilo da bi radniku ukupna primanja bila praktično ista ili čak i manja samo bi se terminološki drugačije zvala, a to je plata. Dakle i u tom slučaju poslodavci bi opet profitirali, jer bi bili oslobođeni određenog procenta obaveznih doprinosa koje bi zadržali u svojim džepovima. Svakako da usvajanje fiskalnih zakona ne smije biti uvjet za donošenje Zakona o minimalnoj plati po kojem bi ta plata iznosila 1.000 KM. Poznato je da mi u praksi i danas imamo pojedine poslodavce koji su uprkos svim tim nametima osigurali da radnici u tim kompanijama imaju minimalnu platu od 1.000 KM. Ono što je poražavajuće i zabrinjavajuće je da upravo ti poslodavci trpe ogromne pritiske od drugih poslodavca koji, ne da ne mogu, nego neće da povećaju minimalnu platu svojim radnicima. Dakle, prostora za povećanje minimalne plate na 1.000 KM itekako ima, samo je stvar dobre volje, a pošto je nema, onda je jedino rješenje donošenje Zakona o minimalnoj plati.

NOMAD: U svojim medijskim istupima, federalni premijer osporava „validnost“ iznosa prosječne potrošačke korpe koju objavljuje Savez samostalnih sindikata BiH, navodeći kako “Eurostat ne mjeri potrošačku korpu“. Pri tome ovaj podatak on naziva „političkim sredstvom sindikata“.

Šatorović: Iz mjeseca u mjesec smo slušali izjave premijera Novalića da Savez samostalnih sindikata BiH, s ciljem nipodaštavanja “uspješnog rada Vlade FBiH”, frizira podatke koje objavljuje u sklopu Sindikalne potrošačke korpe. Na žalost svih građana Federacije BiH, podaci koje objavljujemo su tačni i jasno pokazuju iznos troškova života četveročlane porodice u FBiH. Tačnost naših podataka su nezvanično, u više navrata, potvrdili i predstavnici Federalnog zavoda za statistiku, a koji bi se inače trebali baviti prikupljanjem i objavljivanjem tih podataka. Podsjećamo da je Zavod to i radio sve do trenutka dok, sada već nevažećim, Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju FBiH, nije bilo predviđeno povećanje plata u slučaju porasta troškova života u iznosu od 5% na godišnjem nivou.

Ono što moramo primijetiti je da posljednjih mjeseci iz Vlade FBiH više ne dobijamo izjave o netačnosti podataka koje objavljujemo. Valjda je i njima samima postalo smiješno insistirati na tome da troškovi života nisu porasli i da su cijene ostale na istom nivou kao npr. prije pandemije. A, kada je riječ o premijerovom “argumentu” da Eurostat ne mjeri potrošačku korpu, moramo ga i ovaj put razočarati. Naime, iako možda Eurostat to ne objavljuje na svojoj zvaničnoj stranici, svaka evropska država redovno radi istraživanje i mjerenje troškova života. To bi jedan premijer morao znati. U nekim državama to, paralelno sa državnim instuticijama, rade i sindikati, a s ciljem kontrole podataka koje zvaničnici pojedinih država objavljuju. Na osnovu tih podataka se prati kretanje cijena, interveniše ukoliko se uoče neke anomalije, pripremaju i vode pregovori o definisanju i povećanju plata radnika.

NOMAD: Federalni premijer i njegovi savjetnici, ali i predstavnici Udruženja poslodavaca FBiH, često u javnim nastupima osporavaju vaš legtimitet. Prema dostupnim informacijama još uvijek niko nije upisan u sudski registar kao odgovorno lice unutar SSSBiH. Kako je uopšte došlo ovakve situacije?

