Amilina i Mikijeva abeceda
TTT ttt
Tavan
Mi nemamo tavan jer živimo u zgradi, ali što moj dedo ima tavan! Nikad ne bih sišao sa tavana: tu ima toliko divnih stvari da bih najradije živio gore. Našao sam čak i tatinu fotografiju kad je bio beba – smiješno. Prije sam mislio da se tata rodio s brkovima, ali ih na fotografiji nema.
Kad sve stare stvari sa tavana staviš na slovo T, dobiješ teretno T, a kad na slovu T nacrtaš brkove, to je tatino T.
T je tužno kad je tmuran dan, a tiho kad tata spava poslije ručka.
T ima najbolja tetka na svijetu – moja tetka.
T je tvrdoglavo i trapavo kao ja ponekad, a dobro i ukusno kad se smjesti u torte i tulumbe.
T je tečno, tačno i taman!
TTT ttt
Tata
Neki ga zovu i babo, i baba, i otac, i ćale, neki čak i stari, ali sve te lijepe riječi znače jednog velikog brkatog slatkog smiješnog čovjeka koji je, kako se to kaže, glava kuće. Neki od očeva nemaju brkove kao moj, ali su ipak glava kuće. Glava kuće znači da se pred gostima pravi važan da je njemu najteže i da donosi sve neke teške i važne odluke, a u stvari on je jedan veliki nježni medo što mene i brata nosa na leđima po kući i škaklja nas i skriveno od mame kupuje nam sladoled (nekad i dva!) i vodi nas na voziće i klackalice.
U stvari, mame su kućni šefovi, ali očevi to ne bi priznali ni sami sebi, a kamoli drugima! Tata i ja imamo najluđe ideje u porodici. Nekad se zavučemo u moju sobu, zagrlimo se i šapćemo neke tajne planove, a onda dođe brat, pa onda moramo u tajne planove uključiti i njega. E, onda se pojavi mama, pa se i ona zavuče iza kreveta, pa se onda svi četvero stijesnimo i pravimo tajne planove… Ali ja znam da više nisu tako interesantni kao kad sam nasamo s tatom. Jednom smo tata i ja odlučili da odemo na pusto ostrvo jer tamo nema ni spremanja soba, ni pranja suđa, ni škole, i taman kad smo došli do detalja, uđe u sobu mama, a tata požuri da kaže: „Dušo, baš smo se seka i ja dogovarali da pospremimo sobu!“ I tako nam propadne zavjera. Ali ne propadne slovo T, tatino trapavo i lijepo slovo T!