Nakon Španije koja je pandemiju iskoristila za uvođenje univerzalnog osnovnog prihoda za određene kategorije društva, Njemačka pokreće istraživanje kako bi na vlastitom uzorku ispitala promjene stavova i ponašanja korisnika ove vrste državne pomoći.
Univerzalni osnovni prihod ideja je začeta u 16. stoljeću, a predstavlja redovita mjesečna primanja koja isplaćuje država i koja su, za razliku od socijalne pomoći, bezuslovna.
Istraživanje će biti provedeno tokom tri godine na uzorku od 1.500 osoba. Tek će 120 dobijati mjesečni univerzalni osnovni prihod od 1.200 eura kako bi se pratilo da li stalna i stabilna mjesečna primanja utiču na promjenu u stavovima i ponašanju pojedinaca dok će kontrolnu grupu činiti 1.380 ljudi koji neće dobijati finansijsku pomoć države ali će se pratiti njihovo ponašanje i stavovi.
Voditelj eksperimenta koji provodi Njemački institut za ekonomska istraživanja iz Berlina Jurgen Schupp kaže kako su dosadašnje diskusije o univerzalnom prihodu bile bazirane na stereotipima, bez obzira da li se radi o protivnicima ili zagovaračima univerzalnog prihoda, a istraživanje će stereotipe zamijeniti empirijski potvrđenim uvidima.
Dok protivnici ideje tvrde da će redovita primanja učiniti ljude lijenima, zagovarači tvrde da će imati pozitivan učinak na motiviranost za traženje posla ali i na poboljšanje mentalnog zdravlja. U isto vrijeme ideja univerzalnog primanja za sve građane stiče sve više pristalica iako se čini gotovo nemogućim da u interesno orijentiranom, kapitalističkom i klasnom svijetu kakav smo stvorili ova ideja zaista zaživi. Dvogodišnja finska studija pokazala je da su primatelji univerzalnog dohotka bili zdraviji i sretniji ali nisu bili potaknuti da više rade ili nađu zaposlenje.
Brojne zemlje ispitivale su mogućnost uvođenja osnovnog dohotka ali je sve ostalo na istraživanjima manjeg obima. U Namibiji je eksperiment obuhvatio 1.000 ljudi iz sela Otjivero koji su mjesečno dobijali 100 namibijskih odnosno 7 američkih dolara – za 92% je povećano pohađanje nastave u školama, a neuhranjenost među djecom je smanjena sa 42% na 10%. U Kanadi je još sedamdesetih u gradu Dauphinu utvrđeno da su mjesečni čekovi, koje su primaoci mogli trošiti u skladu sa vlastitim nahođenjem, doprinijeli, piše Nature, unapređenju mentalnog zdravlja, tinejdžeri su proveli godinu više u školi nego je uobičajeno a broj hospitalizacija je pao za 8,5%.
Njemačko istraživanje finansira se novcem privatnih donatora a ideja univerzalnog osnovnog prihoda od početka pandemije izaziva sve veći interes jer je mnogi vide kao moguće rješenje krize koja je pogodila milione širom svijeta i dodatno istakla ranjivost velikog dijela populacije.
Evropa i svijet pažljivo će pratiti razvoj situacije u Španiji gdje se samo u prvoj sedmici za univerzalni prihod, koji može iznositi do 1.015 eura, prijavilo 344.585 domaćinstava. Procjenjuje se da će ovom pogodnošću španskih vlasti biti obuhvaćeno tek 850.000 domaćinstava odnosno svega 2,5 miliona najsiromašnijih stanovnika od ukupno 46 miliona koliko živi u ovoj zemlji. Ipak, stvarni test za finansijsku akciju Španije bit će u vremenu nakon pandemije.
Globalni pokret za univerzalni dohodak podržali su i Bill Gates, Elon Musk, Mark Zuckerberg, pa i papa Franjo a ova vrsta prihoda koja se smatra putem ka pravednom visokorazvijenom društvu budućnosti svjetlosnim godinama je daleko od balkanskih prilika. Vrijeme velikih kriza uvijek je i prilika za društvene promjene. Dok se obrtnici, mali poduzetnici Balkana bore za preživljavanje, deseci hiljada radnika ostali su bez posla, velikom broju su primanja umanjena, milionima su ugrožena već ionako niska primanja, ali niti jedna zemlja nije spremna na univerzalni dohodak bez obzira na dobrobiti koje ovaj koncept za pojedince i zajednicu donosi.