Štorija nakon moratorija
Posljednjih dana septembra Skupština Kantona Sarajevo usvojila je na prijedlog skupštinske četvorke moratorij na zapošljavanje uključujući i sklapanje ugovora o djelu i privremenim i povremenim poslovima u organima javne uprave, javnim preduzećima i javnim ustanovama sarajevskog kantona.
Moratorij je predložen i usvojen kako bi se onemogućilo nekontrolirano zapošljavanje, posebno u predizborno vrijeme, a da gdje ima dima ima i vatre svjedoči prava mala kampanja koju je vladajuća crna kantonalna trojka predvođena SDA pokrenula kako bi moratorij prikazala kao opštu opasnost kataklizmičnih razmjera za Kanton Sarajevo.
Podsjetimo da je moratorij na zapošljavanje bio na snazi i u februaru ove godine na inicijativu Stranke demokratske akcije, ali je povučen mjesec dana kasnije kako bi se omogućio nesmetan rad institucija. Tako da je za pretpostaviti da bi i aktuelni moratorij mogao biti povučen nakon što prođe predizborna kampanja i kada se osujeti mogućnost zapošljavanja kao pokušaj popravljanja izuzetno loše predizborne pozicije u koju se SDA sama dovela skandaloznim odnosom prema zdravstvu, obrazovanju, ekonomiji… prema građanima uopšte.
Da strankama na vlasti moratorij iz ovog razloga ne odgovara svjedoči i insistiranje na narativu o navodnom kolapsu u KS koji će uslijediti kao posljedica moratorija. Ali ovakve najave ne zabrinjavaju građane bez obzira kakva se atmosfera želi stvoriti, ne zabrinjavaju jer građani već žive u sistemu koji je odavno u kolapsu, u sistemu gdje je samo političarima i njihovim bližnjima dobro, na račun i preko leđa građana.
Facelifting lošeg imidža
Prethodnih sedmica u javnosti je pokrenuta rasprava o katastrofalnom stanju u kulturi koje je decenijskim zanemarivanjem kulminiralo proizvoljnim odlukama, sa dramatičnim posljedicama, aktuelnog ministra Kenana Alikadića (SDA) koji je pod motom uvođenja reda u kulturu povukao niz nerazumljivih, neobjašnjivih i pogubnih poteza počevši od rebalansa pa do odluka kojima se odobravaju sredstva projektima iz kulture. Ovi potezi ne tiču se transparentnosti trošenja i pravdanja sredstava, kako to ministar želi predstaviti u javnosti, već se radi isključivo o nastavku prakse dodjele sredstava po stranačkim rezonima uz nepostojanja kriterija i komisija koji bi proces učinili zaista transparentnim i u interesu kulture i građana sarajevskog kantona.
I ovaj moratorij baš kao i prethodni iz februara otežava mada ne zabranjuje rad brojnih institucija. Ipak to je, stiče se dojam, bio jedini način za sprečavanje nekontrolisanog zapošljavanja u vrijeme predizborne kampanje. Iako je Četvorka mogla napisati i pravno pismeniji dokument, zaključak o moratoriju usvojen 28. septembra ipak na jednak način onemogućava rad i školskih odbora i kulturnih ustanova. Međutim, nije Vlada odlučila da u predstavu za javnost uključi škole ali jeste javne ustanove kulture kako bi, između ostalog, pokušala popraviti imidž ministra koji se iznenada zabrinuo za stanje u ovim ustanovama.
Nije se brinuo mjesec ili dva ranije kada je iz ministarstva istim tim pozorištima poručivano da nisu prioritet, kako je na press konferenciji napomenuo direktor Sarajevskog ratnog teatra Aleš Kurt. Vidjeli smo šta su prioriteti SDA ministra – nacionalne kulturne organizacije Preporod, Napredak i Prosvjeta, od kojih je najveći prioritet Preporod, da spomenemo samo one kojima su ionako velika sredstva povećana dok su mnogima smanjena ili ukinuta.
Press konferenciju, održanu dan nakon zasjedanja Skupštine KS, kojoj su uz ministra prisustvovali i direktori pet javnih ustanova kulture, sazvao je i moderirao Emir Hadžihafizbegović, direktor Kamernog teatra 55, nesuđeni ministar kulture, a vidjeli smo i saradnik-koordinator i šaptač aktuelnog ministra. Konferencija je sazvana kako bi se osudio moratorij i uputio apel za izuzeće iz zaključka koje upravo SDA zastupnici dan ranije na skupštinskoj sjednici nisu dozvolili.
To je bila predstava za javnost koju je režirala SDA i to nakon sjednice Skupštine KS na kojoj predsjedavajući Mirza Čelik (SDA) nije dozvolio skupštinskim zastupnicima da razmatraju dopunu zaključka o moratoriju kojim bi se iz moratorija izuzeli svi već zaposleni uz saglasnost vlade po ugovorima o djelu i ugovorima o privremenim i povremenim poslovima a što bi bila olakšica za nesmetan rad kulturnih i drugih ustanova jer nije samo kultura ta koja se susreće sa otežanim radom. Da je dopušteno usvajanje izmjena, pale bi u vodu priče o kolapsu, a Crnoj trojci koja čini Vladu svakako ne odgovara da u ključnih mjesec dana prije izbora bude onemogućeno zapošljavanje po babi i po stričevima u predizborne svrhe dok je “kultura prazna sva”.
