Biblioteka Zabrđe
Nekidan smo mlađem potomku pomagali da uradi zadaću… Lekcija se zvala Vjerski blagdani a zadatak je bio da nauči koje vjerske skupine žive u Bosni i Hercegovini i koji su njihovi praznici. Veliki je to izazov za porodicu koja se deklariše kao Bosanci i Hercegovci i čija je familija toliko izmiješana da ne znamo gdje je početak, a gdje je kraj. Rekli smo mu da sam pokuša naučiti i shvatiti lekciju a onda ćemo zajedno.
U svojoj sobi Vedator je pokušavao da u svoju glavicu utuvi čitav spektar novih, predugačkih riječi koje mu ništa ne znače, jer smo mi kao roditelji insistirali i trudili se da kroz djetinjstvo prolazi bez ovog suvišnog znanja i definicija. Ali školski sistem je odlučio da je osmogodišnjaku mozak taze, spreman da u tako ranoj dobi jednom zauvijek u sebe ureže najvažnije činjenice vezane za njegovu domovinu i identitet. Ko je koje vjere.
Vedator je izašao iz sobe praznog pogleda. Ništa mu nije bilo jasno. Odlično, dakle sistem radi. Prvo lobotomija koja zbunjuje i briše hard diskove, a onda ide međuentitetska mudrost koja od nas pravi bolje ljude. Rekao je da je jedino zapamtio da ima praznik koji se zove “Bujrum”.
Prvo smo mu objasnili da u našoj porodici imamo skoro sve vjere koje pišu u lekciji, ali da je sve malo pobrkano, jer smo izmiješani. Tako je skonto da nije Bujrum nego Bajram, to je ono kad ide kod majke u Travnik, jede baklave i palačinke, a majka mu da para da kupi neku igračku. Sjetio se da baki i prabaki poslije svake Nove godine odrežemo onu suhu granu, gore kod Konjičkog kluba “Pegasos”, a bake pripreme obilat ručak. Sjetio se da “dajdžinica” Iva farba najluđa šarena jaja pa onda bude “eg fajt” među djecom. Da je gitarista Jernej iz tatinog benda, po mami Jevrej, kod kojeg nismo išli na praznike ali je zato kod njega prekmurska gibanica najbolja na svijetu. Đurđevdan je odmah upamtio i povezao, jer smo mi kao porodica ove godine odlučili da nam to bude oficijelni porodični praznik. Odlučili smo se za verziju koju slave Romi, svi, bez obzira na vjersku pripadnost. Uzeli smo ovaj praznik, jer mi kao poljoprivrednici na ovaj način želimo proslaviti dolazak proljeća i novi ciklus u koji život ulazi svake godine u maju.
To je sve ok – praznici, palačinke, slavlje i fajt jajima, ali sada porodicu treba klasifikovati i vjerski podijeliti, što je ujedno i glavni cilj lekcije, čini mi se.
Pokušali smo problemu pristupiti kroz igru i crtanje. Rekli smo mu da na jednoj strani papira napiše sve vjerske skupine, a mi ćemo na drugoj strani napisati listu praznika pa ćemo onda olovkom spajati pripadajuće kućice. Činilo se kao dobra ideja.
Vedatorov spisak izgledao je ovako:
Poslije nekoliko pokušaja, uspješno je linijama sastavio odgovarajuće pojmove. Trebalo je malo vremena da skonta da Jevreji nisu Jernejci, iako je u njegovoj glavi vjerovatno zgodno zvučalo da je Jernej vođa nekog naroda koji poput X-mena svojom čarobnom gitarom puca lasere i pobjeđuje negativce. Da nisu Muslimanci, Katolikci i Romci iako je njemu to lakše zapamtiti, jer mu ovako zvuče kao neki narodi iz Star Wars ili čega li već.
Lekcija je bila naučena. Pitao sam se zašto u drugom razredu djeca uče ovakve stvari. Valjda da odmah poslije škole mogu da sjednu ispred televizora i sa odraslima raspravljaju o otcjepljenju, izbornim zakonima, konstitutivnostima i svim ostalim novim uzbudljivim pojmovima koji su opisani dugačkim, nerazumljivim i teško pamtljivim riječima. Glasačke kutije čekaju spremne za faširanje glasačkog mesa.
Pitam se zašto u školi ovo uče. Pa mi već idemo svima u goste i slavimo sve praznike. Pustimo ih da sami iz vlastitog iskustva kroz igru, slavlje, baklave i “fajt jajima” nauče gdje su, s kim i zašto bili. Ne moramo im mi odrediti kad se to i kako uči, jer pored toga djecu moramo sami da naučimo da nisu svi Muslimanci teroristi sa turbanima kojima treba sapun da se operu, da nisu svi Pravoslavci ljudi koji vuku top za sobom da pucaju, da nisu svi Katolikci starija gospoda koja vole da posjećuju dječake u njihovim sobama…, i da ovi Ostali nisu svi neki čudni sektaši, drogeraši i ludaci.
Prije nego završim, pretpostavljam da je u ovoj tabeli gore svima palo u oči da Romci tj. Romi nisu vjerska skupina nego narod, ali ovdje je dijete od osam godina pojednostavilo sebi, da zapamti kulturno/vjerski praznik koji slave svi Romi. Pa ne mogu, a da se dalje ne zapitam, da li ima ljudi kojima je ovaj tekst uvredljiv? Ovo je ipak komplikovana država u kojoj su izmiješani konstitutivci. To je, brate, sve nešto zapetljano i zato je kažu najbolje i najjednostavnije da volimo svoje i poštujemo tuđe. Ni više ni manje. Bez bespotrebnog i pretjeranog miješanja.
Mislim, nije da me briga previše ko kojoj vjeri pripada, koji je čiji kanton i da li nam treba novi zakon o identitetu i zaštiti vitalnih vjerskih interesa.
Ali me zanima jer bi sljedeća lekcija mogla biti: Narodi u BiH, pa da znam bar nešto djetetu reći i objasniti, a da se neko ne uvrijedi, jer mi smo ipak država sastavljena od tri konstitutivca i ovih nekih jernejaca, romaca i ostalih.
Zadatak – Navedi dva vjerska praznika koja ti slaviš, Vedator je riješio ovako:
- Đurđevdan
- koji god ljudi odaberu
Nešto se i iz kuće ponese.