Karavdić: Sarajevska afera “Papak”

Ponosni papak je svoj glas potreban za rušenje aktuelne vlade više puta javno nudio, u želji da mu podigne tržišnu vrijednost.

Za razliku od afere “Dva papka”, kada su SNSD-u za parlamentarnu većinu u susjednom entitetu bila potrebna “dva papka”, riječima tadašnje premijerke Željke Cvijanović, u slučaju Sarajeva je izgledalo da je dovoljan samo jedan, ali pravi papak.

Sarajevski papak Fahrudin Pecikoza za razliku od papaka iz susjednog entiteta nije nijednog trenutka krio da je upravo on papak u aktuelnoj sarajevskoj aferi. Ponosni papak je svoj glas potreban za rušenje aktuelne vlade više puta javno nudio, u želji da mu podigne tržišnu vrijednost. Pecikoza je u skupštinske klupe zasjeo kao zastupnik SBB-a, stranke koju je napustio 2016. da bi nakon toga postao zastupnik Nezavisne bosanskohercegovačke liste koju je u aprilu ove godine također napustio da bi se nekidan “vratio kući” u matični SBB i prvi stavio svoj potpis na zahtjev za rušenje vlade.

Nova koaliciona trojka je formirana kao izgovor za ugroženost državnih interesa, iz čisto patriotskih razloga. Prvi napad patriotskog zanosa Fahrudin Pecikoza je osjetio kao autor pjesme “Sva bol svijeta” kojom je prvi put BiH predstavljena na Eurosongu 1993. godine. Zanos je nestao kada je došao trenutak da se sa ostatkom delegacije vrati kući. U Sarajevo se nije vratio iako je na sav glas pjevao “ostajem da bolu prkosim”. Kraj rata je dočekao kao kasetaš, prodavač kaseta i CD-ova na koncertima ex-yu izvođača u dijaspori. Učlanivši se u SBB, iz tabloida je ekspresno preselio na stranice Avaza čiji ga novinari redovito pitaju za mišljenje o političkim i svim drugim pitanjima.

Zahtjev za smjenu do sada je potpisalo 18 zastupnika a izostao je potpis Jasne Duraković koja je još uvijek van zemlje te nije u mogućnosti fizički potpisati zahtjev trojke. Barem tako saopštavaju iz njene stranke, iako se sama zastupnica, koliko je nama poznato, još uvijek nije oglasila a javnost s nestrpljenjem očekuje njezin stav.

Bilo bi zaista ironično ali i simbolično da upravo glas/potpis kćerke Nijaza Durakovića, jednog od najistaknutijih bosanskohercegovačkih političara i socijaldemokrata, odluči o padu kantonalne vlade koja je od svih kantonalnih vlada u posljednjih deset godina najbliža ideji socijaldemokratije i pravednog društva, a koju se planira zamijeniti vladom nacionalne bošnjačke koalicije. Navodno je Jasni Duraković ponuđeno čak i ambasadorsko mjesto za potpis. Za sada se stiče dojam da možda nisu svi papci, ali nas nakon svega izdaja neće iznenaditi. Mada će nas eventualna spoznaja da u našem gradu živi jedna papanka manje, a jedna ozbiljna i odgovorna političarka više silno razveseliti.

Potreban je bio ipak još jedan rezervni papak. A rezervni papak bez portfelja uvijek svima stoji na dispoziciji u vidu mandata stranke Boss Mirnesa Ajanovića, stranke koja je vječiti nečiji rezervni igrač na zastupničkoj klupi Skupštine, stranke koja je toliko važna da se kao stranka doslovno ne broji u ovoj stranačkoj četveročlanoj “trojki”.

Koliko je stvarno papaka potrebno za smjenu aktuelne vlade, pokazat će se vrlo brzo, ali ostaje činjenica da je aktuelna vlada jedna od najomiljenijih do sada ako se pita građane Kantona Sarajevo. Građani su nakon dugog niza godina i vladavine SDA i svih papaka čiji su glasovi bili na prodaju, konačno osjetili promjene, jer je ova vlada, za razliku od prethodnih počela raditi ono što je u kampanji obećala i ono što stranke novoformirane koalicije nisu radile svih godina u kojima su imale vlast. Neki su obećavali izgradnju zemlje i nova radna mjesta, a jedino do čega im je istinski stalo, pored svih problema u ovom gradu i Bosni i Hercegovini, je rušenje vlade Kantona Sarajevo. Kao da u ovom gradu nije bilo dovoljno rušenja.