Ova press konferencija nije bila ništa drugo do kaskaderski pokušaj političkog mitinga na kojem je domaćin tendenciozno saopštio da im je “zabranjen rad”.
Vrh ledenog brijega
Problem nedovoljnog broja stalno zaposlenih u ustanovama kulture i njihovog sve većeg angažmana po ugovorima samo je vrh ledenog brijega problema u kulturi. Naime, umjesto da omogući stalno zaposlenje, vladi je “jeftinije” angažirati umjetnike i druge saradnike po ugovorima – vlada plaća manje poreze i doprinose, a slobodni umjetnici su bez zdravstvenog i penzionog osiguranja, dok rade uglavnom za minimalne naknade, ali to vladu očito ne brine.
Ne zalažu se redovno ni dovoljno glasno ni direktori javnih ustanova ni ministri da se to promijeni iako je situacija takva već godinama, jer je vladi tako lakše, a čini se i pojedinim direktorima javnih ustanova. I onda su skupštinski zastupnici krivi za moratorij koji onemogućava rad ovih ustanova? Najodgovornija je ova vlada koja šalje neiskrene poruke i lažne vapaje u javnost da treba “učiniti sve da se spriječi moratorij na zapošljavanje u ustanovama kulture KS”. Politika koja se zrcali u netransparentnim odlukama aktuelnog ministra kulture i sporta govori sama za sebe odnosno šalje nedvosmislenu poruku i radnicima u kulturi i građanima. Što je bio čest slučaj i u prethodnim vladama.
Potpisali su, dakle, direktori kulturnih ustanova prisutni na press konferenciji zajedničko saopštenje i apel za izuzeće a prethodnog dana zaključak o izuzeću nije usvojen zahvaljujući prvenstveno Deviću i Čeliku.
U najmanju ruku je licemjerno kada iznenada Mahir Dević (SDA) insistira na zakonitosti koja nije bila upitna u februaru kad je Stranka demokratske akcije predložila a Skupština usvojila sličan moratorij. Tada mišljenje Zakonodavno-pravne komisije nije bilo obavezujuće, već samo preporuka, a danas tek nekoliko mjeseci kasnije, mišljenje skupštinske komisije je od presudne važnosti. Da trojka ima iskrenu namjeru omogućila bi na sjednici Skupštine Kantona izmjenu zaključka o moratoriju i ne bi predsjedavajući Mirza Čelik (SDA) ignorisao prijedlog Jasne Duraković i naprasno zaključio sjednicu pozivajući se na zakonitost, ne uvaživši ni Konakovićevo (NiP) upozorenje ni poziv na usvajanje prijedloga.
Žalosno je gledati ponašanje Devića i Čelika, koji dolaze iz stranke opterećene brojnim koruptivnim aferama, da oni koji su doveli društvo pa samim tim i kulturu blizu agonije, da se upravo oni pozivaju na zakonitost uopšte, a pogotovo u situacijama kada njihovoj stranci to treba i odgovara, a što je vrlo rijetko, jer “po zakonu” je samo retorika beščašća.
Tragedija našeg društva je i u tome što SDA ima mehanizme da provede u djelo neprovođenje zakona i svih drugih propisa kad njima treba, a to je često, “po zakonu”.
Moratorij ili rebalans?
Ova predstava za javnost samo je još jedan propali frontalni napad Crne trojke koji je u samom startu doživio fijasko jer da im je imalo stalo do bilo čega, osim do vlastitih sitno-i-krupno-šićarskih interesa, ne bi usvojeni rebalans budžeta za ovu godinu bio takav kakav jeste a uz to i netransparentan i potpuno nepristupačan za javnost, a pogotovo ne bi bile žrtvovane i kažnjene neke od najvažnijih institucija u našem gradu i državi.
Budžeti za prethodne godine, uključujući i posljednji, usvojeni nacrt budžeta za 2020. godinu je imao “otvorene” stavke gdje je svaka od budžetskih pozicija bila precizirana, dok su stavke rebalansa ove vlade “zatvorene”, date zbirno. A onda se to drsko i bezobrazno predstavlja kao uvođenje reda, kao da smo ama baš svi u ovoj zemlji budale!
Da je bilo imalo volje i želje da se uradi nešto za kulturu, Vlada bi vodila računa o tim istim ustanovama kulture prilikom rebalansa, a ne bi grubo smanjivali budžete.
