U danu kada je svet priznao palestinsku državu, uputio sam se zajedno sa Aleksom Libekom u udaljeno palestinsko selo na istoku Zapadne obale. Prethodnog dana se u selu dogodila oružana pljačka desetine ovaca od strane naseljenika koji su došli iz novog maahaza1 u blizini.
Na dan otvaranja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i „Konferencije o dve države“, deset zapadnih zemalja se pridružilo dugoj listi država koje su već priznale imaginarnu državu, a put Alon je bio skoro ispražnjen od palestinskih automobila. Većina puteva na Zapadnoj obali je blokirana gvozdenim kapijama koje se otvaraju i zatvaraju po hiru vojnih komandanata.
U danu kada je 159 država već priznalo zamišljenu državu ležao je kod kuće Sadek Frahana, 81-godišnji stočar, stenjući od bolova. Ruke su mu dan ranije palicama polomili doseljenici koji su ga nemilosrdno tukli bez razloga, uprkos njegovim godinama. Unuk je sedeo pored njega zavijene glave. I on je povređen u pljačkaškom pohodu naseljenika. Izraelska policija je požurila da bez istrage optuži palestinske stočare da su oni ti koji su opljačkali naseljenike. U državi koja je tog časa priznata nema policije koja bi štitila svoje građane.
U danu kada je francuski predsednik slavio svoj diplomatski uspeh, palestinska država je dalje nego ikada. Nikada neka zamišljena država nije bila tako zavisna od realnosti na terenu. Predsedniku buduće države Mahmudu Abasu čak nije bilo dozvoljeno da dođe na skupštinu na kojoj se raspravljalo o njegovoj državi. Amerikanaci su grubo prekršili sporazum sa Ujedinjenim nacijama.
Istovremeno, najtraženija osoba Međunarodnog krivičnog suda Benjamin Netanjahu, osumnjičen za zločine protiv čovečnosti, spremao se da otputuje na taj skup. Predsednik države koju skoro ceo svet „priznaje“ posmatra plenarnu salu sa udaljenog ekrana, dok će najtraženije lice stati za govornicu.
U danu kada je svet priznao palestinsku državu, u Gazi je ubijena 61 osoba, skoro isto kao i dan nakon priznanja, kao i svakog dana poslednjih meseci. Priznanje nije spaslo i neće spasti nijedno dete u Gazi od bombardovanja. Gaza više nije pogodna za ljudski život. Za njih se i Zapadna obala polako pretvara u takav prostor. Sumnjam da je pretučeni starac uopšte i čuo nešto o priznanju. To što su se Britanija i Francuska pridružile zemljama koje su već priznale Palestinu, za starog stočara ne menja ništa, niti će priznanje Andore i Monaka uticati na njegovu sudbinu. Opljačkano stado ovaca mu neće biti vraćeno, iako je Luksemburg uz njega.
Svet, naročito pravednička Evropa, još jednom je ove nedelje učinio prazan gest u čast žrtava Gaze i Zapadne obale. Dok genocid u Gazi ne prestaje, a naseljenici sa vojskom divljaju na Zapadnoj obali, svet je ispunio svoju dužnost priznavši zemlju koja verovatno nikada neće biti osnovana. Kako je lako priznati državu, a teško zaustaviti genocid. Kao i obično, Izrael je lamentirao nad antisemitizmom. Opozicija, sa svim jevrejskim frakcijama, ujedinila se sa vladom u osudi priznanja, uključujući i nadu izraelske levice Jaira Golana.
Oni koji, kao ja, pre svega ostalog očajnički čekaju dramatičan i hitan potez sveta kako bi se momentalno zaustavilo sistematsko ubijanje i razaranje, dobili su potez koji će samo pogoršati situaciju. Većina zemalja sada može da umiri savest svoje uznemirene domaće javnosti: kaznili smo kriminalca i obeštetili žrtvu. Više nema potrebe da mrdnemo prstom za Gazu, mi smo svoje uradili. Dali smo svoj administrativni doprinos.
Tragično je to što je priznavanje palestinske države sada nategnut, gotovo ludački korak. U ovom trenutku ne postoje partneri za rešenje o dve države, ni u Izraelu ni u Palestini. Gaza je uništena, a na Zapadnoj obali nije ostalo prostora za neku državu koja nije skup bantustana. Želite da spasete ono što je preostalo od izbeglica iz Gaze? Uvedite hitne i oštre sankcije Izraelu. Želite dugoročnu viziju? Omogućite demokratiju za sve ljude između reke Jordan i mora.
[1] To može biti najobičniji kontejner na palestinskoj zemlji u kom stražari manja grupa jevrejskih naseljenika, gde zatim može da se podigne ilegalno naselje. Ako dobiju struju, to je znak da će država dopustiti širenje naselja, pa onda stižu i čitave porodice. Tada je već vrlo verovatno da će država priznati takvo naselje kao legalno i da mu ne preti rušenje, što se skoro nikad i ne dešava; prim.prev.