Amilina i Mikijeva abeceda
ĐĐĐ đđđ ЂЂЂ ђђђ
Đak
Neko napiše džak, a misli na učenika, pa ispadne nepismen i smiješan. Dakle, đak je učenik, a džak je vreća.
Džul je nešto iz odrasle nauke, đul je ruža – vidiš kako je važno znati razliku između Đ i Dž, da se ne bi pomiješali đaci sa vrećama i nauka sa cvijećem! Ako se zbuniš pa kažeš: Pojeo sam đem, to u stvari znači da nisi pojeo divni džem nego dio oprema za konja!
Đ zna da đuska i Đ izgleda kao D sa đerdanom na vratu.
Divno je slovo Đ u Đepetu, starom majstoru koji je napravio Pinokija.
Bonđorno, Đepeto!
ĐĐĐ đđđ ЂЂЂ ђђђ
Đevrek
To je jedno pecivo što ga rijetko ima kupiti, pa ga zato bake i nane, pošto znaju stare dobre recepte, prave za svoje unuke. Đevrek je okrugao i posut sezamom. Kad prelomiš đevrek napola, dobiješ dva C, od kojih jedno pojedeš a jedno daš drugarici. I ja i moj brat imamo problema da znamo kad se piše Dž a kad Đ. To vam je on sigurno već ispričao, pa sam i ja s njim naučila, na primjer da se piše džem a ne đem, iako volim džem i kad ga neko napiše sa Đ! Pošto nekad nisam sigurna da li se zanimanje djeteta piše đak ili džak, ja lijepo napišem učenik i – dobijem peticu. Znači, moje zanimanje je Đ-Dž… Učenik! Znam jednu talijansku riječ, piše se bongiorno, čita se bonđorno, a znači dobar dan. Bonđorno, đevrek! A znaš li šta na naško-šatrovačkom znači „Đipi i đido nime“?