Šatorović: Javnost treba znati da niti jedan predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH nije bio upisan od trenutka kada je naložena preregistracija Saveza samostalnih sindikata BiH. Iako je kod te preregistracije trebalo biti sve u redu, jer je Savez samostalnih sindikata BiH zadržao kontinuitet u radu i djelovanju, pojavili su se problemi kod Ministarstva pravde BiH. Zbog toga ušli smo u sudski spor koji je trajao oko deset godina. I sudskim putem smo dokazali kontinuitet u radu, međutim Ministarstvo pravde BiH ne želi provesti presudu Suda BiH u punom kapacitetu, pa zbog toga imamo i taj apsurd da Ministarstvo pravde BiH provede presudu u dijelu koji se odnosi na upis Saveza samostalnih sindikata BiH u Registar, ali ne upiše osobu ovlaštenu za zastupanje koja je prethodno potpisala tužbu i učestvovala u sudskom sporu. Kasnijim pokušajem stvaranja paralelizma u Savezu samostalnih sindikata BiH uz asistenciju Vlade FBiH, tj. okupljajući podobne “sindikalne lidere” pokrenuti su određeni sudski postupci koji su zakočili proces rješavanja ovog pitanja.

NOMAD: Šta vidite kao rješenje za ovakav pravni vakuum? Kako ovakva situacija utiče na pregovarački položaj sindikata?

Šatorović: Mi činimo sve da se što prije okončaju sudski sporovi i da konačno riješimo i to pitanje, a paralelno sa tim nastojimo da ove stvari ne utječu na naš rad i da to ne osjete radnici zbog kojih i postojimo. Uprkos tim poteškoćama mi i dalje imamo zapažene rezultate, spriječili smo usvajanje izmjena i dopuna Zakona o radu u julu 2020. godine, okupili sve šefove klubova u Predstavničkom domu Parlamenta koji su potpisali Inicijativu za usvajanje Nacrta zakona o minimalnoj plati i mnoštvo drugih aktivnosti od kojih su radnici imali istinske koristi.

NOMAD: Kako komentarišete tvrdnju da je Vlada FBiH postala servis Udruženja poslodavaca, a da je sindikalno udruženje koje je dobilo novo sindikalno rukovodstvo u februaru 2020. projekat Vlade FBiH i Udruženja poslodavaca FBiH usmjeren na razbijanja sindikata u Federaciji BiH, pa i na „neutralizaciju“ Vašeg djelovanja?

Šatorović: Prije nego je premijer Novalić podnio svoj ekspoze kao mandatar pred zastupnicima Federalnog parlamenta, u jednom neformalnom druženju sa predstavnicima poslodavaca je rekao kako “sada poslodavci imaju svog čovjeka na čelu Vlade FBiH”. S obzirom da je riječ o čovjeku koji u svom vlasništvu, tačnije u vlasništvu svoje porodice, ima nekoliko kompanija i udio u vlasničkoj strukturi desetina drugih, onda je potpuno jasno zašto je njegovo opredjeljenje da radi u interesu poslodavaca. Pod čudnim okolnostima je na mjesto predsjednika UP FBiH imenovan Adnan Smailbegović, a onda je pokušana realizacija istog scenarija i na Kongresu SSSBiH. Kada to nije uspjelo, aktivirao se plan B koji je za cilj imao potpunu destabilizaciju, cjepkanje i u konačnici nestanak sindikalnog pokreta, bar onakvog kakav je od 1905. godine ustoličen u radu Saveza samostalnih sindikata BiH. I dan-danas se nije odustalo od toga.

NOMAD: Smatrate li da je sindikat koji vodite „trn u oku“ Vladi FBiH i Udruženju poslodavaca FBiH?

Šatorović: Na sreću, postoji sasvim dovoljan broj sindikalista i radnika koji su shvatili namjere Vlade FBiH i UP FBiH i oni u ovom trenutku predstavljaju ne samo “trn u oku” nego glavnu preokupaciju i jednih i drugih na dnevnoj bazi. Jasno je da su im draži “sindikati” koji klimaju glavom i rade u njihovom, a ne u interesu radnika. Savez samostalnih sindikata BiH na čijem sam čelu, kao i granski sindikati i hiljade sindikalnih organizacija na čijem su čelu ljudi odani sindikaloj ideji i zaštiti prava i interesa radnika nikada nije niti će biti poltron bilo kojoj vladi, poslodavcu, vlastima ili opoziciji. Našu politiku kroje isključivo interesi naših članova i oni su jedini kojima odgovaramo za svoj rad. S obzirom da nam se svakodnevno javljaju i pridužuju, te daju podršku našim aktivnostima, i sindikati koji su bili dio grupe granskih sindikata koje predvodi Mevludin Bektić, znam da smo na pravom putu.