Navest ćemo samo jedan primjer – Sarajevski ratni teatar koji je osnovan 1992. godine. Rodio se SARTR u ratu, preživio rat, ali možda neće preživjeti mir. Od maja mjeseca ova važna kulturna institucija nema novca niti za režije i osnovne troškove, a aktuelni ministar umjesto da rješava probleme koje je sam uzrokovao i da osigura opstanak SARTR-a, sada kao brine kako će moratorij uticati na rad ovog pozorišta koje sa ili bez moratorija nema finansijske uslove za osnovno preživljavanje. Spomenimo i druge probleme koje su stvorili ili zanemarivali njegovi prethodnici.
“Tu postoji čitav slijed događaja koji sistematski uništavaju SARTR već duže od godinu dana”, kaže Aleš Kurt, direktor SARTR-a u razgovoru za NOMAD.
“Prošla vlada nije radila apsolutno ništa što je bilo neophodno za normalno funkcioniranje pozorišta tačno osam mjeseci. Na kraju su kad ih je pokušala smijeniti ova druga vlada, sakrili pečat tako da se tu još tri mjeseca izgubilo. Onda je sadašnja vlada, koja uzgred rečeno u ta tri mjeseca nije ni pročitala budžet KS, na prvoj sjednici tražila odgodu da bi mogla da prouči budžet. Onda su oni napravili prvi moratorijum. Nakon toga je došla pandemija covida-19.
Pod plaštom pandemije napravili su rebalans budžeta kojim su praktično uzeli budžet svim javnim ustanovama kulture i baštine u Sarajevu. Nakon toga je Federalna vlada izglasala famozni korona zakon. Ja sam upozoravao da pozorišta, a naručito SARTR, koji ima najmanji budžet i najmanji broj zaposlenih neće izdržati duže od septembra. Ništa nije urađeno da se barem djelomično sanira nastala situacija. Nakon toga je nova većina izglasala drugi moratorijum.
Poenta je ovo – treba hitnim postupkom tražiti zakon o kulturi koji će biti ozbiljno napravljen i u čijem pravljenju neće učestvovati političke stranke. Tim zakonom treba da se regulišu svi aspekti kulture, kulturne baštine i slobodnih umjetnika. Potreba za tim zakonom traje već 25 godina. Zakon mora zaštititi kulturu i umjetnost, kao i sve umjetnike i ostale koje rade u toj oblasti. Zakon mora biti takav da bez obzira koliko puta padne vlada i koja je stranka na vlasti, kultura i umjetnost normalno funcioniraju. Zakon mora biti zaštita kulture i umjetnosti od politike i političara.”
Borci i djeca šehida
Ne saosjeća lažno Vlada samo sa radnicima u kulturi, puna je neke lažne brige i prema boračkoj populaciji i djeci šehida kojih se SDA sjeti svaki put kada treba manipulirati javnosti i ostvariti svoj neki zakulisni cilj, tada se igra na kartu brige za najranjivije, pa je tako krenuo i još jedan spin o 1.930 stipendija koje će kao propasti ako se javni poziv odmah ali baš odmah ne provede.
I opet su im puna usta brige za šehidsku djecu i djecu poginulih boraca, za demobilizirane borce, za kulturu, ovaj put sa akcentom na pozorište, unatoč tome što su brojne institucije kulture dovedene na rub egzistencije i to ne samo one koje imaju kantonalni i državni značaj, već i međunarodni ugled.
SDA i dalje vjeruje da građani vjeruju više njima nego vlastitim očima. Tragično je da nakon ovih 25 najtežih godina SDA vjeruje da će sa stranačkim bojovnicima “trećeg ešalona”, jer očito nemaju više snage niti vještine ni za najjeftinije političke marifetluke i pasjaluke, prevare i obmane, da će, dakle, sa tim i takvim kadrovima, botovima, i stranačkim biltenima izaći na zelenu granu. Izgleda da još samo oni sami vjeruju u to, i svi njihovi interesom zainteresirani sljedbenici. Istina je da je SDA izgubila dodir sa stvarnošću.
Zaključak
I ova nova epizoda obmane u pokušaju je isprazna i jadna. Da im je zaista stalo do onoga o čemu govore, iskoristili bi tačku 4 usvojenih Zaključaka od 28. septembra koja predviđa izuzetke:
Iz tačke 1. Zaključaka izuzimaju se subjekti koji su već dobili saglasnost Vlade za prijem uposlenika na određeno vrijeme gdje postoji opasnost da bi zbog započetih poslova u procesu rada isticanjem ili prekidom ugovora na određeno vrijeme mogle nastupiti veće štete za predmetnog subjekta.”
Za kraj koji je trebao biti početak i kraj ove priče – normativno tumačenje tačke 4 već sad omogućava produženje ugovora na koje je Vlada već dala saglasnost, a uz autentično tumačenje Skupštine kao donosioca ovog dokumenta, zaključka, javne ustanove kulture i svi ostali imali bi praktično i formalno pravo na produženje ugovora na koje je vlada već dala saglasnost, a ne bi zarobljavali u zakonskom vakuumu i držali kao taoce upravo one u čije ime se kao bore, i bez imalo obzira i obraza se pozivaju na zakonitost.