Amilina i Mikijeva abeceda
GGG ggg ГГГ ггг
Greška
Gavran guče, golub grakće… Je li to greška? Dok riješite ovaj problem, ja ću zgrabiti G i naučiti ga: GGGGG. Gu-gu-gu, kažu male bebe, ga-ga-ga, kaže guska. Ja ponekad pogriješim nešto u kući, pa se ušutim, i taman kad pomislim da sam se izvukla, mama se odnekud stvori kaže: „Greška, draga moja, vidjela sam te!“ „Grrr, kažem ja ljutito, nisi ti mene vidjela nego ti je onaj mali rekao!“ „Greška ponovo, kaže mama, ja sve greške vidim, i tvoje i njegove!“
Baš me to čudi. Kako mama sve vidi, a najčešće nije prisutna? Mora da ima sto očiju. Ili joj možda oni kućni patuljci dojavljuju kad nešto pogriješimo? Ima ih puna kuća, stalno nekud prolijeću i smijulje se, posebno kad sam sama kod kuće. Svi ostali u kući kažu da tih kućnih patuljaka nema, ali ja znam: ko bi inače pospremio i oprao i popeglao i usisao i očistio sav onaj rusvaj što ostavimo naveče, a ujutro sve na svom mjestu? Nemojte vi meni. Imam ja svoja vlastita dva patuljka, mala kao grašak: Grongo i Gugalo. Oni meni govore kad brat negdje nešto griješi. Znam ja! Guknuo golubić!
GGG ggg ГГГ ггг
Gužva
O, kako ponekad stvore gužvu u mom životu!
Mama grmi: Progutaj tabletu! Tata grdi: Ne hoda se gologlav po snijegu, glavonjo!
Sestra grakće: Gubi se iz moje sobe, preći će na mene!
Dedo gleda gdje da strugne, nana guguće: Grip, teško meni – obloge! Obloge!
A ja glumim Garfilda i mnogo mi se sviđa da kažem jao, a oni svi poblijede i premru.
Lijek je gorak i gadan, ali ga gucnem u tren. Gulp!
I sa lijekom progutam slovo G, jer zamislim da je grožđe, ili gurabija, ili šlag.
I – sa gripom je gotovo. Gudbaj, grip!