Amilina i Mikijeva abeceda
HHH hhh ХХХ ххх
Hvala
Najmrže mi je što mama stalno traži: Reci, sine, hvala.
Kao da hvala postoji za bezvezne stvari.
Hoću da kažem hvala samo kad treba i kad je to važno.
Na primjer: hvala mami što me rodila. Hvala drvetu što mi dozvoli da se popnem na njega. Hvala moru što me okupa i suncu što me poslije kupanja ogrije.
Hvala sladoledu što se ne istopi prije vremena.
Hvala mački što ne jede sladoled kao moja sestra.
Hvala slovu H u halvi, hurmašicama, saher torti. U hrabrosti, Hijavati, hljebu. U Havajima – tamo ću jednom otići, pa da se poslije hvalim svojim uspjesima kod Havajki.
Ho-ho-ho!
HHH hhh ХХХ ххх
Hor
U školi pjevam u horu. Hor je kad puno djece istovremeno pjeva neku pjesmicu. Hor može biti i odrasli, ali ja više volim dječiji jer je šareniji zbog mašni i kikica i suknjica. Moj je hor u školi super. Kad treba da pjevamo za praznik, onda vježbam svaki dan po kući: Do-re-mi-fa-so-la-ti-doooooo! Ja sam sigurna da to zvuči super, ali mama kaže samo: „HA-HA“! Valjda zbog slova H. Nije da se hvalim, ali hvatam note u letu. Pa uhvatim i poneko H. Progutam ga sa hurmašicom, tata ga ima u popodnevnom hrkanju ispod novina na kauču, nana ga sa šećerom strpa u halvu, dedo ga kupuje u hljebu, a brat ga je neki dan donio u kuću sa hrčkom! Hajde da hvalimo slovo H! Hiljadu puta hvala slovu H!