Dan poslije korona derneka
Ministar Novog Južnog Velsa podnio ostavku jer je prekršio zabranu kretanja tokom pandemije… britanski ministar zbog optužbe za zloupotrebu položaja podnosi ostavku… izraelski ministar zdravlja se povlači nakon nezadovoljstva javnosti njegovim odnosom prema krizi… ministar unutrašnjih poslova Turske podnosi ostavku zbog velikih gužvi nastalih prije uvođenja policijskog sata…
Na društvenim mrežama s entuzijazmom dijelimo vijesti kada političari i ministri drugih zemalja preuzimaju odgovornost za loše, nepromišljene i neodgovorne postupke, dok bosanskohercegovački političari i dalje misle da su loši izgovori sasvim dovoljni.
Bio sam na rođendanu prijatelja ali nisam dugo ostao”, kaže Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Bio sam s prijateljima nakon dužeg vremena”, kaže Nihad Fejzić, dekan Veterinarskog fakulteta i bivši član Naučnog tijela Ministarstva zdravstva Kantona za praćenje i analizu pandemije.
I imaju pravo što tako misle. Loši izgovori su sasvim dovoljni, jer građani ne traže ni bolje ni više od toga. Političari se ponašaju onako kako im građani dozvoljavaju. Kada građani budu zahtijevali odgovornost, političari će morati odgovarati, do tada ćemo vrtiti glavama na domaće afere i sa zavišću čitati kako se to radi u drugim zemljama, a ispraznu satisfakciju pronalaziti u šalama na račun političara kojima svaki mjesec na račun liježe naš novac, kako bi mogli nastavili uživati u životu privilegija i privatnih zabava trošeći svoje nezarađene visoke plate dok nama određuju i naređuju izolaciju, a najmlađima i najstarijima kućni pritvor.
Brzo su reagovali ministar zdravstva KS Rusmir Mesihović, smjenjujući Fejzića sa pozicije člana Naučnog tijela, i direktorica UKC-a Sebija Izetbegović smjenjujući Jusufa Šabanovića, ljekara koji je slavio rođendan, sa pozicije šefa Klinike za opću i abdominalnu hirurgiju. Ali ovi ekspresni potezi nisu ništa drugo do prikupljanje jeftinih političkih poena. Lako je hitro potpisati smjene kad se ne smjenjuju političari iz vlastite stranke ili stranke koalicionog partnera, i kada smjena ne podrazumijeva krivičnu odgovornost, a smijenjenima ionako ništa neće nedostajati nakon ovih smjena – Fejzić gubi volontersku poziciju u Naučnom tijelu, ali ostaje dekan Veterinarskog fakulteta a Šabanović će možda već nakon izbora ponovo biti šef klinike.
Oglasio se i Dodik rekavši kako Košarac nije i više ne može biti njegov najbliži saradnik, te da se SNSD ograđuje od njegovog postupka, koji snažno odbacuje i ne prihvata. Uradit će šta je u najboljem interesu Republike Srpske, kaže Dodik, ali to čini se nije Košarčeva smjena.
Podsjetimo da je direktorica Kliničkog centra pravdala premijera Novalića, nakon korona zabave u Konjicu, riječima da je “on samo kratko bio na tom skupu” relativizirajući odgovornost stranačkog kolege. Konjic je nakon toga postao jedan od prvih žarišta zaraze. Mesihović je imao priliku pokazati svoju prinicipijelnost na bezbroj načina a nije, tako da ovi dekorativni potezi smjene sa funkcija i brza reagovanja imaju samo jednu ambiciju – da se još jednom manipulira javnost.
Kada direktorica UKC-a osudi stranačke kolege iz afere Asim i svojim uticajem koji uživa u KS-u “naredi” tužilaštvu da proširi istragu, kako je to nedavno učinila u slučaju doktorice Dizdarević koja se usudila da glasno progovori o profesionalnim “manirima” direktorice, onda ćemo možda povjerovati u iskrene namjere i savjesnost. Zato je očigledno da su smjene Šabanovića i Fejzića samo populistički potezi sa ciljem prikupljanja jeftinih političkih i drugih poena kod svog teško oboljelog biračkog tijela i zato su reakcije Sebije Izetbegović i Rusmira Mesihovića licemjerno vrijeđanje inteligencije svih građana koji misle svojom glavom.
Ni Izetbegović ni Mesihović nisu se oglasili kada je testove nabavljao prozvođač namještaja, ni kada je malinar uz pomoć Solaka i Novalića nabavljao respiratore, ni kada su sve druge stranačke kolege ugrožavale zdravlje i živote građana neodgovornim ponašanjem i malverzacijama.
Prošla je afera Asim, kao što je prošao i Novalićev konjićki korona party, kao što je prošla i zabava Fahrudina Solaka u sarajevskom kafiću, kao što prolazi i afera Respiratori… sve ove afere i brojne druge, uče nas da su svi ljudi jednaki, samo su neki jednakiji, totalno jednakiji od drugih. Oni mogu sve, baš sve, i kršiti zakon i imati velike nezarađene plate i dernečiti u vrijeme zabranjenih derneka, dok ostali građani ne mogu ništa, dok svakog dana sve veći broj građana ostaje bez posla i bez mogućnosti i prava na rad, čak i za mizerne plate, nekoliko puta niže od najniže nezarađene plate bilo kojeg političara.
Brze reakcije na aferu Rođendan samo su još jedan spin kojim se odvlači pažnja javnosti sa još uvijek aktuelne afere Respiratori i jučerašnjeg usvajanja skandaloznog “korona zakona”. Sleći će se prašina koju je podigao slučaj Rođendan i prekrit će slučaj Respiratori jednako kao što je pandemija prekrila aferu Asim. A tek kada budemo čitali da su bh. političari zbog pritiska javnosti prinuđeni podnositi ostavke zbog neodgovornosti i promišljenih a pogrešnih i za građane štetnih odluka, možemo se nadati boljim vremenima. Tek kada tužilaštva budu promptno reagovala na brojne i svakodnevne zloupotrebe i pljačke, možemo očekivati bolje sutra.
Ta bolja vremena neće doći sve dok ministar unutrašnjih poslova bude morao urgirati, telefonom naređivati komesaru da policija radi svoj posao. Kada se bude podrazumijevalo da svi rade svoj posao, kada to postane pravilo a ne izuzetak, tek tada ćemo imati pravo na nadu u bolje sutra.
Možda ne primjećujemo ali i ovo, kao i sve ostalo, zavisi od nas i od toga šta ćemo ili nećemo učiniti. Jer ako budemo čekali na njih, ništa i nikad nećemo dočekati, osim bacanja prašine u oči u stilu direktorice UKC-a i ministra zdravstva KS.