Situacija je pod kontrolom. Uporno ponavljaju nadležni. Dok je broj zaraženih rekordno visok i dok se bilježi najveći broj preminulih u jednom danu. Kasni se sa uključivanjem privatnih laboratorija u proces testiranja građana. Izolatorij na Podhrastovima je pun. Sobe novog izolatorija u Studentskom domu na Bjelavama zjape bez medicinske opreme i osoblja, čekaju pacijente a čekat će i dalje jer se još uvijek ne zna u čijoj nadležnosti će izolatorij biti. Federalni ministar zdravstva uprkos zdravstvenim problemima i objektivnoj nemogućnosti obavljanja posla u punom kapacitetu, i dalje je na svojoj poziciji. Pri tome Komšićeva Demokratska fronta još uvijek nije uspjela upecati na koalicioni parangal novog ministra zdravstva nakon što je Šanko pobjegao podižući u magli zdravstva oblake prašine što se još nisu slegli.
Izolatorij na Građevinskom fakultetu na koji ju potrošen velik novac formiran je i rasformiran, a KCUS je nakon proglašenja totalne pobjede nad pandemijom vratio ključeve fakultetu, još početkom juna. Neznani stručnjaci na osnovu ne zna se kojih pokazatelja procijenili su da im ovaj prostor više nikad neće trebati.
Kada je izolatorij na Građevini dobio RTG aparat, krajem marta, KCUS se hvalio kako je “time kompletan izolatorij opremljen i spreman za pacijente zaražene koronavirusom. Spremno je 200 kreveta.” Kako je ovaj prostor odjednom postao neadekvatan, to nikome nije jasno kao što nije jasno zašto Kantonalna vlada želi upravljanje novim privremenim izolatorijem na Bjelavama povjeriti Općoj bolnici koja ima slovima i brojem jednog (1) infektologa umjesto najvećoj državnoj bolnici – KCUS-u koji ima 16 ljekara specijalista na Klinici za infektivne bolesti, od toga 2 doktora nauka i 6 magistara.
Kakva je saradnja dvije glavne sarajevske bolnice? Bore li se skupa protiv virusa ili samo ratuju saopštenjima? Umjesto da se KCUS ugleda na Opću bolnicu koja ostavlja dojam bolje organizovane ustanove koju vodi kadar koji zna šta čini, Opća bolnica se spustila na nivo direktorice KCUS-a šaljući poruke kakve javnost u datim okolnostima niti želi niti treba.
Iz Federalnog ministarstva upozoravaju na nedovoljan broj zdravstvenih radnika. Žele reći da je šest mjeseci potrošeno a da nije osigurano potrebno osoblje? Koliko je medicinskih radnika za ovih šest mjeseci osposobljeno za rukovanje respiratorima? Da li se u ovih šest pandemijskih mjeseci učinilo išta na kadrovskoj popuni, ili dodatnoj obuci i treningu osoblja? Hoće li nam zatrebati onih Fadilovih 100 neupotrebljivih, ali zato “duplih” respiratora? Propustili smo naručiti sa ostalim zemljama Evrope lijekove potrebne za oboljele od covida – zakasnili, jer je Ministarstvo vanjskih poslova navodno dopis poslalo nakon završetka radnog vremena Ministarstvu civilnih poslova uz to je i rok za dostavu liste bio kratak. A zalihe koje su bh. bolnice imale svakim danom se troše. Šta kada zatrebaju lijekovi? Šta kad zatreba medicinska oprema? Nismo li ista pitanja postavljali još u martu?
Nakon 6 mjeseci stranputica, na snazi je novi Put pacijenta, kao vodič kroz nepreglednu šumu zdravstva za oboljele od covida. Prije nekoliko dana direktor sarajevske hitne pomoći kaže da je “u potpunosti” definisan put pacijenta zaraženog korona virusom i da će put biti objavljen “vrlo brzo”. Press služba Vlade KS u informaciji za medije kaže da je u pitanju dokument čiji sadržaj pacijenti “ne moraju znati” jer je u pitanju “ljekarski alat”. Ne moraju, ali zar nije lakše da znaju, ne bi li im ulio bar malo povjerenja da će se, u slučaju potrebe, uspjeti probiti kroz labirint bh. zdravstva. Tim prije što su neki stručnjaci skeptični prema novom putu, tvrde kako je napravljen samo kako bi se stvorio dojam da se nešto radi.
Taj jednostavan dokument sadrži upute o postupanju prema oboljelom pacijentu i nećemo reći da se ovaj famozni protokol može definirati za 15 minuta ali sigurno ne traži višemjesečni rad i vijećanje. Do kada će nam biti normalno da 15 minuta traje tri ili šest mjeseci kada je politika u pitanju? Kada će se prestati smatrati normalnom bahatost ministara i šefice Kriznog štaba Kantonalnog ministarstva zdravstva koji misle da će virus uskladiti korištenje svog godišnjeg odmora s njihovim. U najgoroj krizi u posljednjih 25 godina u ovoj zemlji. U vrijeme kada stotine Bosanaca i Hercegovaca obolijeva a samo jučer ih je preminulo 16. Dok se u svim drugim sektorima godišnji odmori planiraju u skladu s obimom posla, samo u “ministarskom” sektoru misle da su svemogući i da čak i pandemiju mogu, kao i građane, staviti na čekanje kad je njima volja.
Mjesecima smo slušali od nadležnih kako na pitanje koliko imamo testova odgovaraju “dovoljno” uporno izbjegavajući dati konkretan odgovor, sada o testovima gotovo niko ni ne govori a primjetno je da se svakim danom testira manji broj građana.
Spomenimo još da je Bosna i Hercegovina zemlja sa tri zakona o zdravstvenoj zaštiti, tri zakona o zdravstvenom osiguranju, dva entitetska ministarstva zdravstva, dva entitetska zavoda zdravstvenog osiguranja, 10 kantonalnih ministarstava, 10 kantonalnih zavoda… Uz to, naložene mjere prevencije se ne poštuju u mjeri u kojoj bi trebalo, inspekcije kažnjavaju samo neke dok brojne kafane krcate, bez potrebnog razmaka između stolova i bez poštivanja propisanih mjera, uspješno izbjegavaju kazne.
Kvalitetna komunikacija sa građanima i medijima ne postoji. Konferencije za medije se praktično ne održavaju, a one što se održavaju su deprimirajući cirkus koji sluti katastrofu u slučaju eskalacije jer niko ne ostavlja dojam da zna šta radi i da se uopšte zna kuda plovi ovaj naš brod koji pluta poput olupine koja je preživjela previše teških brodoloma.
Ipak, nadležni tvrde da je situacija pod kontrolom. Samo juče je preminulo 16 Bosanaca i Hercegovaca, više od 400 od početka pandemije. Na milion stanovnika Bosna i Hercegovina ima znatno više umrlih od svih ostalih zemalja regije:
Čini li se i vama da je situacija pod kontrolom?