foto: Đ. Karavdić/NOMAD

Karavdić: Ajnadžićevo predizborno kamenje

Predizborno uljepšavanje ove godine, barem ako je suditi po centralnoj sarajevskoj gradskoj opštini, kao da se provodi odlučnije i smišljenije nego u vrijeme ranijih izbornih sezona.

Navikli smo na prigodne užurbane javne radove koji ni ove godine ne izostaju, popravljaju trotoare, načelnik Ajnadžić se slika, asfaltiraju ulice, krpaju ceste, načelnik Ajnadžić sa svitom se slika, postavljaju klupe, obnavljaju dječija igrališta, načelnik Ajnadžić se ponovo slika, organizira se besplatna škola tenisa za starije od 35 godina na račun opštine Centar, dodjeljuju finansijske donacije vjerskim zajednicama, poklanjaju na stotine plastenika, pripremaju milione kredita za privrednike…

Opštinski načelnici u septembru pred izbore kao da više brinu o građanima nego inače, kupuju i dijele ruksake i školski pribor, obilaze mjesne zajednice i naselja, a načelnik opštine “vrednije od desetak drugih” Nedžad Ajnadžić, stari komunista i novi antikomunista, osmislio je jedinstven način promocije svoje stranke na račun poreskih obveznika – postavljanje spomenika.

U parkovima i u pješačkim zonama postavljene su stele ili – rječnikom SDA načelnika Nedžada Ajnadžića – “citati na kamenu” iz kojih se “mogu izvući snažne pouke”. I mogu, ali ne one na koje Ajnadžić misli. U Gimnazijskoj ulici pored Prve gimnazije, u parku pored Druge gimnazije i u Velikom parku pored Spomenika srebreničkom ocu, osvanule su stele kao gljive poslije kiše, natpisi spomeničkog karaktera. Ustvari, radi se o izjavama Alije Izetbegovića i pohvalnim izjavama o Aliji Izetbegoviću poput one nekadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna ili već prečesto eksploatisane izjave Nijaza Durakovića kako je Izetbegović i njegov predsjednik. Kao hit, izdvajamo izjavu iz Gimnazijske ulice: “Nauka otkriva. Umjetnost stvara”. Baš kako bi Ajnadžić rekao – jako! Ubilo se za uklesati u kamen.

NOMAD je nedavno detaljno pisao o spomenicima i kulturi sjećanja u tekstu Politike i prakse sjećanja gdje je naglašeno da spomenici, čak i oni monumentalni, nisu spomenici onome na što se odnose, nego su spomenici onima koji ih podižu. Ajnadžić gradi spomenike novcem poreznih obveznika, bez javnog konkursa.

Ipak je najdojmljivija, najsnažnija, kako bi to rekao rječiti Ajnadžić kao onomad kad je svečano otvorio trotoar ispred Predsjedništva (“za one što hodaju u kolicima”), izjava Izetbegovića postavljena između dvije kante za smeće, pored strujnog ormara i uz ozraku kanalizacije nespretno kamufliranu žbunjem. Šta građanima načelnik želi poručiti? Svjesno ili nesvjesno. Čika Freud je napisao neke briljantne stranice o nesvjesnom koje ovaj put ipak nećemo citirati.

“Popravljajte greške, nemojte ih zataškavati. Imajte hrabrosti i obračunajte se sa onima koji su iznevjerili povjerenje naroda. Naš narod je dobar, oprostit će greške , ali neće opraštati lopovluke.”

Ali ni to nije sve. Bizarne političke SDA procesije su kao igre bez granice. U okviru predizborne kampanje, koja se zvanično tako ne zove, predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović boravio je u radnoj posjeti opštini Centar (10. septembra) i sa načelnikom obišao lokacije na kojima se realiziraju kapitalni projekti ove lokalne zajednice. Nećemo komentarisati kapitalnost projekata, po betoniranju zelenih površina poznatog načelnika, nećemo komentarisati ni da je radna posjeta započela polaganjem cvijeća na bistama Paddyja Ashdowna, Aloisa Mocka i Tadeusza Mazowieckog u Alipašinoj ulici – ako niste ranije vidjeti ovaj “kapitalan” projekat opštine Centar, ništa niste propustili. Ali izdvojit ćemo samo izjavu Šefika Džaferovića datu medijima nakon ove radne posjete stranačkom kolegi.

“Najdraže mi je kada odlazim u lokalne zajednice širom BiH jer tu se odvija život.”

Da, baš tako je rekao, odnosno tako čitamo na opštinskoj web stranici i ne vjerujemo.

“Najdraže mi je kada odlazim u lokalne zajednice širom BiH jer tu se odvija život.”

Ne znamo gdje Džaferović živi, ali znamo gdje radi – u opštini Centar, pa tako znamo da nigdje nije “odlazio” kada je posjetio opštinu Centar u kojoj mu se nalazi radno mjesto. Znamo isto tako da je malo krajeva u Bosni i Hercegovini koje je posjetio za svog mandata u vrhovnom državnom tijelu, baš kao što nije ni njegov stranački šef B Izetbegović za svojih mandata obilazio opštine u kojima nije pobijedila SDA, ili je to činio ekscesno, rijetko, a obilazak opština u RS-u da ne spominjemo. Sudeći po tome koliko obilaze opštine u našoj zemlji, odnosno građane, život ljudi ove zemlje ih zaista ni najmanje ne zanima.

Kao ni Džaferovićeve neradne kolege, uostalom, bošnjačkog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića koji nije praktično maknuo iz zgrade Predsjedništva, odnosno iz opetovane izolacije, od kada je nastupila pandemija, i Dodika koji uglavnom samo sebe predstavlja, a inače je dosadna politička pojava koja se neprestano ponavlja varirajući političke bedastoće na sto načina, i nevješto izigrava državnika kad obilazi lidere balkanskih krčmi poput Vučića, Milanovića, Plenkovića.

Ali, dođe tako predizborno vrijeme, kad čak i SDA član Predsjedništva krene na turneju po opštinama pa “pređe” kod stranačkog kolege u susjednu zgradu, ili prošeta stotinjak metara do obližnjeg parka. I to je nešto.

Ajnadžić je prosuo hripe po opštini Centar, kao Ivica i Marica mrvice, da se glasači ne izgube na putu do glasačkih mjesta. Citati su izabrani po jadnim i jasnim kriterijima, i da nije ružno bilo bi tužno. Izgleda da je sjećanje na Aliju Izetbegovića, i njegova sve bljeđa sjena, jedini politički kapital koji je preostao SDA. Za sve ove godine, nakon A Izetbegovića, osim korupcije i skandala, divlje gradnje, betonizacije i građevinskih tibrali čudovišta, nemaju nikakvih drugih tekovina.

Šetajući parkom kod Druge gimnazije nalazimo stelu a na njoj zlatnim slovima ispisane riječi A Izetbegovića, koje podsjećaju na stihove pjesme Opomena A.B. Šimića.

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

Poruka sebi, A. Izetbegović

Ostani uspravan
Kako ćeš pognute glave
ispod zvijezda?

Kojim god putem da kreneš
Na kraju čeka smrt.

I sve se završava propašću
I ti ćeš umrijeti
I ovaj svijet će umrijeti
Zato ostani uspravan.

Ostale su ispod zvijezda uspravljene stele, kamenje koje su postavili mali ljudi da se sakriju iz velikih riječi koje nakon svih ovih godina “tupo i prazno zvone”.

Đana Karavdić


Šehić: Mogila sjećanja
Karavdić: Bosanski Dubrovnik
Škrgo: Bulaja
Stojić: Rex coronae