NOMAD: Na teritoriji Federacije BiH ne postoji važeći opći kolektivni ugovor čime su određena prava radnika ostala neregulisana. Ko ne želi postizanje Općeg kolektivnog ugovora?

Šatorović: Upravni odbor Saveza samostalnih sindikata BiH je početkom 2019. godine utvrdio prijedlog Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH koji smo uputili Vladi FBiH i Udruženju poslodavaca FBiH kao ugovornim stranama prema Zakonu o radu. Do današnjeg dana nismo dobili bilo kakav odgovor i to je jasan pokazatelj o kakvim socijalnim partnerima je riječ. Mnoštvo je argumenata koji govore u prilog da Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH treba postojati. Tim kolektivnim ugovorom se propisuje obim minimalnih prava svih radnika u Federaciji BiH. Očigledno je da na ovakav način poslodavci uz asistenciju Vlade FBiH žele sami odlučivati o pravima svojih radnika, tj. da im oni određuju kolike su plate i druge naknade dovoljne tim radnicima.

NOMAD: Kakva je trenutno uloga SSS BiH u radu Ekonomsko-socijalnog vijeća?

Šatorović: Potpisivanjem “Sporazuma o radu Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH” između Vlade FBiH, Udruženja poslodavaca FBiH i podobnih sindikata, javnosti i radnicima se pokušavaju zamazati oči kako se odvija socijalni dijalog na zadovoljavajućem nivou. Dakle, nema u tom radu Saveza samostalnih sindikata BiH, niti će ikada biti dok se to tijelo ne vrati na izvorni rad i djelovanje utemeljeno na Sporazumu o osnivanju Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH. Jednostavno ne želimo biti saučesnici porobljavanja i progona radnika koje podobni sindikalci realiziraju sa Vladom FBiH i poslodavcima.

NOMAD: Iz Udruženja poslodavaca FBiH navode kako je veliki pomak napravljen u protekloj godini potpisivanjem pet kolektivnih ugovora sa granskim sindikatima. Pri tome predsjednik ovog udruženja Smailbegović ističe da će ovi kolektivni ugovori koštati poslodavce dodatnih 150 miliona KM. Da li po Vašem mišljenju pomenuti kolektivni ugovori donose osjetne financijske benefite radnicima?

Šatorović: Ni jedan od ovih kolektivnih ugovora ne može donijeti osjetne rezultate po radnike sve dok minimalna plata ne bude 1.000 KM. Mnogi radnici obuhvaćeni tim kolektivnim ugovorima su mnogo više očekivali od onog što su za njih dogovorili sindikalni lideri. Ono što je poražavajuće jeste da ti radnici nisu uopšte konsultovani, niti su pitani da li su zadovoljni ispregovaranim elementima kolektivnog ugovora. Mi smo imali na desetine telefonskih poziva gdje su radnici iskazali veliko razočarenje i ogorčenost ovim kolektivnim ugovorima, jer su radnici njima poniženi, a neki su takvim ugovorima i otjerani iz BiH.

NOMAD: Zašto poslodavci nastoje da „proguraju“ sektorski koncept utvrđivanja minimalne plate, iako se radi o socijalnoj kategoriji?

Šatorović: Kada je u pitanju sektorski koncept minimalne plate koji zagovaraju poslodavci, smatramo da takav pristup već postoji kroz kolektivne ugovore tamo gdje se mogu zaključiti. Međutim, mi zagovaramo da minimalna plata bude socijalna, odnosno zaštitna kategorija koja će važiti za sve radnike i poslodavce bez obzira na strukturu i kapital. Koncept kojim se zagovara sektorski princip minimalne plate kao zamjena za Zakon o minimalnoj plati je neprihvatljiv iz prostog razloga jer se zakon odnosi na svakog radnika pojedinačno, dok se kolektivni ugovori odnose samo na radnike u određenim djelatnostima. Kako imamo mnogo malih preduzeća gdje nije dozvoljeno organizovati sindikat, što za posljedicu ima nepostojanje kolektivnog ugovora, donošenje zakona o minimalnoj plati je sasvim logično rješenje u ovom slučaju.

NOMAD: Zakon o radu propisuje da se u javnom sektoru prijem u radni odnos vrši nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja za prijem u radni odnos. Unatoč tome Vlada Federacije je donijela Uredbu kojom je dopustila da poslodavac u radni odnos na određeno vrijeme na konkretno radno mjesto primi radnika bez provođenja procedure obaveznog javnog oglašavanja. Dakle, iako je Zakon propisao obavezno javno oglašavanje u svim slučajevima, Vlada Federacije je Uredbom „dopustila“ da gore navedeni pravni subjekti na potpuno netransparentan način u radni odnos primaju radnike. Kako ovo komentarišete?

Šatorović: Ne iznenađuje nas ovakav potez Vlade FBiH jer ona na ovakvim ili sličnim principima djeluje već duži vremenski period. Jedino bi nas moglo iznenaditi da Vlada FBiH predloži nešto dobro za radnike, jer to uopšte nije učinila za vrijeme svog djelovanja. Podsjećamo da je ova Vlada bila glavni akter kod donošenja novog Zakona o radu kojim su devastirana radnička prava, te glavni inicijator izmjena i dopuna Zakona o radu u julu 2020. godine kojim bi se radnici pretvorili u robove, a čije izmjene je Savez samostalnih sindikata BiH svojim protestima uspio zaustaviti u parlamentarnoj proceduri. Ova Vlada je inicirala donošenje novog Zakona o PIO-u kojim su, svim radnicima koji su od 1. januara 20218. godine otišli u penziju, iste umanjene u značajnom iznosu, a pripadnici boračke populacije oštećeni do te mjere da su radnici počeli prikrivati posebni staž. Mogli bi ovdje još nabrajati mnogo “djela” za koje je zaslužna Vlada FBiH, međutim, nema potrebe. Radnici su zbog ovakvih poteza vlade teško oštećeni i vjerujemo da će na oktobarskim izborima ove godine adekvatno kazniti sve politike i rezultate federalne Vlade koje su postigle vladajuće strukture.

NOMAD: U oktobru prošle godine izdali ste saopštenje, da su predstavnici klubova zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH podržali inicijativu da se u parlamentarnu proceduru uputi Prijedlog zakona o minimalnoj plati u FBiH, koji je izradio Savez samostalnih sindikata BiH, prema kojem bi minimalna plata iznosila 1.000 KM. Smatrate li da je zbog ovoga Vlada požurila da donese odluku da minimalna plata za ovu godinu bude 543 KM? Da li će parlamentarni zastupnici izdržati pritisak poslodavaca, ali i svojih stranačkih šefova i ostati pri onom što su predstavnici klubova zastupnika potpisali?

Šatorović: Nakon skoro dvije godine kampanje “10 za 1.000” koja za cilj ima konačno definisanje minimalne plate u Federaciji BiH i to u iznosu od 1.000 KM, desetina sastanaka, saopštenja i brojnih aktivnosti, u oktobru 2021. godine smo uspjeli u Domu sindikata okupiti predsjednike i predstavnike svih klubova zastupnika u Zatupničkom domu Parlamenta FBiH. Oni su potpisali zajedničku inicijativu o upućivanju našeg prijedloga o minimalnoj plati u Parlament FBiH. Mislim da je to jedini dokument koji su podržali predstavnici svih parlamentarnih stranaka. Prethodnih mjeseci se pokazalo da su parlamentarci iz oba doma mnogo razumniji od Vlade FBiH i da žele raditi u interesu građana Federacije BiH. Svjesni smo da su sve vrijeme izloženi brojnim pritiscima i da će se oni dodatno povećati kada taj prijedlog bude uvršten na dnevni red. S obzirom da se nalazimo u predizbornoj godini, vjerujem da nijednoj od stranaka ne ide u prilog odricanje od vlastitog potpisa na dokumentu koji za cilj ima poboljšanje ekonomskog položaja radnika i njihovih porodica. Imajući u vidu činjenicu da se suočavamo sa pravim egzodusom kvalifikovane radne snage iz naše zemlje i da se sada u nekim oblastima suočavamo sa nedostatkom radne snage, interes svih, a posebno onih koji su dio zakonodavne i izvršne vlasti mora biti kreiranje boljih uslova za život radnika.

NOMAD: Raspolažete li podacima o sindikalnom organizovanju u privatnim kompanijama u FBiH? Da li su sindikalni lideri u ovim kompanijama izloženi pritiscima uprava? Zašto u ovim kompanijama bez obzira na teške uslove rada i male plate nema štrajkova?

Šatorović: Kada je riječ o sindikalnom organizovanju u privatnom sektoru, nažalost, stepen sindikalne organizovanosti radnika je ispod svakog nivoa. Postoje neki sektori u kojima je taj procenat sindikalnog organizovanja viši, ali općenito gledajući on je neprihvatljivo nizak. Veliki broj poslodavaca u sindikatu vidi neprijatelja, a ne socijalnog partnera i, svjesno kršeći zakon, zabranjuje sindikalno organizovanje u svojim kompanijama. Time se krše sve konvencije Međunarodne organizacije rada koje je naša zemlja ratifikovala, a koje garantuju slobodu sindikalnog organizovanja. Koliko je taj problem veliki govori užasna činjenica da na čelu Udruženja poslodavaca FBiH imate ljude koji zabranjuju sindikalno organizovanje u svojim kompanijama ili su, reda radi, organizovale tzv. žute sindikate na čijem čelu su njima odani ljudi. Svjesni ste da je stopa nezaposlenosti u našoj zemlji iznad 40% i da je premija uopće zaposliti se. Ljudi su primorani čuvati svoja radna mjesta kako bi, koliko-toliko, imali od čega živjeti i hraniti svoje porodice. Zbog toga šute i trpe, pristaju na nehumane uslove na radnom mjestu, brojne prekovremene sate koji im se ne plaćaju, primanje dijela plate u kovertama, podliježu pritiscima, ucjenama i mobbingu. Približavanje naše zemlje Evropskoj uniji, primjena evropskih propisa će u mnogome olakšati našu borbu za slobodu sindikalnog organizovanja u svakoj kompaniji.

NOMAD: Da li je realno očekivati veće i masovnije radničke štrajkove u narednim mjesecima?

Šatorović: Pandemija je u mnogome utjecala i na sindikalne aktivnosti, posebno one koje su podrazumijevale okupljanje većeg broja ljudi na jednom mjestu, kao što su protesti i/ili štrajkovi. Poboljšanjem epidemiološke situacije, ali i dodatnim pogoršavanjem radno-pravnog statusa i ekonomsko-socijalnog položaja radnika u Federaciji BiH doći će do organizacije masovnijih protesta. Ukoliko se nastavi trend kršenja prava radnika sasvim sigurno će biti i štrajkova. Naši radnici mogu i do sada često jesu mnogo trpjeli, bivali razumni kada su kompanije u kojima rade lošije poslovale, ali i njihovom, odnosno našem strpljenju je došao kraj. Više ne prihvatamo izgovore da moramo raditi za crkavicu, bez odgovarajuće zaštite na radu i u nehumanim uslovima.

Innerview

Mats Gustafsson
Mario Batković
Mary Halvorson
Brian Eno
Vlado Džihan
Vojo Šindolić
Senad Avdić
Josip Osti
Mirza Kušljugić
Nenad Veličković
Fra Ivan Šarčević
Ibrahim Hadžić
Igor Mandić
Stephen Kotkin
Predrag Čudić

Predrag Čudić
Stephen Kotkin
Igor Mandić