Amilina i Mikijeva abeceda
RRR rrr PPP ppp
Rast
Sve raste, a naročito ja. Raste trava. Rastu noge moga brata pa mu se moraju kupovati nove patike svaki mjesec. Rastu tatini brkovi: kad počnu da liče na četku, bockaju me po licu kad me tata poljubi; onda znam da je vrijeme da ih skrati. Najsmješniji je tata kad potkresuje brkove: jednom rukom drži nos podignut, a drugom makaze, i štricka: nikad ništa smješnije nisam vidjela. Dođu i mama i brat, pa svi stanemo na vrata kupatila i urlamo od smijeha. I on bi se smijao, ali ne smije da se ne bi posjekao: samo napuše obraze, zaustavi dah i štricka. A kad više ne može da izdrži, kad mu u obrazima naraste smijeh, pusti nos i okrene se prema nama – e, tad je najsmješnije – jedan brk kratak, drugi dug, a nos mu spljošten! Onda nas otjera jer bi inače ostao ili bez brkova ili bez nosa.
Od smijeha se silno raste – jeste li probali? Ko se smije, taj naraste zdrav, a ko se ne smije, ostane mali i zločest! Pa hajde sad, probaj pa se ne smij cio život! Rastimo sa smijehom, za inat zlicama!
RRR rrr PPP ppp
Račun
Slomih se učeći račun, a on neće u glavu pa neće!
Znam samo koliko je jedan put jedan i triput sedam, jer se rimuje, a ostalo nekad znam, a nekad ne znam – zavisi od raspoloženja.
Račune ne vole ni tata ni mama, jer im se diže kosa na glavi svakog mjeseca kad moraju da ih plate.
R, dakle, živi od računa, a onda mi nije baš drago, ali jako volim R u ručku i ribolovu i raspustu.
Slovo R ima i rastanak, ali to ne volim isto kao ni račun, jer se rastužim i kad učim račun i kad se s nekim rastajem.
Ali zato R živi u ružama i u radosti. U radiju. U rimama!