Amilina i Mikijeva abeceda
NNN nnn ННН ннн
Neću
Riječ u prilično čestoj upotrebi. Nekad neko napiše i NEČU, što je potpuno nepismeno, mada se zna da neko nešto neće.
Ja, eto, na primjer, neću da jedem špinat. Ali ga jedem. Ja neću da se kupam. Ali se kupam. Ja neću kod zubara. Ali idem. Ja neću da se umivam ujutro. Ali se umivam.
Što znači da ova riječ u mom životu postoji čisto formalno, tek tako, da se kaže neću, a uradi se ono na šta te tjeraju!
Neću ovdje postoji zbog slova N, ne zbog mene. N neće u hoću, ali hoće u ništa i nikad!
N živi u nadi, a tata se nada novcu, ne slovu N. Naravno.
N živi na nuli, ispod i iznad nule.
Nevjerovatno.
NNN nnn ННН ннн
Nana
Evo vam još jedna divota iz moje porodice – nana!
Evo vam još dvije divote – dvije nane! Šteta što jedno dijete ne može imati više od dvije nane: na primjer, bilo bi divno imati dvije nane, dvije bake i dvije none! Dodajte još i dvije babe!
Kad bih imala, na primjer, četiri ili pet nana, ja bih bila najrazmaženije i najbogatije dijete na svijetu. Što te nane znaju da razmaze, to je posebna priča. Stalno vam tutkaju neki sitniš za sladoled ili kinder-jaje, štrbnu malo od svoje ili dedine penzijice pa ti kupe čarapice ili majicu, naprave neke čarobne kolače ili džem, brane nas od maminog i tatinog bijesa… Kad nana zaruži našu mamu a svoju kćer da je stroga prema nama, mama kaže, sva ljuta: „A što mene nisi tako mazila kad sam bila mala?“ Vidi, vidi, mama je ljubomorna! A nana kaže: „Draga moja, ti si mi kćer, a oni su mi unuci – tu ti postoji ogromna razlika. Djeca su da se muštraju, a unuci su da se maze!“ Bravo za nanu! Bravo za slovo N u nanici! Nane su nevjerovatne!