foto: Vedran Mujagić

Jakubović: Eurokrem

Biblioteka Zabrđe

Nekidan mažem palačinke i tek tad mi pade na pamet da prije to uopšte nisam zapažao. To da imamo europske vrijednosti, euro-atlantske integracije, euro valutu i Euroviziju sam već bio upratio, ali tek sad sam ukačio da sve vrijeme imamo i Eurokrem. Teoretičari zavjera bi sad rekli da je licenciranje ovog namaza iz Italije, ustvari bilo usađivanje ideja o podjeli Jugoslavije. I fakat, ako malo bolje pogledamo, u toj plastičnoj čontri, dotiču se crno i bijelo, lješnjak i mlijeko žive jedan pored drugog… sa jasnom linijom razdvajanja. Sve sa pratećom TV reklamom, na kojoj su namazani tako da se dotiču tačno na pola kriške. Pardon, to je bila reklama za Kinderladu. Eto vidite, rekli bi teoretičari zavjera, dokaz više. Dakle, kompletna europska industrija slatkih namaza je radila na razvaljivanju ideje o bratstvu i jedinstvu. Malo je vremena trebalo da se ideja primi među omladinom.

Sjećam se dugih rasprava među rajom ispred zgrade o tome ko više voli bijelo, a ko crno iz Eurokrema. Kada gledamo iz današnje perspektive, proizvođači namaza trebali bi da razmisle o naprednijoj verziji za naše tržište. Proizvedite konstitutivno legitimne kremove. Dosta su mlijeko i lješnjak neopravdano uzimali primat na štetu trećeg okusa.

Evo dobrog primjera – kafa 3 u 1 je proizvod koji na prirodan i konstitutivan način budi naše narode iz utopijskog sna da se možemo i smijemo miješati.

Ovo razmišljanje o subverzivnim porukama u namazima za palačinke ili kafi, me dovelo do pitanja: da li mi živimo na mjestu gdje se miješaju kulture, na mjestu gdje se ljube istok i zapad? Ili se kulture ovdje samo dotiču, a istok i zapad se samo susreću?

Miješanje i susretanje su dva različita pojma.

Iz ličnih razloga navijam za miješanje, jer sam dijete iz miješanog braka. Da su se moji roditelji umjesto miješanja, samo susreli, jebiga mene sad ne bi bilo. Ima nekih koji me zbog toga zovu kopiletom. Kažu da miješani brakovi nisu dobri, jer se tako gube kultura i tradicija, da to nije prirodno i da takvi brakovi “mute vodu”. I evo, uspješno nas odmiješaše. Sada se samo susrećemo i to kada zbog lockdowna u Kantonu Sarajevo idemo da pijemo kafu u Lukavicu ili kada par hiljada ljudi iz Istočnog Sarajeva ide na posao u zajedničke institucije. U međuvremenu su, za nas, kopilad, mješance, avlijanere izmislili definiciju ostali. Još uvijek imam nedoumicu. Da li to ostali znači – nisu ni jedni, ni drugi, ni treći ili to znači – budale koje još nisu skontali da im ovdje nije mjesto, pa su greškom ostali?

I tako sam pišući ovo zaboravio na onu palačinku sa početka teksta.
“Ajde, ohladi se, pusti više tu tastaturu!”, dovikuje žena.
“Vala, jeboga i ovo, crno i bijelo u Eurokremu i opet priča o podjelama. Ogadi mi palačinke.”
“Pa namaži onda marmelade.”
“Dobro si, to ću. Koje ima marmelade?”
“Ima ona miješana, znaš kako je dobra.”

Brano Jakubović

Otvoreno pismo AMUS-u
Jakubović: Dad džouk
Jakubović: Normalno
Jakubović: Kolekcije
Jakubović: Bademi
Jakubović: Tavan

Žujo: Pismo Ziji
Latifić: Melem na rani