U jednom se svi slažemo – zdravstveni radnici su na prvoj liniji i zato ostanimo kući!
Na praznim ulicama Sarajeva osvanuli su bilbordi sa kojih se poručuje građanima da ostanu u kućama kako bi zdravstveni radnici mogli raditi svoj posao. Kaže se također kako su zdravstveni radnici na prvoj liniji odbrane. Kako su hrabri i kako će se boriti za svaki život kao da je njihov vlastiti. Poruku potpisuje prof. dr. Sebija Izetbegović.
U posvećenost zdravstvenih radnika u borbi za zdravlje i ljudske živote ne sumnjamo niti smo sumnjali, ali se javlja sumnja u namjere i motive direktorice UKC Sarajevo u akciji javnog oglašavanja. Prisjetimo se djevojčice Nadin za čiji se život direktorica nije borila kao da je njen vlastiti, zašto bismo vjerovali da će se boriti za naše živote? Ali vjerujmo.
Prisjetimo se i da svjetska epidemiološka kriza traje tri mjeseca, a direktorica je gotovo tri mjeseca gubila dragocjeno vrijeme između ostalih stranačkih aktivnosti i na unutarstranačke izbore u Kantonalnom odboru SDA i Kadrovskoj komisiji.
Prvi slučaj zaraze virusom Covid-19 u Bosni i Hercegovini zabilježen je 5. marta, a danas, 24. marta saznajemo da imamo 1.000 testova, da ćemo sutra dobiti još 1.500 a da će najkasnije u roku od sedam dana biti dopremljeno 150.000 testova. Čuli smo od direktorice lično: „uspjela sam bookirati testove“, „završila sam četiri respiratora“… Možda u ovom trenutku treba podsjetiti i Sebiju Izetbegović, i press službu kliničkog centra i copy-paste medije da testove ili respiratore nije osigurala generalna direktorica lično, da ih ona nije kupila niti ih je ona platila, i da je nejasno zašto se o javnim akcijama kliničkog centra govori u prvom licu jednine.
Čemu služi ova promotivna kampanja i bilbordi s porukom Sebije Izetbegović? Dok nema građana koji će proći pored njih kako bi ih pročitali jer građani su u svojim kućama. U UKC-u i u organizaciji rada kliničkog centra ima sasvim dovoljno posla da bi se dragocjeno vrijeme ponovo gubilo, ovaj put na samopromotivne kampanje koje ne bi trebale biti fokus direktorice UKC-a. Pogotovo ne u ovom trenutku.
To ni na koji način ne doprinosi povjerenju koje kao nikada do sada želimo imati u stručnost i posvećenost direktorice UKC-a. Jer vremena je sve manje a opasnost je sve veća. Nije vrijeme da se bavimo političkim temama kao što ni mi ne želimo pisati tekstove o PR akcijama zdravstvenih radnika već o njihovim herojskim djelima koja čine svakodnevno i nastavit će ih činiti i u sedmicama koje tek dolaze.
Znamo li da i „u normalnim uslovima rada“ proteklih godina zaposleni u kliničkom centru nisu imali na raspolaganju dovoljan broj rukavica, naprimjer, možemo samo zamisliti razmjere problema koji su u ovom trenutku itekako prioritetniji za direktoricu kliničkog centra od samopromocije jer naše se zdravstvo suočava s najvećim izazovom nakon rata.
Direktorica spominje kako čak i u New Yorku nedostaje medicinske opreme. Slab je to izgovor. New York se susreće sa prvim udarom zaraze, koji u sarajevski klinički centar nije još ni stigao. U New Yorku žive milioni ljudi. New York je prvi slučaj zaraze virusom Covid-19 zabilježio 1. marta, a zahvaljujući intenzivnim testiranjima do sada je utvrđeno 12.305 zaraženih. U Sarajevu intenzivna testiranja nisu niti počela, testova nema dovoljno (očekuje se 150.000 testova tek za sedam dana) a to već nije problem samo generalne direktorice UKC-a, već problem našeg zdravstva.
Inače, Svjetska zdravstvena organizacija u borbi protiv virusa Covid-19 provodi opsežne akcije koje podrazumijevaju promociju strateškog i intenzivnog testiranja kao i globalnu distribuciju testova u skladu s aktuelnim prioritetima.
Svjetska zdravstvena organizacija u Bosni i Hercegovini danas je ponovo opomenula:
Da bismo pobijedili, moramo napasti korona virus agresivnom i ciljanom taktikom – testiranje svakog sumnjivog slučaja, izolacija i briga za svaki potvrđeni slučaj te pronalaženje i karantiranje svakog bliskog kontakta.”
U jednom se svi slažemo – zdravstveni radnici su na prvoj liniji i zato ostanimo kući! Pomozimo ljekarima, sestrama i tehničarima, i svima koji svakoga dana rade da bismo svi mi drugi mogli biti u izolaciji. Smanjimo fizičke kontakte, samoizolirajmo se, koliko god zaista možemo, za sve one koji se ne mogu samoizolirati jer vrijedno rade. Pomozimo bar malo onima koji će u narednom periodu biti najizloženiji, da bi oni mogli pomoći svima kojima pomoć bude prijeko potrebna.