Damien Hirst svojim riječima

U oktobru je Damien Hirst u vlastitoj Newport Street galeriji postavio izložbu svojih radova “End of a Century” koja bi trebala biti otvorena do marta naredne godine.

Galerija je do sada već dva puta zatvarana za javnost, mnogi koji su ulaznice kupili unaprijed nisu mogli pogledati izložbu, a pitanje je da li će to moći učiniti i u narednoj godini, te je ovaj umjetnik odlučio predstaviti radove sa izložbe kratkim video radovima kako bi njegovi pratitelji virtuelno mogli obići galeriju i pogledati eksponate.

Od 25. decembra na Hirstovom instagram profilu predstavljeno je pet videa u kojima Hirst pojašnjava nastanak pojedinih umjetničkih djela a u narednim sedmica planirano je da ovaj savremeni umjetnik predstavi gotovo sve radove ove postavke. Više od 50 izloženih eksponata nastalo je od osamdesetih, u formativnim godinama ovog umjetnika, do konca devedesetih kada je postao jedan od vodećih savremenih umjetnika Velike Britanije. Izloženi su i neki od radova koji ranije nisu izlagani, a izložba uključuje i radove iz poznatih kolekcija Natural History, Spot Paintings, Spin Paintings i Medicine Cabinets.

Damien Hirst kroz svoje instalacije, skulpture, slike i crteže propituje kompleksan odnos umjetnosti, ljepote, religije, nauke, života i smrti, istražujući i provocirajući suštinu različitih ljudskih iskustava. “Umjetnost je o životu i ne može biti ni o čemu drugom. Nema ničeg osim toga”, kazao je Hirst. “Kad sam bio dijete ispumpavali su mi želudac jer sam pojeo šarene pilule misleći da su bombone […] Ne mogu razumjeti zašto neki ljudi potpuno vjeruju medicini ali ne i umjetnosti, bez da išta propituju.”

Ajkule u formaldehidu, kravlje glavuše u zamrzivaču, šprice, pilule i različite otopine u medicinskim ormarićima vrlo su popularni među kolekcionarima, a Hirst čiji radovi postižu milionske iznose na aukcijama, u spomenutim videima na instagramu otkriva zanimljive detalje o svojim djelima, te govori o inspiraciji pojašnjavajući kako su radovi nastajali.

Đana Karavdić


Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji